Broj: Gž Ovr-588/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                                                                                                                             

              Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja M.-B. L. H. d. o. o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. F., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika M. N. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi treće osobe J. N. iz Z., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 63 Ovrj-3685/14-31 od 19. ožujka 2019., 04. srpnja 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba treće osobe J. N. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 63 Ovrj-3685/14-31 od 19. ožujka 2019.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nedopušten prigovor treće osobe J. N. iz Z., podnesen dana 03. srpnja 2018.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi navedena treća osoba, pri čemu se izrijekom ne poziva na određene žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13 i 93/14, u nastavku teksta: OZ).

 

              U žalbi navodi kako prigovor protiv ovrhe može izjaviti i prije popisivanja stvari koje mogu biti predmetom ovrhe, jer da se njezino pravo štiti tužbom u parnici na koju bi trebala biti upućena, a da tužbenim zahtjevom može obuhvatiti stvari koje su u njezinom vlasništvu, te se nalaze u prostoru ovršenika i podobne su za provođenje ovrhe, odnosno po potrebi uskladiti tužbeni zahtjev u odnosu na eventualni popis pokretnina.

 

              Stoga predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

 

              Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrj-3685/14 od 26. rujna 2014. određena ovrha na pokretninama ovršenika.

 

              U vezi toga utvrđuje da je sudski ovršitelj dana 18. lipnja 2018. bezuspješno pokušao popisati pokretnine ovršenika na adresi u Z., jer da isti nije zatečen na navedenoj adresi, dok njegova kći nije dozvolila ulazak u tu nekretninu.

 

              Nadalje utvrđuje da je treća osoba J. N. dana 03. srpnja 2018. podnijela prigovor protiv ovrhe, navodeći kako su sve pokretnine na adresi na kojoj je predloženo provesti ovrhu isključivo njezino vlasništvo.

 

              Međutim, takav njezin prigovor utvrđuje nedopuštenim, jer utvrđuje da u ovom postupku još nisu popisane pokretnine ovršenika za koje treća osoba tvrdi da su njezino vlasništvo, pa da nije ispunjen zakonski uvjet iz odredbe članka 55. stavak 1. OZ-a na temelju kojeg bi ista imala pravo na podnošenje prigovora protiv predmetne ovrhe.

 

              Osim toga, utvrđuje da s obzirom na navedeno nije moguće treću osobu uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer da ista ne bi mogla postaviti određen tužbeni zahtjev, tj. točno navesti popisane pokretnine za koje tvrdi da su njezino vlasništvo.

 

              Iz navedenih razloga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja navedenog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je prigovor treće osobe protiv ovrhe nedopušten, sve to iz razloga koje kao jasne i pravno utemeljene prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje treću osobu, pa su slijedom toga neosnovani protivni žalbeni navodi tog žalitelja.

 

              Pri tome okolnost da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na odredbi članka 55. OZ-a, umjesto na odredbi članka 59. stavak 1. tog Zakona, nije bila od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer je pravilnom primjenom potonje odredbe OZ-a valjalo na jednaki način odlučiti o spomenutom prigovoru treće osobe.

 

              Stoga je žalbu treće osobe valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1.     OZ-a.

 

U Rijeci 04. srpnja 2019.