Broj: Gž Ovr-648/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja J. B. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz R., protiv ovršenika: 1) M. H. iz R., OIB: …, te ovršenika 2) A. H. iz Č., OIB: …, koju zastupaju M.&P. d.o.o., odvjetničko društvo u R., M. K. K. 2,  a radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika 1) M. H., te ovršenice 2) A. H. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Opatiji, poslovni broj  Ovr-4781/2018-3 od 4. prosinca 2018., dana 10. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe ovršenika 1) M. H., te ovršenice  2) A. H. kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Opatiji, poslovni broj  Ovr-4781/2018-3 od 4. prosinca 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci od 28. veljače 2014. koja je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena odlukom Županijskog suda u Rijeci od 10. siječnja 2017., poslovni broj Gž-1734/2014-2, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od  185.728,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno naznačene iznose do isplate, iznosu od 9.871,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno naznačene iznose do isplate, iznosa od 685,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2012. do isplate, 355, 00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2012. do isplate,  iznosa od 27.615,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2014. do isplate, iznosa od 40.671, 87 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno naznačene iznose do isplate, iznosa od 3.393,38  kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno naznačene iznose do isplate, iznosa od 1.406,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2014. do isplate, određena je ovrha na nekretnini k.č. 2195/8 livada površine 136,6 čhv upisana u zk.ul, 2475 k.o. C.-Č. i to zabilježbom ovrhe na navedenoj nekretnini, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine i predajom kupcu na temelju zaključka o prodaji. Istim rješenjem, određen je trošak ovrhovoditelju u iznosu od 6.237,50 kn.

 

Protiv citiranog rješenja o ovrsi žale se ovršenici 1) M. H., te 2) A. H. pri čemu ovršenik 1) ne navodi određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17), a ovršenica 2) ističe sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

Žalbe ovršenika 1) i 2) nisu osnovana.

 

Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

 

Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

 

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, niti da je ostvaren žalbeni razlog nepravilne primijene materijalnog prava, odnosno koji drugi žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo odredio ovrhu na predmetnoj nekretnini koja je upisana kao vlasništvo ovršenika 1) za 3/10 suvlasničkog dijela, te ovršenice 2) za 7/10 suvlasničkog dijela, a što je proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvadaka za predmetnu - uvodno citiranu nekretninu u odnosu na koju je doneseno pobijano rješenje o ovrsi.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao prijenos u smislu odredbe članka 32. stavka 1. OZ-a Izjavom, priloženom na listu 8 spisa.

 

U odnosu na ovršenicu 2) treba naglasiti kako ista nije naznačena kao tuženica u ovršenoj ispravi. No, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige priloženog u spis (listovi 25-26) proizlazi da je 06. kolovoza 2013., a na temelju rješenja od 02. kolovoza 2013., poslovni broj P-1784/2013 na nekretnini koja je predmet ovrhe zabilježena privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina. Vlasništvo ovršenice 2) za 7/10 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini uknjiženo je na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob261/2015 od 10. veljače 2016.

 

Odredbom članka 345. stavka 1. točke 3. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito, zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu. Stavkom 5. istog članka učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. toga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

 

Treba naglasiti, kako je uknjižba ovršenice 2) kao vlasnice 7/10 suvlasničkog dijela zatražena na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P ob-261/2015 od 10. veljače 2016. kojom je utvrđeno da je tužiteljica (ovdje ovršenica 2) vlasnica 7/10 idealnog dijela predmetne nekretnine, a koja u ovom postupku predstavlja predmet ovrhe, te je tuženik  (ovdje ovršenik 1) dužan priznati i izdati tužiteljici u roku od 15 dana tabularnu izjavu podobnu za upis njezina prava vlasništva, te trpjeti brisanje svog prava vlasništva u odgovarajućem dijelu, jer će u protivnom takvu izjavu izmijeniti ta presuda.

 

Imajući u vidu da je u vrijeme zaprimanja prijedloga za upis vlasništva na temelju presude zbog ogluhe na predmetnoj nekretnini bila upisana zabilježba privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine, to je obzirom na odredbu članka 345. stavka 5. OZ-a sporno radi li se o dobrovoljnoj raspoložbi ovršenika 1) kao protivnika osiguranja na temelju koje je ovršenica 2) kao treća osoba stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Nije sporno da upis na temelju sudske odluke ne predstavlja dobrovoljnu raspoložbu ovršenika. Međutim, u konkretnom slučaju upis je zatražen i dozvoljen na temelju presude zbog ogluhe iz članka 331.b. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH - dalje ZPP). Naime, navedena presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti, što je utvrđeno provjerom kroz sustav e-spisa. U smislu odredbe članka 331. b stavka 1. točke 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe, donosi se među ostalim, ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni. Iz navedenog se može zaključiti kako je svojom neaktivnošću tuženik (ovdje ovršenik 1) de facto priznao tužbeni zahtjev tužiteljice (ovdje tuženice 2) te se i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda očigledno radi o dobrovoljnoj raspoložbi dijela nekretnine koja je predmet ovrhe.

 

Sukladno navedenom, a sve u smislu odredbe članka 345. stavka 5. OZ-a ovrhovoditelj, u konkretnim okolnostima, može predložiti ovrhu  izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine (ovršenica 2), na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja (ovršenika 1) utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

 

Stoga, proizlazi i da je ovrha određena temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz kojeg proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

 

Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci od 28. veljače 2014. koja je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena odlukom Županijskog suda u Rijeci od 10. siječnja 2017., poslovni broj Gž-1734/2014-2, glasi na ispunjenje novčane tražbine, te na istoj ovrhovoditelj temelji svoj ovršni zahtjev. Dakle, navedena presuda je ovršna isprava, temeljem koje vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje tražbine, a sud može odrediti ovrhu, radi ispunjenja novčane tražbine, sukladno članku 22. i 23. OZ-a.

 

Potrebno je naglasiti i da iz sadržaja žalbi ne proizlazi da ovršenici 1) i 2) ističu da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 80 b. stavka 2. OZ-a.

 

U odnosu na žalbene navode ovršenika 1, treba reći, prvenstveno kako je spisu je priložena i klauzula pravomoćnosti i ovršnosti citirane presude (list 31 spisa).

 

Preostali, žalbeni razlozi ovršenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

 

Izreka pobijanog rješenja odgovara rješenju o ovrsi na nekretnini, te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane člankom 41. stavak 1. OZ-a, te sve one posebne propisane člancima 80., 82. stavak 1., te 128. stavak 1. OZ-a.

 

Odluka o trošku je pravilna i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a.

 

Slijedom navedenog je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

 

U Splitu 10. srpnja 2019.