REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 62 Pž-2246/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva
3, OIB 84397956623, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB
5261342138587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi
isplate iznosa od 23.022,93 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka 2021., 28.
siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka

2021. u točki I. izreke odbio je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi na
isplatu iznosa od 23.022,93 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u
točki II. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od

6.000,00 kn, u roku od osam dana.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na
regres štete koja se sastoji u tužiteljevu trošku plaćanja razmjernog dijela invalidske
mirovine u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 30. lipnja 2016. svome osiguraniku,
djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova Jasminu Dadanoviću, koji je prilikom
hvatanja počinitelja kaznenog djela krađe zadobio udarac u glavu, ozljede na glavi i
desnom koljenu, zbog kojih mu je u omjeru od 20% priznato pravo na invalidsku
mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, prihvativši tuženikov prigovor da je u
konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 5. st. 3. Zakona o zaštiti na radu,
koja propisuje da se odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i
redarstvene službe, dok se odredbom čl. 4. Zakona o zaštiti na radu određuje da se

Poslovni broj: 62 Pž-2246/2021-2 2

zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, a odnosi se na poslove oružanih snaga
Republike Hrvatske, policijske poslove, poslove zaštite i spašavanja, poslove zaštite
osobe i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara, sve s obzirom na to da je
Jasmin Dadanović, prema podacima Prijave o ozljedi na radu, u vrijeme štetnog
događaja bio na radnom mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, policajac, pa
sukladno navedenim odredbama ne postoji obveza tuženika na naknadu štete.
Ozljeda na radu kod tužiteljeva osiguranika nije prema ocjeni prvostupanjskog suda
nastala zbog neprovođenja mjera zaštite na radu, već radnjom trećih osoba, to jest
počinitelja kaznenog djela čija je odgovornost utvrđena presudom Općinskog suda u
Zagrebu poslovni broj KMP-112/2003. Primjenom uvodno citiranih zakonskih odredbi
prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke prema kojima
bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu, pa je odbio tužitelja s postavljenim
tužbenim zahtjevom. Prvostupanjski sud je ujedno naveo i da je u parničnom
postupku između istih stranaka u odnosu na ranije utuženo razdoblje drugostupanjski
sud u odluci poslovni broj Pž-1317/2018 zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na
kakvo se poziva tuženik. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl.

155. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora
na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn, sastava odgovora na
tužbu od 23. studenoga 2016. u iznosu od 1.000,00 kn, sastava podneska od 7.
lipnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 9. siječnja 2018. u iznosu
od 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 7. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn,
pristupa na ročište od 4. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi

6.000,00 kn. Prema odredbama čl. 162. i 163. ZPP-u, kada državni odvjetnik
sudjeluje u postupku kao stranka ima pravo na naknadu troškova, a u tom slučaju se
troškovi priznaju kao troškovi naknade za odvjetnike. Visina naknade za rad
odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 9 i Tbr. 48 Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući je u cijelosti zbog svih
zakonskih razloga, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom
navodi da je, s obzirom na to da je ovdje riječ o djelatnosti s povećanom opasnosti,
na tužitelju bio teret dokaza da je primijenio sve mjere zaštite na radu, odnosno, drži
pogrešnim pravni pristup prvostupanjskog suda koji polazi od pravnog pitanja treba li
se jedna zakonska odredba primijeniti ili ne. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u
korist tužitelja, ili podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama istaknutih
žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog
prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da je ona pravilna i na zakonu osnovana.

Poslovni broj: 62 Pž-2246/2021-2 3

7. U donošenju presude nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi o odlučnim
činjenicama nisu nejasni, niti proturječni sadržaju spisa, pa se pobijana presuda
može ispitati.

8. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na pogrešnu primjenu materijalnog
prava, jer kao i u prvostupanjskom postupku, i ranijem postupku između istih
stranaka u pogledu istog tužiteljeva osiguranika, zanemaruje činjenicu da je ovdje
riječ o šteti nastaloj kriminalnom aktivnošću trećih osoba, pri čemu je tužiteljev
osiguranik policijski djelatnik stradao na dužnosti, hvatajući počinitelje kaznenog
djela.

9. Iz okolnosti konkretnog slučaja, koje nisu sporne, proizlazi da su troškovi
razmjernog dijela invalidske mirovine, koje tužitelj regresno potražuje u ovoj parnici,
posljedica događaja koji se može smatrati upravo tipičnom opasnošću koja je
svojstvena policijskom poslu, te su slijedom toga pravilno primijenjene odredbe čl. 5.
st. 3. Zakona o zaštiti na radu, koja propisuje da se odredbe tog Zakona ne odnose
na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe, te čl. 4. Zakona o zaštiti na radu,
koji određuje da se zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, a odnosi se na
poslove oružanih snaga Republike Hrvatske, policijske poslove, poslove zaštite i
spašavanja, poslove zaštite osobe i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara.
Svrha je i smisao takvih propisanih iznimki u tome da se izbjegnu potencijalni vrlo
visoki iznosi odštete u situacijama u kojima su ozljede puno češće zbog prirode i
veće rizičnosti obavljanja takvih poslova. Drugačija bi situacija bila da je do
pogoršanja zdravlja i opće nesposobnosti za rad tužiteljeva osiguranika došlo uslijed
propusta poslodavca u zaštiti na radu koji nisu direktno povezani sa specifičnostima
tih opasnih djelatnosti (primjerice, da je policajcu došlo do pogoršanja vida zbog
obavljanja uredskog posla u loše osvijetljenoj prostoriji, ili da je policajac zadobio
tjelesnu ozljedu poskliznuvši se dok je čistio hodnik zbog neadekvatne službene
obuće, jer takvo što može se dogoditi na bilo kojem radnom mjestu bez povećanog
rizika), međutim, ovdje to nije slučaj, jer je riječ o ozljedama karakterističnima za
posao redarstvenih snaga.

10. Ovaj sud se stoga slaže s ocjenom prvostupanjskog suda prema kojoj, u
konkretnom slučaju na tuženika zbog specifične djelatnosti (i činjenice da su štetu
uzrokovale treće osobe koje su za to pravomoćno osuđene u kaznenom postupku)
nije bilo mjesta primjeni uobičajenih pravila o zaštiti na radu, pri čemu nije bilo ni
propusta u poštivanju pravila o zaštiti na radu koji bi bio u uzročnoj vezi s ozljedom,
koja je za posljedicu imala troškove isplata invalidske mirovine nastale tužitelju.

11. Stoga je, suprotno tužiteljevim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud
pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno obrazložio svoju odluku kada je odbio
tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Poslovni broj: 62 Pž-2246/2021-2 4

12. S obzirom na to da tužiteljevi žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost
i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a
pobijanu presudu potvrditi kao u izreci.

Zagreb, 28. siječnja 2022.

Sudac Ivana Mlinarić, v.r.