REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Pr-1444/2020-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja D.
Ć. iz K. G., Z. 12, OIB:, zastupan po pun.
M. B.-P. i E. K.-B., odvj. u S., protiv tuženika J.
v. p. G. S., S., H., OIB:,
zastupano po pun. N. M., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne
i javne rasprave zaključene dana 23. studenog 2021. u nazočnosti zamj. pun.
tužitelja M. P., odvj. u S., te pun. tuženika N. M., odvj. u
S., te po objavi dana 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

1. Nalaže se tuženiku J.v.p. G. S., S.,
H., OIB:, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe,
isplatiti tužitelju D. Ć. iz K. G., Z., OIB:
na ime razlike plaće za period od lipnja 2011. do prosinca 2014. od

58.228,46 kn , kako slijedi:

 za srpanj 2011. iznos od 2.059,85 kn
 za kolovoz 2011. iznos od 1.646,74 kn,
 za listopad 2011. iznos od 2.082,30 kn,
 za studeni 2011. iznos od 1.752,21 kn,
 za prosinac 2011. iznos od 1.806,32 kn,
 za siječanj 2012. iznos od 1.959,20 kn,
 za veljaču 2012. iznos od 661,45 kn,
 za ožujak 2012. iznos od 1.794,40 kn,
 za travanj 2012. iznos od 1.992,94 kn,
 za lipanj 2012. iznos od 1.598,76 kn,
 za srpanj 2012. iznos od 1.937,89 kn,
 za kolovoz 2012. iznos od 1.859,03 kn,
 za rujan 2012. iznos od 1.320,64 kn,
 za studeni 2012. iznos od 645,57 kn,
 za prosinac 2012. iznos od 1.946,43 kn,
 za siječanj 2013. iznos od 1.903,24 kn,
 za veljaču 2013. iznos od 1.796,11 kn,
 za ožujak 2013. iznos od 1.914,57 kn,
 za travanj 2013. iznos od 1.749,06 kn,
 za svibanj 2013. iznos od 405,69 kn,
 za lipanj 2013. iznos od 2.114,14 kn,
 za srpanj 2013. iznos od 1.560,64 kn,
 za kolovoz 2013. iznos od 2.009,31 kn,

2 Pr-1444/2020-10

 za rujan 2013. iznos od 2.010,70 kn,
 za studeni 2013. iznos od 2.007,01 kn,
 za prosinac 2013. iznos od 1.901,90 kn,
 za siječanj 2014. iznos od 1.761,75 kn,
 za veljaču 2014. iznos od 1.877,52 kn,
 za ožujak 2014. iznos od 214,35 kn,
 za travanj 2014. iznos od 1.903,94 kn,
 za lipanj 2014. iznos od 2.062,31 kn,
 za srpanj 2014. iznos od 1.993,61 kn,
 za kolovoz 2014. iznos od 2.039,73 kn,
 za rujan 2014. iznos od 1.741,85 kn,
 za listopad 2014. iznos od 649,72 kn,
 za studeni 2014. iznos od 799,10 kn,
 za prosinac 2014. iznos od 1.207,28 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća
svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli
mjesec, pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji
se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima razlike plaća.

II. Odbija se zahtjev tužitelja D. Ć. iz K. G., Z., OIB:
u odnosu na traženje isplate razlike za lipanj 2011. u iznosu od

1.835,33 kn, kao i zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I izreke ove
presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku J.v.p. G. S., S., H.
18, OIB:, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju
D. Ć. iz K. G., Z., OIB:, parnični
trošak od 24.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Zagrebu odlučujući po žalbi tužitelja donio je
Rješenje br. 22 GžR-413/2020-3 od 16.listopada 2020. kojim je ukinuo presudu
Općinskog suda u Splitu br. Pr 137/15 od 04.prosinca 2019. u točki I i u točki II izreke
presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove parničnog
postupka te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.

1.1.Iz obrazloženja navedenog rješenja u bitnome proizlazi da se u odnosu na
sporno pitanje primjene odredbi KUDSLN u utuženom razdoblju, kako se iste
primjenjuju i na tužitelje, iz razloga što je u čl. 126. KUDSLN, odnosno kasnijem čl.

128. KUDSLN propisano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje kako će se
odredbe istoga, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne

3 Pr-1444/2020-10

vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, pa
kako je decentralizacija sustava vatrogastva provedena tek po odredbama Zakona o
vatrogastvu (Narodne novine, broj: 125/19), to i tužitelji imaju pravo na primjenu
KUDSLN kao pravnog izvora u pogledu načina obračuna plaće i primanja u
utuženom razdoblju. Sredstva za isplatu plaća profesionalnih vatrogasaca naime,
osiguravala su se, po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, u državnom proračunu
Republike Hrvatske sukladno čl. 58.a ZV jer je na Vladi RH bila dužnost donošenja
odluke o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih
vatrogasnih postrojbi, dok Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima
za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u čl.
III. propisuju da je minimalni financijski standard za javne vatrogasne postrojbe
utvrđen na razini sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika na
poslovima vatrogastva ostvarenih u Državnom proračunu RH za 1999. dok prema čl.

56. st. 1. i 2. ZV vatrogasne postrojbe preuzimaju općine, gradovi i Grad Zagreb u
kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava, ali su odlukom o minimalnim
financijskim standardima tuženiku utvrđeni minimalni financijski standardi, uključujući
i rashode za zaposlene, koji su u cijelosti isplaćeni iz sredstava Državnog proračuna
RH.

1.2. Sud prvog stupnja trebao je poći od činjenice kako se dio sredstava za
financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravao u državnom
proračunom u skladu s Odlukama Vlade Republike Hrvatske i to u utuženom
razdoblju važećim Odlukom o minimalnim financijskim standardima za
decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2011.
(Narodne novine, broj: 29/2011, 52/2011, 66/2011), Odlukom o minimalnim
financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih
vatrogasnih postrojbi u 2012. godini (Narodne novine, broj: 149/2011., 4 Poslovni
broj: 22 Gž R-413/2020-352/2012.), Odlukom o minimalnim financijskim standardima
za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u

2013. godini (Narodne novine, broj: 29/2013.) te Odlukom o minimalnim financijskim
standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih
postrojbi u 2014. godini (Narodne novine, broj: 7/2014.) kojim odlukama su propisani
minimalni financijski standardi za javne vatrogasne postrojbe na razini prava u
državnom proračunu Republike Hrvatske; da se prema odredbi čl. 88 st. 4 t. 3
Zakona o proračunu (Narodne novine, broj: 87/2008, 136/2012) sredstva Državnog
proračuna iz kojih se financiraju navedeni minimalni standardi za javne vatrogasne
postrojbe ne smatraju ostvarenim prihodima jedinica lokalne i područne samouprave;
da se redovna djelatnost tuženika (u što spadaju i plaće te ostala materijalna prava
vatrogasaca) osigurava većim dijelom i u Državnom proračunu, te da su se sukladno
tome za zaposlene vatrogasce tuženika, dakle i na tužitelja, u utuženom periodu
primjenjivale važeće odredbe KUDSLN, što potvrđuje i tumačenje Zajedničke
komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KUDSLN od 31. listopada 2014.;
te da je tuženiku poznato da su se sredstva za njegovu redovitu djelatnost
osiguravala i još uvijek osiguravaju dijelom u Državnom proračunu jer u protivnom,
prije izmjene svojih općih akata u 2014. i izmjene KU sklopljenog s osnivačem
Gradom Splitom 2014. ne bi pokušao sa svim radnicima-vatrogascima, sklopiti
nagodbu (čiji pravni značaj sud prvog stupnja pravilno tumači) kojom se isti odriču
prava koja bi za njih proizišla primjenom odredbi KUDSLN. Stoga po mišljenju ovoga
suda, tužitelj ima pravo na isplatu dodataka na plaću primjenom tada važećih odredbi
KUDSLN.

4 Pr-1444/2020-10

1.2. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo da ukoliko bi
se ipak primijenili KU DSLN koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje kao povoljniji KU
na obračun plaće tužitelja te ukoliko zaključena Nagodba od 24.07.2014.g. ne bi bila
tumačena u smislu odredbe članka 159. Zakona o radu (Narodne novine, broj:
149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) tj. čl. 160. ZR/14, to bi tužbeni zahtjev
tužitelja bio osnovan za razdoblje od kolovoza 2011.g. do studenog 2014.g. jer je isti
u cijelosti postavljen na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od

14.05.2019.( list 446-452 spisa) u kojem je vještak u Tablici br. 7 izračunao bruto
plaću tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim dodatcima, u tablici br. 8.
izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate plaće u ukupnom iznosu od

70.684,43 kuna a koju je razliku vještak iskazao u mjesečnim bruto iznosima,
međutim, viši sud, nije mogao preinačiti pobijanu presudu i dosuditi utuženi iznos
tužitelju, jer je pregledom spisa razvidno da je tuženik na dani nalaz i mišljenje
vještaka i dopunu istog iznio u pisanom podnesku od 30. travnja 2019., niz
konkretnih primjedbi (list 378-380 spisa), a iz obrazloženja pobijane presude nije
razvidno je su li primjedbe tuženika otklonjene, niti je, zbog pogrešnog pravnog
pristupa, u tom dijelu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

1.3. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja postupiti će u smislu naprijed
navedenog, raspraviti će sve prigovore stranaka iznijete tijekom postupka, te će
potom donijeti novu zakonitu odluku, imajući pri tome u vidu i to da porez na dohodak
i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i
doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli
na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose
zatezne kamate ne obračunavaju.

2. U nastavku postupka tužitelj navodi kao u tužbi i tijekom ranijeg postupka pa ,
navodeći kako kod tuženika radi na radno mjestu vatrogasca-vozača vatrogasnih
vozila, da radi u turnusima na način da 12 sati radi, 24 sata je slobodan i u
pripravnosti, 12 sati radi noć a 48 sati je slobodan. Tužitelj u tužbi se poziva na
odredbu čl. 44. st. 1. KU-a za državne službenike i namještenike ( dalje KU DSLN)
temeljem kojega bi mu tuženik kao poslodavac trebao uvećavati osnovnu plaću za
rad u turnusu 5%, a za rad u pripravnosti tj. pasivnom dežurstvu, na temelju stavka 4.
istoga članka da bi mu pripadala naknada u visini 10% satnice redovnog rada u
tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Odredbom čl. 41. KU-a tužitelja
da pripada i 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pravilnikom o radu
tuženika od 28.6.2010. tuženik je tužitelju na temelju dodatka za radni staž u visini
0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža isplaćivao dodatak na plaću, zbog
ovakvog načina izračuna tužitelju je neosnovano smanjena plaća oko 400 kn
mjesečno, za rad u turnusima za oko 350,00 kn a u odnosu na pripravnost oko
700,00 kn mjesečno. U suštini tužitelj tužbom navodi kako bi tuženik trebao kod
izračuna plaće tužitelju kao vatrogascu vozaču plaću izračunavati temeljem KU-a za
državne službenike i namještenike. Radi navedenog, tužitelj predlaže tužbom sudu
obvezati tuženika na isplatu mjesečnog iznosa od po 1.500,00 kn mjesečno a za
razdoblje od 1.6.2011. do 31.12.2014. sa pripadajućim zz kamatama tekuće od 15.
dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak
sa zz kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2.1. Tijekom ranijeg postupka tužitelj u odnosu na zaključeni KU između radnika
tuženika i G. S. iz 2008. godine proizlazi da isplata dodataka za pasivno

5 Pr-1444/2020-10

dežurstvo nije bilo regulirano već je bilo predviđeno sklapanja aneksa a što nije
učinjeno. Nadalje, tužitelj se poziva i na tumačenje odredbi KU-a za državne
službenike i namještenike sa 12. sjednice zajedničke komisije vezano za pitanje uz
čl. 45. i uz čl. 128. Nadalje, vezano za nagodbu koja je zaključena između
predsjednika sindikata i tuženika po mišljenju tužitelja ta nagodba bi bila indicija da je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Tužitelj nakon izvedenih dokaza saslušanjem
svjedoka te sačinjenog glavnog i dva dopunska nalaza i mišljenja stalnog sudskog
vještaka za financije i računovodstvo A. B. je podneskom od 22.01.2019.
postavio svoj konačni tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio u izreci ove presude.
Naime, tužitelj je na osnovno i dopunsko vještvo imao primjedbi a koje je po mišljenju
tužitelja vještak otklonio tek drugim dopunskim vještvom

2.2. Tužitelj u odnosu na primjedbe tuženika sadržane u podnesku od 30. travnja

2019. navodi kako se radi o prigovorima materijalno pravne prirode tj odnose se na
primjenu prava za što ne bih bio ovlašten vještak očitovati se o istome, a po
izrađenom dopunskom vještu u kojemu se imenovani vještak očitovao o primjedbama
tuženika, nije imao primjedbi.

3. U nastavku postupka tuženika ustraje u navodima iz odgovoru na tužbu u kojem
se protivi navodima tužbe osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik čini
nespornim da tužitelj radi kao vozač vatrogasnih vozila, da svoj rad obavlja u
turnusima 12-24, 12-48. Međutim, tuženik spori osnovu tužiteljevih potraživanja a
temeljem KU-a za državne službenike i namještenike. Naime, tuženik drži da se taj
KU ne bi primjenjivao na radnike tuženika tj. tužitelja jer radnici tuženika su imali sa
osnivačem G. S. sklopljen KU 2008. a potom 2014. godine. Tužitelj
pogrešno tumači stjecanje nekakvih svojih prava pogrešno tumačeći odredbu 126.
KU-a koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje a ovo sve stoga što javne vatrogasne
postrojbe od 1.5.2000. nisu statusno povezane sa MUP-om RH te zaposlenici u
vatrogasnim postrojbama nemaju status službenika i na njih se primjenjuje Zakon o
radu a radni odnos se zasniva temeljem ugovora o radu. Ovo i stoga što izričitom
odredbom Zakona o vatrogastvu se precizira da se sredstva za financiranje redovne
djelatnosti JVP-a općina i gradova i G. Z. osigurava u proračunima
osnivača. Iz takve formulacije proizlazi regulacija radnopravnog statusa zaposlenika
kod tuženika putem KU-a sklopljenih sa osnivačem. To što se dio sredstava za
financiranje redovne djelatnosti zaposlenika JVP-a osigurava u državnom proračunu
ne znači ništa drugo nego način financiranja JVP koji nema ništa zajedničko sa
radnopravnim statusom zaposlenika jer se to osiguravanje sredstava u državnom
proračunu smatra kao pomoć ili potporom za decentralizirane funkcije vatrogastva.
Slijedom navedenog ne može se pozivati na primjenu KU-a za državne službenike i
namještenike jer isti ne bi bio primjenjiv na radnike JVP-a. Slijedom zaključenih KU-a
između JVP-a i G. S. od 2008. godine nije bilo regulirano plaćanje rada u
turnusu, to tužitelj ne može tražiti naknadu za isto. Tuženik je isplaćivao dodatak za
minuli rad u obliku dodatka time da iznos dobiven umnoškom osnovne plaće sa
koeficijentom 0,5 nije pridodan osnovici plaće, radi čega ovo potraživanje tužitelja ne
bi bilo osnovano. Tuženik ističe prigovor zastare za dio tražbine iz tužbenog traženja.

3.1. Tuženik je tijekom ranijeg postupka naveo da je JVP bila statusno vezana za
MUP od 1.1.1994. do 31.12.1999., da su se u tom razdoblju vatrogasci sindikalno
organizirali kroz sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, da je u lipnju

2001. formiran samostalni sindikat profesionalnih vatrogasaca JVP GS da je

6 Pr-1444/2020-10

13.12.2001. sklopljen KU za državne službenike i namještenike između Vlade RH i
Sindikata državnih službi odnosno sindikat državnih i lokalnih službenika i
namještenika u RH iz čega proizlazi da je označeni KU sklopljen 6 mj. nakon što je
sindikat profesionalnih vatrogasaca JVP G. S. istupio iz SDLSN-a, što bi
značilo da se taj kolektivni ugovor ne bi primjenjivao na djelatnike tuženika. Također
ističe da u RH ima 64 JVP te da se na njih ne primjenjuje KU za državne službenike i
namještenike već se primjenjuju KU koji su sklopljeni sa njihovim osnivačem. Tuženik
također napominje da u nikakvom aktu RH nije utvrđen niti je određen koeficijent za
profesionalne vatrogasce osim za vatrogasce zaposlenih u službi za vatrogastvo u
državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, a koja služba se nalazi izvan JVP-a.
Uostalom, JVP se ne financira iz državnog proračuna već se isti financiraju i
proračunski su korisnici svojih osnivača tj. gradova i općina. Da je to tako tuženik je
dostavio i odgovor na upit glede financiranja JVP-a koje je dostavilo Ministarstvo
financija, državna riznica 4.9.2017. na traženje tuženika. U konačnici tuženik drži
kako je bit ovog spora upravo pitanje da li se primjenjuje KU za državne službenike i
namještenike na tužitelja ili KU između tuženika i G. S. kao poslodavca, a
kojim su uređeni načini obračuna plaća i spornih utuženih dodataka, to tuženik nije
ulazio u matematičku analizu izvršenih izračuna u postupku imenovanog vještaka.

4. U ovoj pravnoj stvari izvedeni su dokazi pregledom Pravilnika o radu tuženika od

28.6.2010.g., ugovora o radu na ime tužitelja od 15.07.2003., obračunskih platnih
lista za tužitelja za utuženo razdoblje, izvoda iz Zapisnika zajedničke komisije za
tumačenje odredbi, praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike, KU
za zaposlene u JVP G. S. od 27.2.2008.g., mišljenje RG Državne uprave za
zaštitu i spašavanje, KU za zaposlene u JVP G. S. od srpnja 2014.g.,
pravilnik o radu od 28.6.2010.g., i od 19.12.2014.g., evidencija o prisutnosti na radu,
KU za državne službenike i namještenike, Pravilnik o radu o pripravnosti od

10.4.2015.g., saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka I. J., S. Đ.,
I. K., A. V., A. A., V. C., te pregled nagodbe od

24.7.2014.g., te financijsko vještačenje sa dopunama od strane stalnog sudskog
vještaka A. B..

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno:

- da tužitelj radi kod tuženika na radnom mjestu vozača vatrogasca,
- da radi na temelju ugovora o radu,

- da mu je plaća za utuženo razdoblje obračunata i isplaćena na temelju
Ugovora o radu, Pravilnika o radu , te Kolektivnog ugovora zaključenog
između tuženika i osnivača G. S. iz 2008.g.,

- da je kroz utuženo razdoblje važio KUDSLN od 31.07.2008, od 02.08.2012.. i
od 03.08.2013. i to posebno odredbe čl. 126. tj 128. u svezi sa čl. 44. i 41. tih
KU-a, a koji se tiču načina obračuna plaća, te dodataka za rad turnusom,
pripravnosti te obračuna dodatka na minuli rad, što tužitelj potražuje.

7. Obzirom da je Županijski sud u Zagrebu u obrazloženja ukidnog rješenja br. 22
GžR-413/2020-3 od 16.listopada 2020. pravno stajalište u odnosu na pravno pitanje
primjene KUDSLN na tužitelja kao djelatnika tuženika za utuženo razdoblje, sve
obzirom na odredbe članka 126. tj 128. gore navedenih KU-a u svezi sa čl. 44. i 41.
tih KU-a, a koji se tiču načina obračuna plaća, te dodataka za rad turnusom,

7 Pr-1444/2020-10

pripravnosti te obračuna dodatka na minuli rad, što tužitelj potražuje, na način da
tužitelj ima pravo na isplatu dodataka na plaću primjenom tada važećih odredbi
KUDSLN, to je ovaj sud, postupajući po uputi višeg suda, zatražio od već
imenovanog vještaka očitovanje tj odgovore na prigovore koje je tuženik istakao u
svom podnesku od 30. travnja 2019.

8. Sudski vještak za financije i računovodstvo je u svom III dopunskom nalazu od

06.11.2021. koji je isti izradio prema nalogu suda sa rasprave od 13.4.2021.g. (sada,
nakon presude Općinskog suda broj Pr-137/2015 od 4.12.2019.g. i rješenja
Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-413/2020 od 16.10.2020.g., novi broj
predmeta je Pr-1444/2020) i to da se očituje na prigovore tuženika sadržane u
podnesku od 30.4.2019.g., te one koje se odnose na vještvo u navodima s ročišta
od 13. 04.2021.

8.1. Prigovori tuženika sadržani u podnesku punomoćnika tuženika od 30.4.2019.g.,
- u točki 1.2. podneska punomoćnik tuženik navodi: " Iz navedene odredbe proizlazi
da je dodatak na radni staž upravo to-dodatak na osnovnu plaću, a ne i dio osnovne
plaće, uostalom upravo kako zaključuje i sudski vještak u svom mišljenju, vještak se
očitovao na način da se pozvao na svoja radnije izrađena vješta i to onom osnovnom
I i II dopunskom vještačenju , te istakao kako je vještak i u I i II dopunskom
vještačenju uvijek računao plaću i razliku plaće tužitelja kako je plaću obračunavao i
isplaćivao tuženik (u skladu s odredbama Kolektivnog ugovorom za zaposlenike JVP
G. S. – KU JVPGS) onda je u tom poglavlju vještačenja, vještak samo
konstatirao uvjete iz tog KU JVPGS-a o tome kako se tretirao i obračunavala
naknada za radni staž tužitelja, tako da je iznijeta i navedena konstatacija tuženika
ispravna, međutim, to ne znači da vještak tvrdi i zaključuje da je to pravno ispravno ili
nije, a što je uostalom pravno pitanje i ne može biti zadatak ekonomsko-financijskog
vještaka

- u točki 5.1. podneska punomoćnik tuženik navodi. " Vještak je u svom vještvu, a
prema uputi suda, iznio i alternativni obračun dodatka na radni staž obračunatog na
način kako je to predviđeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i
namještenike, prema kojem radni staž predstavlja dio osnovne plaće. Međutim, kako
je naprijed iznijeto, a vidljivo i iz samog nalaza i mišljenja vještaka, Kolektivni ugovor
za zaposlenike u Javnoj vatrogasnoj postrojbi G. S. (kao onaj iz 2008., tako i
onaj iz 2014.g.) izričito propisuju da se radni staž obračunava kao dodatak na plaću,
a ne kao dio osnovne plaće. Iz vještva je također razvidno da je tako obračunati
dodatak iz osnova radnog staža tužitelja u cijelosti i isplaćivan sukladno važećem KU
JVPGS", vještak se očitovao na način da je u prethodnim predmetnim vještačenjima,
a uvijek sukladno nalogu suda, kao što uostalom i tuženik prethodno navodi,
izračunavao plaću tužitelja u skladu s odredbama KU JVPGS i alternativno u skladu s
tužbom tužitelja, te u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike KU DSN, tako da sve prethodno navedeno od strane
tuženika u podnesku od 30.3.2019.g. je samo (ispravna) konstatacija, ali nije i
primjedba;

8.2. Prigovori tuženika koji se odnose na vještvo u navodima s ročišta od

13.4.2021.g. sadrže se u prigovorima na vještvo, posebno u dijelu koji se odnosi na
činjenicu da tužitelju ne bi pripadala naknada za pripravnost, odnosno pasivno
dežurstvo, odnosno rad u smjenama, te da se vještak osim na navedene prigovore
izjasni da je tužiteljevo radno mjesto predviđeno sistematizacijom tuženika, odnosno

8 Pr-1444/2020-10

dali postoji identitet u sistematizaciji radnih mjesta u KU za državne službenike i
namještenike.

8.3. U odgovoru na gore istaknute prigovore tuženika vještak se pozvao na već
izrađeno osnovno vještvo (iz lipnja 2017.g) jer je na str. 2 konstatirao; „Kako ista
(misli se na knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika-mjesečne platne liste za
tužitelja) nije bila podobna za predmetni izračun, jer primljene platne liste tužitelja ne
sadrže podatke o dodacima na plaću prema Kolektivnom ugovoru za državne
službenike i namještenike (koji je bio važeći u utuženom razdoblju : (lipanj 2011.g. –
prosinac 2014.g.), pa je u dogovoru sa Sudom, od tuženika zatraženo da za isto
razdoblje, tuženik dostavi korigirane platne liste za tužitelja, sukladno odredbama
Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koja dokumentacija je
primljena 1.3.2017.g. (sve u privitku), tako da su uz vještačenje priložene korigirane
platne liste koje su bile temelj za obračun svih stavki, pa tako i stavki za pripravnost i
pasivno dežurstvo-smjenski rad. Na temelju prethodno citiranih dijelova prvog
vještačenja iz srpnja 2017.g., evidentno je i jasno je na temelju kojih i čijih parametra
je vještak radio sve prethodne izračune u kojima je za tužitelja koristio mjesečne
podatke o broju radnih sati na ime smjenskog rada i na ime pripravnosti. Što se tiče
druge primjedbe upućene vještaku, a u vezi sistematizacije radnih mjesta tužitelja i
veze iste s KU za državne službenike i namještenike, vještak je mišljenja da je ovo
primarno pravno pitanje, s kojom konstatacijom se slaže i ovaj sud.

9. Dakle, kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka I. J., S. Đ., I.
K., A. V., A. A., V. C. i parničnih stranaka, koji su
djelatnici tuženika vatrogascima suglasno proizlazi da su isti radili, pa tako i tužitelj u
turnusima 12-24-12-48, te da su biti u pripravnosti 24 sata između dnevnog i noćnog
turnusa kao i da su im kao prekovremeni rad bili isplaćeni sati rada po intervenciji kao
efektivnom radu unutar te pripravnosti, kao i to da im je tuženik isplaćivao dodatak na
radni staž.

10. Stoga, polazeći od pravnog stava višeg suda citiranog pod točkama 1. do 1.3.
ovog obrazloženja imajući u vidu odgovore vještaka na prigovore tuženika citirane u
točkama 8. do 8.3. ovog obrazloženja, to bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan za
razdoblje od kolovoza 2011.g. do studenog 2014.g. u iznosu od 58.228,46 kn jer je
isti u cijelosti postavljen na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od

23.08.2018.(364-366 spisa) u čiju ispravnost sud ne sumnja, jer je isti sačinjen
stručno i na temelju spisu priložene relevantne dokumentacije, a u kojem je vještak u
Tablici br. 9 izračunao bruto plaću tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim
dodatcima, u tablici br. 10. izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate
plaće u ukupno iznosu od 60.063,79 kuna a koju je razliku vještak iskazao u
mjesečnim bruto iznosima, a na temelju kojega obračuna je tužitelj postavio tužbeni
zahtjev.

11. Naime, Zaključena Nagodba od 24.07.2014.g. koja je potpisana između
Predsjednika Sindikata profesionalnih vatrogasaca i JVP G. S. i sastavni dio
zaključenog KU JVP iz 2014.g. a na koje sklapanje su punomoć dali svi vatrogasci
osim tužitelja i njih još četiri, time da su se temeljem odredbe članka 2. Nagodbe
potpisnici odrekli prava potraživanja koja bi proizašla primjenom KUDSLN iz 2013.g.
ne bih se mogla biti Sporazum iz članka 159. tj. 160. jer taj Sporazum može potpisati
sa poslodavcem Radničko vijeće što u konkretnom slučaju nije riječ, kao i što se ta

9 Pr-1444/2020-10

Nagodba decidirano ne odnosi na pitanje uređenja plaća već na odricanje od prava
na potraživanja proizišlih primjenom KUDSLN/2013, tim više što tužitelj Predsjednika
sindikata nije ovlastio na to odricanje kako je to sam iskazao u svom iskazu.
Uostalom, ta Nagodba je sastavni dio KU JVP iz 2014. i ne obuhvaća primjenu ranijih
KU-a koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje. Uostalom, sa ovim pravnim stavom i
tumačenjem ovoga suda u cijelosti se slaže i viši sud, jer je to naveo u obrazloženju
ukidnog rješenja.

12. Što se pak tiče istaknutog tuženikovog prigovora zastare potraživanja tužitelja, isti
je osnovan za ona potraživanja koja su dospjela prije kolovoza 2011. uzimajući u
obzir primjenu odredbe članka 232. st.2. ZR/14 jer im je rok zastare od tri godine
istekao prije stupanja na snagu toga ZR-a, dakle, za lipanj 2011.g. iznosu od

1.835,33 kn koji dospijeva u srpnju 2011, za koje potraživanje tužitelja je isto valjalo
odbiti kao neosnovano, dok za ostala potraživanja vrijedi zastarni rok od pet godina,
posebno uzimajući u obzir da se radi o sukcesivnim potraživanjima tužitelja kao i dan
stupanja na snagu ZR/14, jer prvi najstariji onaj za srpnja dospijeva na naplatu 15-tog
kolovoza 2011., pa je u odnosu na iste istaknuti prigovor neosnovan.

13. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika koji je isti upravio prema vještaku Anti
Blaževiću a u odnosu je li tužiteljevo radno mjesto predviđeno sistematizacijom
tuženika, odnosno postoji li identitet u sistematizaciji radnih mjesta u KU za državne
službenike i namještenike, uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 28.06.2010.
razvidno je u članku 61. da je upravo tuženik za vatrogasca voditelja vatrogasne
grupe ili vozača vatrogasnog vozila predvidio koeficijent od 1,32 i to temeljem
zaključenog ugovora o radu, a koji koeficijent je vidljiv iz platnih lista na temelju kojih
je tuženik obračunavao plaću tužitelju. Uostalom, nema mjesta usporedbi
koeficijenata koje je tužitelj imao zaključen temeljem ugovora o radu sa Uredbom o
nazivima radnih mjesta i koeficijentima poslova u državnoj službi, jer je koeficijent
određen ugovorom o radu, za razliku od koeficijenta državnog službenika kojemu je
koeficijent složenosti određen rješenjem kojim se zasniva radni odnos a koje se
temelji na gore citiranoj Uredbi. Osim toga, iz ukidnog rješenja viši sud je bio
decidiran kada je zauzeo stav da tužitelja pripada pravo na isplatu dodataka na plaću
sukladno tada važećem KU za državne službenike i namještenike.

13.1. Naime, prema članku 41. KUDSLN /08 i /13 koji su važili kroz utuženo
razdoblje na isti je način regulirano pitanje plaće, pa tako plaću čini osnovna plaća i
dodaci na osnovnu plaću, time da je osnovna plaća ugovorena kao umnožak
koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za
05,% za svaku godinu navršenog radnog staža, a dodatke na osnovnu plaću su
dodaci za uspješnost na radu, za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja
plaće. Člankom 44. KUDSLN /08/13 su ugovorena uvećanja osnovne plaće u
odnosu na uvjete i način rada ( prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,
blagdanom, rad u turnusu, smjeni , dvokratni rad , isl..) pripravnost.

13.2. Stoga, kada se gore navedene odredbe važećih KUDSLN primjene u
konkretnom slučaju, time da je visina osnovice propisana u poglavlju KU pod
nazivom cijena rada u članku 119. KUDSLN /08 i čl. 121. KUDSLN /13, a ista je
određena na temelju Sporazum o osnovici za plaće u državnim službama zaključen
između sindikata i Vlade RH a koji je sastavni dio tih kolektivnih ugovora, uz isticanje
da se u KUDSLN ne utvrđuje način određenja koeficijenta složenosti poslova niti se

10 Pr-1444/2020-10

vezuje za ranije spomenutu Uredbu, pa kako je čl. 128. KUDSLN/08 i /13 ugovoreno
da će se u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne
vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, to je
valjalo tužitelju dosuditi razliku kako je to isti zatražio već u činjeničnim navodima
tužbe a na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od

23.08.2018.(364-366 spisa) u kojem je vještak u Tablici br. 9 izračunao bruto plaću
tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim dodatcima, u tablici br. 10.
izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate plaće u ukupno iznosu od

60.063,79 kuna a koju je razliku vještak iskazao u mjesečnim bruto iznosima.

13.3. Dakle, kako je tužitelj zasnovao radni odnos sa tuženikom temeljem ugovora o
radu kojim mu je odredio koeficijent složenosti za poslove njegova radnog mjesta sa
1,32 pa kada se isti pomnoži sa osnovicom koja je određena čl. 119. i čl. 121
KUDSLN /08 i /13, koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje i koji su bili povoljniji od KU
koji je bio zaključen od strane sindikata koji je djelovao kod tuženika, dobije se
osnovna plaća, na koju je valjalo tužitelju obračunati dodatke i sva pripadajuća
utužena uvećanja tj minuli rad i pripravnost, rad u turnusu i dr., kako je to imenovani
vještak i napravio u svom II dopunskom vještvu od 23.08.2018 ( str 364-366 spisa)
kroz cijelo utuženo razdoblje izračunavajući utuženu mjesečnu razliku vodeći računa
iznose koje je tuženik tužitelju isplatio, sve na temelju evidencija rada te obračunskih
platnih lista. To što tuženik nije uskladio koeficijente složenosti radnih mjesta sa
citiranom Uredbom ne može ići na štetu tužitelja.

13.4. Međutim, ukoliko bi viši sud bio mišljenja da bi tužitelja pripadali svi oni dodatci
na plaću u visini i u odnosu na vrstu rada određenim po izračunatoj osnovnoj plaći
koju je obračunavao tuženik, onda bi uvažavajući gornji prigovor tuženika tužitelju
valjalo odbiti tužbeni zahtjev a sve prema vještvu od 29.06.2017. ( str 241-259 spisa)
jer iz Tablici 2 ( str 249-252 spisa) a u kojoj tablici je vještak izvršio obračuna razlike
plaće na temelju isplaćene plaće tužitelja i plaće tužitelja obračunate sukladno
odredbama KUDSLN /08 i /13 primjenom osnovice od 4.728,00 kn, proizlazi da je
tuženik u odnosu na tužitelja izvršio pretplatu za 22.244,43 kn, sve obračunato po
mjesecima za utuženo razdoblje, kako je to vještak naveo u svom mišljenju na str
257 spisa.

14. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj
187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj
95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i

15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.

14.1. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne
kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu

11 Pr-1444/2020-10

plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5.
Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika
porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća
isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne
podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17.
st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09,
123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu
na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne
kamate, radi čega je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.5. i članka 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i
25/13, 89/14) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04,
148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).

15.1. Tužitelj je popisao parnični trošak za sastav tužbe, žalbe i jednog podneska, za
zastupanje na 16 ročišta glavne rasprave po važećoj Tarifi uvećano za PDV i
troškove vještačenja od ukupno 24.250,00 kn.

15.2. Tuženik je popisao parnični trošak za sastav 1 podneska, za zastupanje na 6
ročišta glavne rasprave te ročište za objavi presudi po važećoj Tarifi uvećano za PDV
te troškove sudske pristojbe tužbe, odgovora na tužbu i presude i troškove
vještačenja od 1.500,00 kn u iznosu od 12.500,00 kn sve sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

15.3. Obzirom da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu to bi ga pripadao parnični
trošak koji je bio nužan za tijek i vođenje iste a koji se sastoji od sastava tužbe i
jednog podneska za svaku radnju po 100 bodova, za sastav žalbe od 125 bodova, za
zastupanje na 12 ročišta od po 100 bodova (22.09.2015., 05.04.2016., 28.06.2016.,

28.09.2016., 08.11.2016., 14.11.2017., 22.02.2018., 15.05.2019., 29.10.2019.,

13.04.2021., 15.09.2021., 23.11.2021.), na tri roč. od po 25 bodova ( 20.11.2018.,

22.01.2019., 24.09.2019.), na roč.19.11.2015. od 50 bodova, te ta ročište za objavu
od 28.01.2022, što je ukupno 1.700 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični
trošak iznosi 17.000,00 kn koji uvećan za pripadajući PDV od 4.250,00 kn i nužne
troškove vještačenja od 3.000,00 kn ukupno iznosi 24.250,00 kn za koji iznos valja
obvezati tuženika na isplatu u roku od 8 dana.

15.4. Tužitelju na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zakonske zatezne kamate koje
teku od dana presuđenja pa do isplate temeljem odredbe čl. 29. st.2. Zakona o
obveznim odnosima i odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Splitu, 28. siječnja 2022.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

12 Pr-1444/2020-10

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu,
putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun.tužitelju
- pun.tuženiku
- u spis