Broj: Revr 63/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici u S., protiv tuženika Javna ustanova Športski objekti S., OIB: …, sa sjedištem u S., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 7. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. i sudi:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme što je sklopljen dana 25. travnja 2013. između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata, što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 04. kolovoza 2015. (broj protokola 224/15 od 07. kolovoza 2015.) nije dopušten, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na posao na radno mjesto rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (sklopljen 25. travnja 2013. između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata) što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 4. kolovoza 2015. (broj protokola 224/15 od 07. kolovoza 2015.) te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke), naloženo je tuženiku u roku 8 dana vratiti tužitelja na posao na radno mjesto rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 4. kolovoza 2015. kojom je redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata.

 

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog ni u čemu nije ostvaren.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika u trenutku Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika, 4. kolovoza 2015., radio na radnom mjestu rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata,

 

- da su kao razlozi za otkaz navedeni nepoštivanje radnih obveza te kontinuirano kršenje radne discipline, nepoštivanje autoriteta ravnatelja, zbog čega da je tužitelj u više navrata usmeno i pismeno upozoravan, koja upozorenja da je ignorirao, stoga da se radi o teškoj povredi radne obveze zbog koje se ne može ostvariti svrha ugovora o radu,

 

- da je 27. listopada 2014. tužitelju izdano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa zbog teške povrede radne discipline iz Pravilnika o radu te je tužitelju 30% umanjen osobni dohodak za listopad 2014.,

 

- da je 20. veljače 2015. tužitelju bilo izrečeno upozorenje od strane ravnatelja zbog nepoštivanja obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na Odluku ravnatelja od 11. veljače 2015., kao i Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 19. ožujka 2015., zbog nepoštivanja upute o načinu potpisivanja računa, tj. štambilja tuženika (tužitelj, iako je bio dužan i na isto upozoren, u kraćem razdoblju nije potpisivao račune svog sektora),

 

- da je tužitelj od 30. ožujka 2015. bio sindikalni povjerenik, no da ne uživa pravnu zaštitu iz članka 188. Zakona o radu, već drugi sindikalni povjerenik sindikata (koji ima najveći broj članova).

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik, u smislu odredbe članka 115. stavak 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) nije dokazao postojanje opravdanih razloga za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da tijekom postupka nije bilo razvidno u čemu je zapravo bit teškog propusta tužitelja pa zaključuje da tuženik nije dokazao - da bi zbog tužiteljevog odbijanja potpisivanja računa za tuženika nastala ikakva šteta, niti je dokazao da je došlo do zastoja urednog poslovanja. U tom smislu, sud prvog stupnja ističe da karakter i držanje tužitelja, kao i njegova specifična narav odnosno temperament, ne bi mogli predstavljati valjan razlog za donošenje zakonite odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, pri čemu se navodi - da je na području D. u svakodnevnom poslovanju i poslovnoj komunikaciji radnika učestala komunikacija povišenim tonovima.

 

Odbijajući žalbu tuženika kao neosnovanu sud drugog stupnja prihvaća utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke prvostupanjskog suda, ističući da tužitelj nije počinio povredu radne obveze zbog koje mu je osporenom odlukom od 4. kolovoza 2015. otkazan ugovor o radu.

 

Tuženik opravdano ukazuje da je ovakvim suđenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

U tom se smislu u reviziji ističe da sporna odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja nije donesena isključivo i samo zbog događaja od 15. srpnja 2015., što da je drugostupanjski sud jedino imao na umu, već da je u konkretnom slučaju tužitelj u dužem vremenu kontinuirano i grubo kršio radne obveze i remetio radnu atmosferu što je izrijekom navedeno u otkazu ugovora o radu, dakle, da nižestupanjski sudovi nisu na pravilan način ocijenili značaj takvog tužiteljevog ponašanja (u njegovoj ukupnosti).

 

Polazeći od takvih revizijskih navoda, valja istaknuti da je tijekom postupka tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljevog ugovora o radu jer je utvrđeno da je tužitelj opetovano kršio obveze iz radnog odnosa i to nakon višestruko upućenih pisanih te usmenih upozorenja na nedisciplinu i nepoštivanje obveza iz radnog odnosa. Dakle, iako je bio upozoravan da se takvo ponašanje neće tolerirati zbog čega mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu, tužitelj i nadalje nije postupao sukladno odlukama i naredbama nadređenih, izazivao je verbalne i fizičke sukobe na radnom mjestu te vrijeđao ostale radnike.

 

Odredbom članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Materijalnopravno je pogrešno obrazloženje nižestupanjskih sudova koje na određen način "opravdava" opisano ponašanje tužitelja kroz njegovu specifičnu narav, karakter i temperament, sve uz tvrdnje da je "na području D. u svakodnevnom poslovanju i poslovnoj komunikaciji radnika učestala komunikacija povišenim tonovima". Protivno tom shvaćanju, niti jedan poslodavac nije dužan trpjeti ponašanje radnika koje se objektivno manifestira u stalnom kršenju radne discipline, verbalnim i fizičkim sukobim na radnom mjestu te vrijeđanju ostalih radnika, u protivnom bi razlozi za otkaz zbog skrivljenog ponašanja bili stroži ili blaži u ovisnosti od (zemljopisnog) područja na kojem poslodavac obavlja svoju djelatnost ili u zavisnosti od osobnog temperamenta pojedinog radnika, što je pravno neprihvatljivo jer, uz ostalo, može dovesti i posljedično dovodi do neravnopravnosti u primjeni prava.

 

Osim toga, mjerodavnim pravnim normama (ZR) nije propisano da bi razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika bio opravdan jedino u slučaju kada poslodavcu zbog ponašanja radnika nastane šteta (kako to proizlazi iz pogrešnog shvaćanja prvostupanjskog suda).

 

Stoga je revizijskom sudu neprihvatljiv zaključak da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za predmetni otkaz ugovora o radu. Upravo suprotno, u situaciji kada je tužitelj kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa pa je to učinio i nakon pisanih upozorenja od strane tuženika, a imajući u vidu utvrđenja o načinu na koji je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa, revizijski sud ocjenjuje da je tuženik dokazao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu.

 

Nije osnovan niti tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata jer će sud naložit vraćanje radnika na posao samo ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao (članak 124. stavak 1. ZR).

 

S obzirom na iznesene razloge valjalo je prihvatiti reviziju tuženika te preinačiti nižestupanjske presude na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te Tbr.7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) i Tbr. 10. točka 6. i Tbr. 42. Tarife. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn (jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn, sastav revizije u iznosu od 800,00 kn uvećano za 25% PDV-a).

 

Zagreb, 7. svibnja 2019.