Broj: Gž 7/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja sindikata, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika Radničkog vijeća trgovačkog društva K. d.d. Z., Z., OIB: …, radi raspuštanja radničkog vijeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2/2019-7 od 17. travnja 2019., na sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2/2019-7 od 17. travnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja ukinute su sve radnje provedene u postupku i tužba je odbačena.

 

Rješenje pobija žalbom tužitelj navodeći sve žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pošavši od utvrđenja da je tužitelj podnio tužbu sudu 21. ožujka 2019. radi raspuštanja radničkog vijeća, da ga je sud pozvao rješenjem od 10. travnja 2019. da ispravi i dopuni tužbu na način da točno naznači osobu koja može biti stranka u postupku uz upozorenje na posljedice nepostupanja po rješenju suda, a da tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po rješenju suda i označio kao tuženika osobu koja može biti stranka u ovom postupku, to je sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 83. st. 1. i st. 5. ZPP, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

Na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema odredbi čl. 381. ZPP u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude.

 

Ispitujući pobijano rješenje u okviru iznesenih žalbenih razloga i razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Suprotno tvrdnji u žalbi, sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka opisno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi, kao niti koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

I činjenično stanje odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potpuno je i pravilno utvrđeno.

 

Tužitelj u žalbi navodi da je tužitelj, unutar roka ostavljenog rješenjem suda, dana 10. travnja 2019. postupio po rješenju suda i označio tuženike u skladu s dopisom trgovačkog društva K. d.d. iz kojeg, a suprotno zaključku suda, proizlazi da kod tuženika egzistira 7 regionalnih radničkih vijeća te Glavno radničko vijeće. Nadalje, ističe da iz navedenog dopisa također proizlazi da nisu provedeni izbori za radničko vijeće već da je K. d.d. sa sindikatima 2010. sklopio sporazum o preuzimanju ovlasti radničkih vijeća.

 

Pravilno je sud prvog stupnja, a protivno tvrdnji žalitelja, utvrdio da navedeni tuženik kako je označen u tužbi (kao niti tuženici kako ih tužitelj označuje u podnesku od 12. travnja 2019.) ne može biti stranka u postupku koji se vodi radi raspuštanja radničkog vijeća pokrenutog pozivom na odredbu čl. 162. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

Naime, iz podneska K. d.d. od 8. travnja 2019., na koji se i tužitelj u žalbi poziva, jasno proizlazi da kod K. d.d. nisu provedeni izbori za radničko vijeće sukladno čl. 141. ZR, već je K. d.d. 2010. sklopio sa sindikatima Sporazum o preuzimanju ovlasti radničkih vijeća i povjerenika za zaštitu na radu.

 

Zakon o radu kao temeljni zakon kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi određuje pravo radnika na izbor radničkog vijeća i ovlaštenja radničkog vijeća. Tako je odredbom čl. 141. st. 1. ZR propisano da radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika (dalje: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa. Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca (čl. 141. st. 2. ZR), a postupak izbora članova radničkog vijeća detaljno je uređen odredbama Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća (''Narodne novine'' broj 81/10). Radničko vijeće bira se na izborno razdoblje od četiri godine od dana objave konačno utvrđenih rezultata izbora (čl. 144. st. 1. ZR).

 

Točno je da u slučaju ako kod poslodavca nisu provedeni izbori za radničko vijeće prema ranije citiranim odredbama ZR, iz odredbi čl. 153. st. 3. i 4. ZR proizlazi da sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. ZR na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. ZR, a ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st. 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

 

Imajući u vidu navedene odredbe, a bez obzira na način organiziranja i nazive pod kojima eventualno sindikalni povjerenici, sukladno postignutom međusobnom sporazumu, izvršavaju kod poslodavca prava i obveze radničkog vijeća u skladu s odredbom čl. 153. st. 3. i 4. ZR, to ne mijenja činjenicu da radničko vijeće u smislu i na način određen ZR nije izabrano i utemeljeno kod poslodavca pa stoga niti ne postoji, a posljedično čemu ne može biti stranka (tuženik) u postupku pokrenutom prema odredbi čl. 162. st. 2. ZR radi raspuštanja radničkog vijeća, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Na žalbene navode još valja odgovoriti da, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da radničko vijeće kod tuženika nije bilo izabrano i utemeljeno u zakonom propisanom postupku, nije primjenjiva sudska praksa na koju se poziva žalitelj, a kojom je utvrđeno kada sve radničko vijeće može biti stranka u postupku (bilo na aktivnoj, bilo na pasivnoj strani). Također, neodlučni su i žalbeni razlozi da je došlo do osnivanja trgovačkog društva K. plus d.o.o., kada radničko vijeće može, u slučaju prenošenja ugovora na novog poslodavca, prema čl. 137. st. 10. ZR nastaviti s radom tek pod uvjetom da je utemeljeno, a koji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen.

 

Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

Zagreb, 15. svibnja 2019.