Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 346/2018-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 346/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. (OIB: ... ) iz K. Š., kojeg zastupa punomoćnica S. L., dipl. iur. Hrvatskog sindikata pošte protiv tuženice H. d.d. (OIB: ... ) iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-434/2017-2 od 14. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3343/15-20 od 23. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 30. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu broj DP-10-27539/15 od 20. studenoga 2015. i nedopuštenosti Odluke o zahtjevu za zaštitu prava broj HP-07/4-33468/15 od 23. prosinca 2015. te na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 7.150,00 kuna (stavak II. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev upravljen na vraćanje tužitelja na rad na poslove radnog mjesta poštara za opću dostavu ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (toč. II. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 385. st. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, odnosno da pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revidentu prije svega valja naznačiti da u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih se podnosi (čl. 386. ZPP-a). Iz sadržaja revizije prije svega ne proizlazi u čemu bi se sastojale i u čemu bi bile ispoljene bitne povrede odredaba postupka koje su kao revizijski razlog navedene u čl. 385. ZPP-a. Stoga pozivanje na takav revizijski razlog ovaj sud nije mogao uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

              Revizija se u svome sadržaju u bitnome temelji na iznošenju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u nižestupanjskim postupcima i na osporavanju pravilnosti tako utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije, pa takvi navodi nisu uzimani u obzir.

 

              Nedvojbeno jest da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Isto je tako nedvojbeno da je tužitelj već i prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu upozoravan od strane poslodavca na svoje propuste pri čemu mu je upozorenjem naznačena i mogućnost otkaza ugovora o radu. U nižestupanjskim postupcima utvrđeno je da tužitelj nije uopće, ili nije na vrijeme uručivao pošiljke, da je potpisivao primatelje i da nije vodio osobnu evidenciju pošiljki. Takvo ponašanje tužitelja ne može biti ispričivo razlozima koje navodi u reviziji jer je, kraj već dobivenih upozorenja, nastavio s takvim postupanjem. Pri tome valja posebno naznačiti da je dostava preporučenih pošiljaka iznimno bitna za pravnu sigurnost njihovih pošiljatelja i primatelja, pa nije dopustivo da netko, u ovom slučaju tužitelj koji taj posao obavlja kao poštar, pa makar i po dogovoru sa adresatima umjesto njih potpisuje primitak pošiljaka. Takvo postupanje narušava pravnu sigurnost, ali i položaj poslodavca kao onoga koji obavlja dostavu spram osoba koje dostavu primaju i već samo po sebi predstavlja tešku povredu radne obveze. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da tužitelj veliki broj pošiljaka nije uručio, da nije vodio osobnu evidenciju pošiljaka unatoč tome što je već i prije na takvo postupanje bio upozoren, posve je opravdano otkazati mu ugovor o radu, odnosno odbiti njegov zahtjev za nedopuštenost takvog otkaza. Stoga su suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14).

 

              Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 30. svibnja 2019.

Copyright © Ante Borić