Broj: Rev 2087/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Aleksandra Peruzović člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. Lj. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz O., protiv tuženika O. p. d.d., O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici iz Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-142/2018-2 od 7. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-22/2016-41 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 30. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija tuženika protiv odbija se kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da otkaz Ugovora o radu sklopljen dana 1. siječnja 2009., a kojeg je tuženik otkazao tužiteljici 6. lipnja 2011. nezakonit i nedopušten, radni odnos da nije ni prestao (točka I izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljicu odmah vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja predmetne odluke (točka II izreke). Tuženiku je naloženo i isplatiti tužiteljici novčane iznose na ime bruto plaće, na ime božićnice i regresa, prigodnog dara i na ime jubilarne nagrade (točka III izreke). Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 43.125,00 kn, a točkom V izreke je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana i usvaja kao djelomično osnovana te se presuda prvog stupnja potvrđena je u pobijanom usvajajućem dijelu točke I, II, III i IV izreke, a ukinuta je u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tuženika i ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju, te predlaže da se odbije revizija u cijelosti kao neosnovana i traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

              Revizija tuženika nije osnovana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 24. siječnja 2005. sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je tužiteljica obavljala poslove referenta plaćanja,

- da je tuženik dana 6. lipnja 2011. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,

- da je tužiteljica pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužiteljica imenovana zamjenikom predsjednika izbornog odbora odlukom Radničkog vijeća od 17. veljače 2011.,

- da su kod tuženika dana 31. ožujka 2011. provedeni izbori za Radničko vijeće,

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,

- da je radničko vijeće 3. lipnja 2011. dostavilo očitovanje kojim se protivi namjeri tuženika za otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici,

- da je tuženik 18. svibnja 2011. donio odluku o izmjeni Kataloga radnih mjesta temeljem kojeg je brisano radno mjesto referent plaćanja na kojem je radila tužiteljica.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena iz razloga što tuženik za tu odluku nije imao suglasnost Radničkog vijeća, a koju je trebao imati jer je tužiteljici kao zamjenici članice izbornog odbora sukladno odredbi čl. 150. st. 1. toč. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 – dalje: ZR) dopušteno dati otkaz samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća u razdoblju od tri mjeseca nakon provođenja izbora. S obzirom da je tako odlučio, prvostupanjski sud je usvojio i tužbeni zahtjev koji se odnosi na materijalna prava tužiteljice na ime regresa, božićnice, dara, jubilarne nagrade, plaća uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ocijenio je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća, otkazu kandidata za člana radničkog vijeća koji nije izabran te članu izbornog odbora u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenja izbornih rezultata.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je sud pravilno primijenio odredbe ZPP-a.

 

              Revizijski prigovori tuženika da sud u pobijanoj odluci nije potpuno niti pravilno cijenio svaki dokaz zasebno niti sve dokaze zajedno, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

              Revizijski prigovor da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja nije osnovan, jer je jedina odlučna činjenica članstvo tužiteljice u Izbornom odboru za izbor članova radničkog vijeća, odnosno njen položaj zamjenice predsjednika Izbornog odbora, a ta činjenica nije sporna.

 

              Tijekom postupka tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev, a sud je odlučio o takvom smanjenom zahtjevu smatrajući da nije potrebno odlučivati o onom dijelu zahtjeva za koji je tužiteljica na taj način povukla tužbu (pogrešno nižestupanjski sudovi smatraju da se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe).

 

              Tuženik u reviziji navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je sud zaključio da se radilo o smanjenu tuženog zahtjeva sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP kada je tužiteljica podneskom povukla dio tužbenog zahtjeva. Takav revizijski prigovor nije osnovan jer nije od utjecaja na zakonitost ovog dijela tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno, a za dio zahtjeva za koji tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev (djelomično povlačenje tužbe) tuženik je mogao tražiti donošenje dopunske presude (čl. 339. ZPP).

 

Predmet ovog postupka je zakonitost otkaza ugovora o radu te zahtjev za isplatu plaća, božićnice, regresa, darova i jubilarne nagrade.

 

              Tuženik u ovoj fazi postupka navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to pogrešno tumačeći odredbu čl. 150. st. 1. toč. 2. ZR kad su izjednačili pojam zamjenika člana izbornog odbora sa članom izbornog odbora obrazlažući da zamjenik člana izbornog odbora stječe prava i obveze člana izbornog odbora isključivo kada ga zamjenjuje u slučaju njegove odsutnosti ili nekog drugog razloga spriječenosti sudjelovanja u radu izbornog odbora tada ta ista prava i obveze člana izbornog odbora ne može imati i njegov zamjenik sve dok ne stupi na mjesto člana radničkog vijeća.

 

Odredbom čl. 150. st. 1. toč. 2. ZR propisano je da samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu članu radničkog vijeća, otkazu kandidata za člana radničkog vijeća koji nije izabran te članu izbornog odbora u razdoblju od tri mjeseca nakon provođenja izbora. Pravilno je drugostupanjski sud u smislu Pravilnika o izboru radničkog vijeća koji je bio na snazi kada se kod tuženika provodio izbor („Narodne novine“ broj 81/10) zaključio da su u položaju, pravima i obvezama izjednačeni i članovi i zamjenici članova kao i da se pod članom Izbornog odbora u smislu odredbe čl. 150. st. 1. toč. 2. ZR smatraju predsjednik odbora, članovi odbora i njihovi zamjenici. Slijedom toga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u reviziji navodi da tužiteljica u trenutku poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu nije obnašala funkciju člana izbornog odbora međutim iz prethodno izloženog proizlazi da taj prigovor nije osnovan.

 

              Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju čl. 393. ZPP presuđeno kao pod točkom I. izreke.

 

              Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj podnesak nije bio potreban (točka II. izreke).

 

Zagrebu, 30. svibnja 2019.