Broj: Gž R-250/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji  Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. V., iz D. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz K. protiv tuženika K. H. k.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o  žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj 15 Pr-2291/15-28 od  29. ožujka 2018. ,  7. lipnja 2019.,  

p r e s u d i o   j e

Odbija se  žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj 15 Pr-2291/15-28 od 29. ožujka 2018. potvrđuje u  toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke.

Odbija se zahtjev  tuženika  za naknadu troška sastava odgovora na  žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev  tužitelja kojim je  zatražio od tuženika isplatu naknade štete u vrijednosnom iznosu osam ugovorenih mjesečnih plaća u neto iznosu od  40.703,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže navedeno toč. I. izreke citirane presude. Tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od  5.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 2.000,00 kn  zahtjev tuženika za naknadu parničnog  troška odbijen kao neosnovan.

              Protiv te presude u toč. I. i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke  žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu  prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu  tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

                Žalba nije osnovana.

              Nisu osnovani  žalbeni navodi tužitelja da bi pobijana presuda bila nerazumljiva i proturječna, pa da bi time bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

              Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

              Podnoseći tužbu u ovoj pravnoj stvari tužitelj je  tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da nije dopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. srpnja 2015., pa da stoga radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se  tuženiku naloži vraćanje tužitelja na posao, na dotadašnje radno mjesto utvrđeno  ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od  31. svibnja 2009., kao i priznavanje svih prava iz radnog odnosa i temeljem radnog odnosa počev od 27. srpnja 2015., pa nadalje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

              Podneskom od 30. studenoga 2017. predanim na ročištu 4. prosinca 2017. (list 126-128 spisa) tužitelj je ističući da mu kao prijašnjem zaposleniku nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod  tuženika naveo da postavlja konačni tužbeni zahtjev temeljem zakonske osnove iz odredbe čl. 125. st. 1.  Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14; dalje ZR) na način da se tuženiku naloži isplatiti mu naknadu štete u vrijednosnom iznosu  osam ugovorenih mjesečnih plaća u neto iznosu od  40.703,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, kako je to pobliže navedeno toč. I. izreke pobijane presude.

Na ročištu glavne rasprave održanom  13. ožujka 2018. (list 131 spisa) tužitelj je naveo da mu novi poslodavac neće produžiti ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, iz kojih razloga da ostaje kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi te potražuje isplatu plaća, a ne naknadu štete za razdoblje kako je navedeno u podnesku predanom na ročištu održanom 4. prosinca 2017. Držeći da je na opisani način tužitelj preinačio tužbu, tuženik se istoj usprotivio.

S tim u svezi, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj podnoseći tužbu u ovoj pravnoj stvari 9. rujna 2015. postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, pravovremeno zatraživši sudsku zaštitu  povrijeđenog prava iz radnog odnosa utvrđenjem da nije dopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg mu je tuženik dao svojom  odlukom od 27. srpnja 2015. i vraćanje na rad,  ali da je podneskom od  30. studenoga 2017. koji je tužitelj predao na ročištu  4. prosinca 2017.,  preinačio tužbu na način da tužbenim zahtjevom više ne traži utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu  ugovora o radu i vraćanje na rad,  već pozivom na odredbu iz čl. 125. st. 1. ZR-a traži naknadu štete u visini   osam plaća.

Sud prvog stupnja dopustio je navedenu preinaku tužbe prema citiranom podnesku tužitelja od 30. studenoga 2017., uz utvrđenje  da sukladno citiranim odredbama ZR-a tužitelj takav  zahtjev može postaviti do zaključenja glavne rasprave, a pod uvjetom da  traži i sudski raskid ugovora o radu i  utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom. Dopuštenost navedene preinake tužbe stranke u ovoj  žalbenoj fazi postupka ne osporavaju.

Stoga, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da  tužitelj nakon izvršene preinake tužbe podneskom od  30. studenoga 2017. više nije mogao preinačiti tužbu na način da ponovno traži utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad,  i to ne samo iz razloga  protivnosti takve preinake odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da  tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari  zaključen je na ročištu održanom 20. ožujka 2017.), već i iz razloga što je nastupila prekluzija prava tužitelja na podnošenje takvog zahtjeva zbog proteka roka   iz odredbe  čl. 133. st. 2. ZR-a

Zbog toga, a jer je zahtjev tužitelja za naknadu štete vezan uz sudski raskid ugovora o radu, pretpostavka kojeg je utvrđenje otkaza  nedopuštenim,  to u situaciji kada  tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio i utvrđenje  odluke o otkazu ugovora o radu od  27. srpnja 2015. nedopuštenom i sudski raskid ugovora o radu, pravilno je sud  prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev  tužitelja za naknadu štete kao neosnovan.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Iz ovih je razloga  presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U preostalom dijelu (odbijajući dio toč. II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao  nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. lipnja   2019.