Broj: Gž R-361/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci  OIB 22883124500 u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB: ..., iz B., P., zastupane po punomoćnici S. B. R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. Z. R. U. P. d. o. o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici M. H., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr-172/14-76 od 18. svibnja 2017., u sjednici vijeća 14. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj 9 Pr-172/14-76 od 18. svibnja 2017. potvrđuje u toč. I./5.

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe  tužiteljice preinačuje se citirana presuda u toč. I./1. izreke i sudi:

 

              Utvrđuje se da je odluka  tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu  tužiteljici od  26. studenoga 2013. (poslovno uvjetovani otkaz od  26. studenoga  2013.) nezakonita i nedopuštena.

 

r i j e š i o   j e

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se citirana presuda u toč. I/2./3./4./.6/. i toč. II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u  konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev  tužiteljice kojim je zatražila  utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu  od  26. studenoga 2013. nezakonita i nedopuštena (toč. I./1. izreke), da se odredi sudski raskid ugovora o radu  na neodređeno vrijeme od  1. prosinca 2011. sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom donošenja prvostupanjske presude (toč.I./2. izreke), da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici na ime naknade štete pet ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od  51.946,70 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I./3. izreke), da se tuženiku naloži platiti tužiteljici  naknadu izgubljene plaće/naknade za razdoblje od 1. prosinca 2013. do dana donošenja prvostupanjske presude u novčanim iznosima s kamatama, pobliže navedeno toč. I./4. izreke, da se  tuženiku naloži platiti tužiteljici naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za  2013. u iznosu od  3.463,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I./5. izreke),  te da se tuženiku naloži nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom (toč. I./6. izreke). Tužiteljica je obvezana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od  18. svibnja 2017. do isplate (toč. II. izreke).

Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se  tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca, uz obvezu  tuženika  na naknadu troška parničnog postupka.

 

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve  žalbene navode tužiteljice kao neosnovane, predlažući da se  žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba  je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje radnopravne zaštite sadržaja  pobliže navedenog toč. I. izreke citirane presude.

 

U provedenom je postupku  utvrđeno:

 

-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2011. i pet  aneksa tome ugovoru o radu na radnom mjestu voditeljice  ureda (office manager);

 

-da je tuženik odlukom od 26. studenoga 2013. tužiteljici otkazao  ugovor  o radu iz poslovno uvjetovanih razloga;

 

-da je tužiteljica navedenu odluku o otkazu primila 29. studenoga  2013., te pravovremeno 10. prosinca 2013. poslodavcu podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koji je tuženik primio 11. prosinca 2013., te isti odbio kao neosnovan, nakon čega je tužiteljica sukladno odredbi čl. 129. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) 8. siječnja 2014. zatražila sudsku zaštitu povrijeđenog prava;

 

              -da se između stranaka vodi parnični postupak po tužbi ovdje tužiteljice protiv tuženika radi mobinga i naknade štete pod poslovnim brojem Pr-2486/15;

 

              -da se u narečenoj odluci o otkazu ugovora o radu  tužiteljici navodi da je poslodavac zbog gospodarskih uvjeta ukinuo radno mjesto voditelja  ureda (office  manager),  ugovor  o radu  tužiteljice da se otkazuje uz otkazni rok u trajanju  jedan mjesec, a koji počinje teći od dana dostave te odluke, da je radnica iskoristila godišnji odmor za 2013. i da radnica nema pravo na otpremninu, a u obrazloženju odluke se navodi da je poslodavac tijekom 2013. zabilježio bitno smanjenje opsega poslovanja, zbog čega je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova voditelja  ureda, pa  je poslodavac to radno mjesto ukinuo;

 

              -da je prema podacima Zavoda o osiguranicima tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2012. do  31. prosinca 2013. tuženik imao deset zaposlenika;

 

              -da iz zapisnika sa  29. sjednice Nadzornog odbora tuženika održane 15. listopada 2013. proizlazi da je jedna od točaka  dnevnog reda bilo izvješće  uprave za II kvartal 2013. te je predsjednik uprave I. Š. dao kratak pregled financijskog stanja Društva u prvoj polovici travnja 2013. Nadzorni odbor konstatirao je gubitak od približno milijun kuna u prvoj polovici 2013. te zadužio upravu da za slijedeću sjednicu napravi plan prihoda i rashoda, iste izbalansira kako Društvo ne bi završilo poslovnu godinu u gubitku, te također zadužilo upravu sačiniti plan mjera racionalizacije troškova za 2014.;

 

-da je 21. listopada 2013. sačinjeno očitovanje direktora  društva I. Š. i predstavnika  radnika M. M. u kojem se navodi da direktor Društva tuženika ovim putem daje obavijest članu radničkog vijeća gosp. M. M., o donošenju odluke o provođenju mjera racionalizacije troškova poslovanja Društva, u skladu sa zahtjevom Nadzornog odbora. U skladu s  analizom strukture rashoda Društva u  kojem  najveće  opterećenje predstavlja stavka "troškovi osoblja" (plaće i ostali vezani troškovi), direktor odlučuje o ukidanju  radnog mjesta voditeljice ureda i preraspodjeli radnih zadataka ovoga radnog mjesta na ostale zaposlenike. Predstavnik radnika  je u potpunosti informiran o financijskom stanju u društvu, stanju poslovanja i ostalim bitnih podacima za donošenje ove odluke;

 

              -da je 30. listopada 2013. direktor tuženika donio odluku o ukidanju radnog mjesta voditelja/ice ureda u kojoj se navodi da će se poslovi i zadaci radnog mjesta voditelja/ice ureda rasporediti na ostale radnike. Dok se ne obavi raspodjela poslova voditeljice ureda, te poslove obavljat će direktor. Odluka stupa na snagu danom donošenja. U obrazloženju odluke se navodi da je Nadzorni odbor na sjednici održanoj 15. listopada 2013. odredio da se moraju provesti mjere štednje jer je iskazan gubitak od milijun kuna u prvom polugodištu 2013. Budući da su troškovi zaposlenika najveća stavka rashoda društva poslodavac je odlučio ukinuti radno mjesto voditelja/ice ureda;

             

              -da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik u 2010. ostvario dobit u iznosu od 53.988,00 kn, u  2011. u iznosu od 444.661,00 kn, u  2012. u iznosu od 207.172,00 kn i u  2013. u iznosu od 48.728,00 kn, odnosno da je u promatranom razdoblju tuženik ostvario uvećanje, odnosno smanjenje prihoda pa  je u  2011. ukupan prihod povećan za 33,81% u odnosu na ukupne prihode u  2010.; u 2012. ukupni prihodi smanjili su se za 56,95% u odnosu na ukupne prihode u 2011., te u  2013. ukupni prihodi su se ponovno povećali za 7,07% u odnosu na ukupne prihode u  2012.

 

              Slijedom izloženog, cijeneći iskaze svjedoka M. M., S. P. i R. K., ovlaštene osobe  tuženika I. Š. i tužiteljice, kao i priloženu materijalnu dokumentaciju, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, a  to je u konkretnom slučaju smanjenje opsega poslovanja, zbog čega je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova voditelja ureda, koje radno mjesto je  tuženik ukinuo.  Navedeno  potkrjepljuje utvrđenjem da poslodavac sam odlučuje kako će organizirati posao te ima li potrebe za obavljanjem određenog posla, da je provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da j u  2013. došlo do značajnog pada prihoda tuženika u odnosu na prethodne poslovne godine, sa  tendencijom daljnjeg pada, da je po nalogu Nadzornog odbora tuženika, predsjednik uprave tuženika, u cilju racionalizacije poslovanja odnosno smanjenja troškova, a zbog bitno smanjenog opsega poslovanja u odnosu na prethodne godine donio odluku o  ukidanju radnog mjesta tužiteljice na kojem je tužiteljica bila jedina izvršiteljica, te o preraspodjeli poslova tog radnog mjesta na preostale zaposlenike tuženika (ukupno deset zaposlenih radnika). S obzirom da je tuženik poslodavac koji  je u trenutku otkazivanja ugovora o radu  tužiteljici imao manje od dvadeset zaposlenih, utvrđuje da  tuženik sukladno odredbi čl. 107. t. 5. ZR-a nije imao obvezu obrazovati ili osposobiti radnicu za rad na nekim drugim poslovima kod tuženika, a niti  obvezu uspoređivanja tužiteljice sa drugim radnicima sukladno odredbi čl. 107. st. 3. citiranog Zakona, k tome i jer je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na tom radnom mjestu.

 

              Posljedično navedenom, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu,  zahtjev za isplatu naknade štete, te za isplatu naknade plaće i razlike naknade plaće.

 

              Zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za  2013. u iznosu od  3.463,11 kn s kamatama sud odbija utvrđenjem da je  tužiteljica iskoristila godišnji odmor za  2013. u cijelosti, iz kojih razloga  da nije ostvarila pravo na naknadu iz odredbe čl. 61. ZR-a.

 

              Odluku o parničnom  trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te donosi pobijanu presudu.

 

              Ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za  neiskorišteni godišnji odmor za  2013. u iznosu od  3.463,11 kn s kamatama, budući da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužiteljica iskoristila godišnji odmor za  2013. u cijelosti, iz kojih razloga nema  pravo  na zatraženu naknadu  sukladno odredbi čl. 61. ZR-a, pri čemu nije odlučno je li tužiteljica koristila dio godišnjeg odmora po nalogu poslodavca.

 

              Međutim osnovano  tužiteljica  žalbenim navodima osporava zakonitost pobijane presude u dijelu  utvrđenja da je odluka  tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od  26. studenoga 2013. zakonita i dopuštena.

 

              Naime, odredbom čl. 118. ZR-a propisano je  da namjeru da otkaže  određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

 

              Nadalje, odredba čl. 149. ZR-a propisuje da prije donošenja odluke  važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o  namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na  položaj radnika (stavak 1.). U slučaju iz stavka  1. ovoga  članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije  konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca,  dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje (stavak 2.). Prema stavku  3. citiranog članka  važnim odlukama iz stavka  1. ovog članka smatra se, između ostaloga, osobito odluka o otkazu. Stavak 12. članka 149. ZR-a propisuje da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem ništetna.

 

              U konkretnom slučaju nije prijeporno da je u vrijeme donošenja pobijane odluke  o otkazu ugovora o radu tužiteljici kod tuženika bilo formirano radničko vijeće, što proizlazi iz iskaza svjedoka M. M. na ročištu održanom 16. listopada 2014.,  u kojem iskazu je imenovani svjedok naveo da je predsjednik radničkog vijeća, a što je  tuženik učinio neprijepornim i sadržajem odgovora na žalbu   tužiteljice. Pri tome, tuženik drži da je proveo svoju zakonsku obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem, a što da  proizlazi iz očitovanja od 21. listopada 2013., koje je dostavio radniku M. M. kao predsjedniku  radničkog vijeća, a koje očitovanje prileži spisu (list 164 spisa).

 

              Suprotno  opisanim navodima tuženika, ocjena je ovoga suda da očitovanje od  21. listopada 2013. ne dokazuje da je tuženik proveo obvezu savjetovanja sa  radničkim vijećem na zakonom propisani način.

 

Ovo iz razloga jer se u  citiranom očitovanju ni jednom riječju ne spominje otkaz ugovora o radu tužiteljici, pa tako niti razlozi otkaza ili drugi podaci, a koje je poslodavac sukladno odredbi  čl. 149. st. 1. ZR-a  u obvezi dostaviti radničkom vijeću  prije donošenja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu radnika.

 

              Stoga, kraj neprijeporne činjenice da je svjedok M. M. iskazao kako je predmetno očitovanje jedina dokumentacija koju je dobio, odnosno da uz to očitovanje nije dobio nikakvu drugu  dokumentaciju od  tuženika, to ovaj sud drži da tuženik prije donošenja  pobijane odluke o otkazu ugovora o radu  tužiteljici nije postupio sukladno odredbi čl. 118. ZR-a, što već samo po sebi pobijanu odluku čini ništetnom (čl. 149. st. 12. ZR-a), zbog čega  se ovaj sud neće  referirati na daljnje žalbene navode  tužiteljice kojima upire na nedopuštenost narečene odluke o otkazu.

 

              Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je odluka o otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2013. nezakonita i  nedopuštena, sud odbio  preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosio na zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, naknadom štete, te isplatom naknade razlike plaće, ne upuštajući se u  utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja, to je u navedenom dijelu činjenično stanje za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno , zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              U nastavku postupka  sud prvog stupnja u navedenom će dijelu dopuniti činjenično stanje, te provođenjem odgovarajućih dokaza na prijedlog stranaka donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku. Pri tome se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 371. ZPP-a da se nova  glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

 

              Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368.s t. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

 

Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima  postupka u povodu pravnog  lijeka odluči u konačnoj odluci.

             

U Rijeci 14. lipnja 2019.