Broj: Gž R-376/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sutkinja Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika-protutužitelja H.Ž. I. d.o.o., iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad, isplate i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8929/14-34 od 26. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8929/14-34 od 26. svibnja 2017. u točkama I. i III. izreke.

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Citiranom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 12. kolovoza 2014., kao i Odluka od 18. kolovoza 2014. kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava te da se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika – protutužitelja (dalje: tuženika) zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2014. nije prestao. Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na njegovo radno mjesto na poslove prometnika vlakova u jedinici Željeznički kolodvor S. i omogućavanje da nastavi s radom prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2014. kao i da mu tuženik isplati naknadu bruto plaće i razliku naknade bruto plaće sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se raskida s danom 14. kolovoza 2018. ugovor o radu broj 1912/14 radnika M. B., prometno-trasportni tehničar, Z.,  OIB: ..., sklopljen dana 1. svibnja 2014. za radno mjesto prometnik vlakova između tuženika i tužitelja. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka III. izreke), kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

 

              Protiv presude u točkama I. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogreške primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; u daljnjem tekstu ZPP) te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

 

              - da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu prometnik vlakova temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 1. svibnja 2014.,

 

              - da je tuženik dana 12. kolovoza 2014. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je tužitelj dana 2. kolovoza 2014. počinio tešku povredu radne obveze na način da je propustio pravovremeno zaštititi željeznički cestovni prijelaz R. K. jer nije spustio polubranike te je na takav nezaštićeni željeznički cestovni prijelaz naišao vlak 2109 čime je ugrožena sigurnost odvijanja željezničkog prometa i mogle su nastupiti teške posljedice, kao i velika materijalna šteta,

 

              - da je tužitelj protiv odluke tuženika podnio dana 14. kolovoza 2014. zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio kao neosnovan odlukom od 18. kolovoza 2014.,

 

              - da je iz zapisnika o održanom postupku mirenja u individualnom sporu od 9. rujna 2014. razvidno da nije postignuto mirno rješenje spora te je stoga tužitelj 23. rujna 2014. pravovremeno zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa,

 

              - da iz očitovanja sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća A. V. od 12. kolovoza 2014. proizlazi da se je sindikalni povjerenik protivio namjeravanoj odluci tuženika da izvanredno otkaže ugovor o radu tužitelju,

 

              - da je A. V. sindikalni povjerenik koji je preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća jer kod tuženika nije osnovano radničko vijeće,

 

              - da je tužitelju prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu omogućeno davanje obrane jer je tužitelj dao izjavu na kolodvoru S. svega nekoliko sati nakon nastanka izvanrednog događaja zbog kojeg je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu,

 

              - da iz zapisnika o odslušanju razgovora s registrofona proizlazi da je u 20:52:50 prometnik vlakova kolodvora S. dao tužitelju najavu dolaska vlaka 2109 riječima "Markane 2109" te da je vlak 2109 s kolodvora S. krenuo u 20,52 sata i kod željezničkog cestovnog prijelaza S. K. je trebao biti u 20,57 sati te da je tužitelj trebao aktivirati spuštanje polubranika nakon što zaprimi najavu prometnika kolodvora S.,

 

- da iz knjige čuvara proizlazi da je tužitelj netočno upisao da je zaprimio prednajavu sedam minuta prije kretanja vlaka iz S., odnosno u 20,45 sati,

             

              - da je tužitelj presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-545/15 od 4. travnja 2016. pravomoćno oglašen krivim da je postupio protivno čl. 51. st. 1. i 2. Prometnog pravilnika tuženika jer po primitku najave dolaska vlaka nije aktivirao spuštanje polubranika i uključivanje zvučne i svjetlosne signalizacije, iako je od prometnika kolodvora u S. u 20,52 sata dobio najavu nailaska vlaka 2109, čime je iz nehaja ugrozio promet i izazvao opasnost za život i tijelo ljudi te počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – ugrožavanjem prometa opasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine time da mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik kroz vrijeme od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

              Slijedom ovih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14; u daljnjem tekstu ZR) za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer je prekršio obveze iz radnog odnosa i postupio protivno čl. 51. st. 2. Prometnog pravilnika tuženika čime je prekršio osnovnu radnu obvezu da zaštiti cestovni prijelaz. Prema mišljenju suda ovakav propust predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu pri čemu je sud uzeo u obzir i činjenicu da je pravomoćno utvrđena kaznena odgovornost tužitelja za isti događaj te mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti prometnika vlakova i čuvara pružnih prijelaza u trajanju od pet godina. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda zbog propusta tužitelja mogle su nastupiti teške posljedice u vidu materijalne štete i ugroze života ljudi, a što opravdava tvrdnje tuženika da je izgubio povjerenje u rad tuženika te da stoga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

              Protutužbeni zahtjev odbija primjenom odredbe čl. 125. st. 1. i 2. ZR obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je otkaz poslodavca nedopušten.

 

              Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te odbija tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a odbija i zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika koji se odnosi na trošak sudskih pristojbi jer tuženiku taj trošak nije nastao.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenim u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđuje se da iste nisu počinjene u prvostupanjskom postupku pa niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi obzirom da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi su jasni i neproturječni.

 

Protivno žalbenim navodima tužitelja iz očitovanja sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća A. V. od 12. kolovoza 2014. proizlazi da se je sindikalni povjerenik protivio namjeravanoj odluci tuženika da izvanredno otkaže ugovor o radu tužitelja, a iz popisa sindikalnih povjerenika u funkciji radničkog vijeća (list 62 spisa) proizlazi da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće, već su sindikalni povjerenici preuzeli ulogu radničkog vijeća i zaključili sporazum o uređenju uvjeta za rad radničkog vijeća i imenovanih sindikalnih povjerenika u funkciji radničkog vijeća 16. srpnja 2014. pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja da prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem.

 

              Žalbeni navod tužitelja da mu tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije omogućio iznošenje obrane prihvaća i ovaj sud jer davanje izjave povodom izvanrednog događaja koji je nastupio u smislu odredbe čl. 71. st. 1. Prometnog pravilnika tuženika ne predstavlja omogućavanje obrane temeljem odredbe čl. 119. st. 2. ZR. Davanje izjave tužitelja uslijedilo je svega nekoliko sati nakon nastanka izvanrednog događaja na željezničko cestovnom prijelazu S. K. te davanje izjave u noćnim satima neposredno nakon ponoći po shvaćanju ovog suda ne može predstavljati omogućavanje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR. Međutim, bez obzira na činjenicu što tužitelju nije omogućeno da iznese obranu ta činjenica ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim jer je tuženik nedvojbeno utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a zbog prirode i težine navedene povrede nije ni bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane, dok je dinamiku nastanka izvanrednog događaja utvrdio iz zapisnika o odslušanju razgovora s registrofona, uvidom u izjavu tužitelja i izviješće vlakovođe vlaka 2109 M. V.

 

              Neosnovano tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o počinjenoj povredi radne obveze te da nisu aktivirani polubranici u sporno vrijeme prolaska vlaka 2109 preko željezničko cestovnog prijelaza.

 

              Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je prometnik kolodvora u S. u 20,52 sati dao najavu tužitelju da kreće vlak iz S. prema cestovnom željezničkom prijelazu S. K.. U tom trenutku tužitelj je u smislu odredbe čl. 51. st. 2. Prometnog pravilnika tuženika bio dužan zatvoriti branik najkasnije pet minuta prije prolaska vlaka ili pružnog vozila. Tužitelj je za to imao dovoljno vremena obzirom da su vlaku potrebne četiri minute da prevali dionicu od kolodvora S. do željezničkog cestovnog prijelaza S. K. to je već tijekom razgovora s prometnikom kolodvora S. bio dužan spustiti polubranike i na taj način onemogućiti prolaz vozila preko pruge na tom željezničkom cestovnom prijelazu.

 

              Činjenica što je u knjigu čuvara netočno upisano da je uslijedila prednajava sedam minuta prije polaska vlaka s kolodvora S. nije odlučna u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje zakonitosti otkaza ugovora o radu tužitelju, već isključivo okolnost da je tužitelj propustio izvršiti obvezu iz radnog odnosa spustiti polubranik na željezničko cestovnom prijelazu S. K. u trenutku kada je dobio dojavu s kolodvora u S., odnosno da je imao dovoljno vremena izvršiti tu svoju obvezu. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj imao dovoljno vremena za spuštanje polubranika jer prema vlastitom navodu tužitelja vrijeme spuštanja polubranika iznosi 25 sekundi pa je tužitelj imao dovoljno vremena nakon dobivene dojave spustiti polubranike i onemogućiti prijelaz preko željezničkog cestovnog prijelaza do nailaska vlaka.

 

              Protivno žalbenim navodima tužitelja provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj propustio aktivirati polubranike što proizlazi iz iskaza strojovođe, iskaza tužitelja datog u tijeku postupka, pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-545/15 od 4. travnja 2016., kao i iz iskaza saslušanih svjedoka D. i D. Š. koji su naišli na taj nezaštićeni željeznički cestovni prijelaz neposredno prije nailaska vlaka 2109.

 

              Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da je postupanje prometnika u S. bilo protivno odredbama čl. 15. Prometnog pravilnika tuženika koji se odnosi na proceduru i obvezni sadržaj komunikacije, čl. 38. toč. 17. i 20. Prometnog pravilnika koji se odnose na najavu, odnosno prednajavu, kao i čl. 7. st. 1. i 5. Pravilnika o značenju signala, signalnih znakova i signalnih oznaka u željezničkom prometu jer bi ovi propusti prometnika u S. mogli predstavljati njegovu eventualnu odgovornost za nastanak izvanrednog događaja, međutim ni u čemu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja koji je od trenutka dojave kretanja vlaka iz S. imao dovoljno vremena ispuniti temeljnu obvezu iz radnog odnosa, a to je spuštanje polubranika na željezničkom cestovnom prijelazu u S. K.. Propust tužitelja da tako postupi izravno je ugrozio promet te izazvao opasnost za život i sigurnost ljudi pa takvo postupanje tužitelja predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, obzirom da je tuženik zbog takvog propusta tužitelja izgubio povjerenje u njegov način obavljanja obveza iz radnog odnosa.

 

              Dužnost ponašanja sudionika u cestovnom prometu sukladno prometnim pravilima i postojećim cestovnim prometnim znakovima ispred željezničkih prijelaza ne isključuje odgovornost tužitelja za nastanak izvanrednog događaja niti predstavlja osnovani žalbeni navod u odnosu na pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Činjenica da tužitelj u sličnim situacijama propusta radnika nije tim radnicima izvanredno otkazao ugovor o radu također ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke niti umanjuje odgovornost tužitelja za izvanredni događaj, odnosno pravovremeno spuštanje polubranika na željezničkom cestovnom prijelazu u S. K..

 

              Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR.

 

Kako je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanje na posao jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR te zahtjev za isplatu naknade bruto plaće i naknade razlike bruto plaće temeljem odredbe čl. 95. st. 3. ZR-a.

 

Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Slijedom obrazloženog, a temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

              Prvostupanjska presuda u točkama II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 3. srpnja 2019.