Broj: Gž R-259/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz P., OIB:.., zastupanog po punomoćnici L. Š., odvjetnici iz P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. iz P., OIB:.., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-182/18-6 od 6. prosinca 2018., dana 16. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-182/18-6 od 6. prosinca 2018. potvrđuje u točkama I., II., III., i V. izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime dodataka za korištenje godišnjeg odmora za 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. ukupni neto iznos od 7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude.

Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime namirenja poklon bona za Uskrs 2014., 2015., 2016. i 2017. ukupni neto iznos od 1.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom II. izreke.

Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime namirenja poklon bona za Božić za 2015. i 2017. ukupan neto iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom III. izreke.

Točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu na ime namirenja poklon bona za Uskrs za 2013. u iznosu od 400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 400,00 kn za razdoblje od 1. travnja 2014. do 20. travnja 2014., na iznos od 400,00 kn za razdoblje od 1. travnja 2015. do 5. travnja 2015. i na iznos od 400,00 kn za razdoblje od 1. travnja 2017. do 16. travnja 2017.

Tuženik je obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2018. do isplate.

Protiv te presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I., II., III. i V. izreke) žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporan je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za korištenje godišnjeg odmora za 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. za svaku godinu po 1.500,00 kn (ukupno 7.500,00 kn), poklon bona za Uskrs za 2014., 2015., 2016. i 2017. za svaku godinu po 400,00 kn (ukupno 1.600,00 kn) te poklon bona za Božić za 2015. i 2017. u iznosu od po 500,00 kn (ukupno 1.000,00 kn) sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama čl. 51. i 62. tuženikovog Pravilnika o radu od 9. rujna 2010.

U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika;

-da je odredbom čl. 51. Pravilnika o radu iz 2010. određeno da će tuženik radniku isplatiti jednokratni dodatak za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od najmanje 1.500,00 kn neto koji se u pravilu isplaćuje u mjesecu srpnju ako je to objektivno moguće a u suprotnom do isteka godine,

              -da je odredbom čl. 62. istog Pravilnika određeno da će tuženik kao poslodavac isplatiti radnicima poklon bon od najmanje 500,00 kn neto uoči Božića i od 400,00 kn neto uoči Uskrsa,

              -da tuženik utužena materijalna davanja tužitelju nije isplatio,

              -da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da je Odlukom od 30. srpnja 2018. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. srpnja 2018. privremeno ukinuo ili odgodio isplatu naknada koje su dospjele prije donošenja tog Pravilnika.

              Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je Odluka tuženika od 30. srpnja 2018. nezakonita, jer prije njezinog donošenja tuženik nije poštivao odredbe čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17; dalje ZR), odnosno nije proveo zakonom propisani postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, a da Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. srpnja 2018. nije mogao retroaktivno privremeno ukinuti ili odgoditi isplatu utuženih materijalnih davanja s obzirom da se radi o stečenim pravima tužitelja koja su dospjela na naplatu prije donošenja Pravilnika o izmjenama i dopunama od 31. srpnja 2018.

              Iz navedenih razloga sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, osim na ime namirenja poklon bona za Uskrs 2013., koji zahtjev tužitelja je u zastari, te tijeka zateznih kamata na ime namirenja poklon bona za Uskrs za 2014., 2015. i 2017., pobliže navedeno točkom IV. izreke citirane presude.

              Suprotno žalbenim navodima tuženika donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni, presuda nema nedostataka, te se može ispitati.

              Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

              Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

              Tuženik u žalbi obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ustraje kod stajališta da tužitelj nema pravo na isplatu utuženih materijalnih davanja s obzirom da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. srpnja 2018. privremeno ukinuo ili odgodio isplatu naknada koje su dospjele prije donošenja tog Pravilnika.

              Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

Naime, radi se o stečenim pravima tužitelja, koja su dospjela na naplatu, a tuženik retroaktivno donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. srpnja 2018. nije mogao privremeno ukinuti ili odgoditi isplatu utuženih materijalnih davanja koja su kao stečena prava tužitelja već ranije dospjela na naplatu. Tumačenje tuženika o dopuštenosti retroaktivne primjene Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. srpnja 2018. u protivnosti je s temeljnim načelima Ustava Republike Hrvatske, koji propisuje zabranu retroaktivne primjene propisa.

              Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 51. i 62. tuženikovog Pravilnika o radu iz rujna 2010. prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa.

              Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

              Zbog tih razloga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 16. srpnja 2019.