1

Poslovni broj: 2 Us I-736/2021-18

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-736/2021-18

 

 

 

  U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Đ. V. d.o.o., , OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik A. K., odvjetnik u o. d. K. I P. d.o.o., , protiv tuženika Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, koga zastupaju služebene osobe D. Ć. i B.M., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Đ.,  OIB:…, koga zastupa zamjenik gradonačelnika A. G., radi dodjele bespovratnih sredstava, 25. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-910-04/20-02/618, URBROJ: 538-05-2-2/151-21-9 od 19. svibnja 2021.

 

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

III     Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 798,00 kn i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

 

IV     Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je točkom I. izreke rješenja KLASA: UP/I-910-04/20-02/618, URBROJ: 538-05-2-2/151-21-9 od 19. svibnja 2021. usvojio prigovor tužitelja na postupanje Hrvatskih voda povodom odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 325-04/17-08/198, URBROJ: 374-1-13-20-164 od 2. prosinca 2020., u odnosu na točku 1. odluke, dok je u točki II. izreke rješenja od 19. svibnja 2021. odbio prigovor tužitelja na postupanje Hrvatskih voda povodom navedene odluke od 2. prosinca 2020., u odnosu na točku 2. i 3. odluke.

Tužitelj u tužbi navodi kako pobijano rješenje od 19. svibnja 2021. nije valjano obrazloženo, već da se u istome, bez valjane argumentacije, ponavljaju navodi prvostupanjske odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 2. prosinca 2020., slijedom čega u upravnom postupku nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari, a što je u suprotnosti s relevantnom praksom Europskoga suda za ljudska prava kao i Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske te mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako je tužitelj 18. travnja 2016. u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavio poziv za nadmetanje, za predmet nabave "Rekonstrukcija i izgradnja sustava odvodnje na području aglomeracije Đakovo", s najnižom cijenom kao kriterijem odabira. Smatra kako je tuženik neosnovano odbio prigovor tužitelja na točku 2. odluke o utvrđenoj nepravilnosti, odnosno nepravilnost br. 24 – Izmjena ponuda tijekom pregleda i ocjene ponuda, navodeći kako je ponuda navodno izmijenjena dostavom kataloga za proizvod različit od onoga koji je ponuđen u prvotnoj ponudi. Iznosi kako je Dokumentacijom za nadmetanje određen sadržaj ponude, odnosno pod rednim brojem 21. određeno je da će ponuditelj dostaviti i tehničke kataloge za svu opremu i materijal pa prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključuje kako dostavljeni katalozi predstavljaju ponudu, već je trebalo zaključiti da isti predstavljaju samo dio ponude i to u vidu sredstva dokazivanja traženih tehničkih karakteristika opreme i materijala, u konkretnom slučaju kanalizacijskih crpki. Ukazuje kako tuženik proturječno utvrđuje da je Katalog kanalizacijske crpke – Sokol "dio ponude", a zatim utvrđuje kako katalozi nisu korišteni za dokazivanje tehničkih specifikacija (kao dio ponude), već da predstavljaju ponudu i da je dostavom ispravnoga kataloga izmijenjena ponuda. Napominje kako je zajednica ponuditelja ponudila traženu kanalizacijsku crpku odgovarajućih karakteristika te da je cijenu ponude odredila u skladu s ponudom, no da tuženik propušta logično utvrditi kako je upravo naknadno dostavljenim katalogom dopušteno pojašnjen prvotno ponuđen proizvod. Navodi kako je tužitelj 15. veljače i 9. travnja 2018. od zajednice ponuditelja zatražio da pojasne i upotpune ponudu na način da uklone nedostatke i dostave ispravni katalog kojim se dokazuju sve propisane karakteristike ponuđenih kanalizacijskih crpki, slijedom čega je zajednica ponuditelja 21. veljače i 16. travnja 2018. dostavila odgovarajuća pojašnjenja i kataloge za ponuđenu opremu, između ostaloga i katalog za kanalizacijsku crpku oznake KRTF 80-316/262 XEF-S, koja u cijelosti odgovara tehničkim karakteristikama kanalizacijske crpke prethodno ponuđene od strane zajednice ponuditelja. Ističe kako tuženik ne obrazlaže je li postupanje ponuditelja ili naručitelja izašlo iz okvira članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, dok prema praksi Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave upotpunjavanje ponude katalozima ne dovodi do izmjene ponude, a prema Smjernicama Europske komisije prilikom utvrđivanja eventualnih nepravilnosti imaju se na odgovarajući način primijeniti interpretativna pravila nadležnih nacionalnih tijela. Smatra kako je tuženik neosnovano odbio i prigovor tužitelja na točku 3. odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 2. prosinca 2020., navodeći kako se u odnosu na stručnjaka 3 tražilo specifično iskustvo voditelja strojarskih radova na ugradnji strojarske opreme što je uža specijalnost, zbog čega za izbranoga stručnjaka A. Z. nije dokazano specifično stručno iskustvo. Ukazuje na točku 21.3.6. Knjige 1 Dokumentacije za nadmetanje i na uvjete sposobnosti Stručnjaka 3 – inženjera gradilišta, za koje smatra da ih je A. Z. ispunio u cijelosti. Napominje kako su upravo projekti instalacije vodovoda i kanalizacije zadaće koje su zajedničke građevinskoj i strojarskoj struci u smislu članka 50. i 51. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje. Navodi kako je prema članku 54. stavku 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje određeno da i građevinska i strojarska struka sudjeluju u obavljanju poslova vođenja građenja, da je A. Z. kao ovlašteni voditelj građenja građevinske struke obavljao dužnost glavnoga inženjera gradilišta na projektu izgradnje kanalizacijskoga sustava B. – S. te da slijedom činjenice kako je projektiranje i vođenje gradnje i izvođenja radova na projektima vodovoda i kanalizacije zajedničko pitanje građevinske i strojarske struke, A. Z. je u skladu s člankom 27. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje kao glavni inženjer gradilišta na projektu izgradnje kanalizacijskoga sustava B. – S. obavljao, između ostaloga, i funkciju voditelja strojarskih radova. Ističe kako iz navedenoga nesporno proizlazi da je A. Z. imao specifično stručno iskustvo koje se traži Dokumentacijom za nadmetanje, a što potvrđuje i zajednica ponuditelja u očitovanju od 12. siječnja 2017. Ukazuje kako stopa ispravka od 25 % nije proporcionalna ozbiljnosti navodno počinjenih nepravilnosti, što je protivno zakonodavstvu Europske unije i praksi Suda Europske unije, dok je u obrazloženju pobijanoga rješenja od 19. svibnja 2021. izostalo obrazloženje razloga zašto je procijenjena financijska korekcija u paušalnom iznosu, niti su obrazloženi kriteriji iz članka 7. i 8. Pravila o financijskim korekcijama. Napominje kako se prema članku 7. i 10. Pravila o financijskim korekcijama iste primjenjuju na iznos prihvatljivih troškova projekta koji ne predstavljaju korisnikovo sufinanciranje. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika KLASA: UP/I-910-04/20-02/618, URBROJ: 538-05-2-2/151-21-9 od 19. svibnja 2021., uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri navodima pobijanoga rješenja od 19. svibnja 2021. Ističe kako je izvršio uvid u dokumentaciju koja je relevantna za rješavanje predmetne upravne stvari, što je sukladno članku 47. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje kako su tužiteljevim postupanjem ispunjeni svi elementi nepravilnosti iz članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013. Napominje kako je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja prvotno dostavljen katalog u kojem je sadržana pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, koja nije udovoljavala zahtjevima iz Dokumentacije za nadmetanje te je naknadno putem instrumenata pojašnjavanja/upotpunjavanja ponude dostavljen katalog u kojem je ponuđena pumpa oznake KRTF 80-316/262 XEG-S, a kako je prvotno ponuđena pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, kroz pojašnjenje i upotpunjavanje trebalo je objasniti upravo u pumpu, čime je zajednica ponuditelja dostavila katalog u kojem je ponudila proizvod različit od prvotno nuđenoga. Smatra kako je katalog sastavni dio ponude te da stoga čini ponudu, a da je tužitelj prekršio odredbu članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, jer je do izmjene ponude došlo iz razloga što je prihvaćen proizvod koji nije prvotno nuđen. Iznosi kako iz potvrde društva O. B. – S. d.o.o. proizlazi da je predloženi stručnjak A. Z. radio na poziciji inženjera gradilišta – voditelja strojarskih radova, obzirom da je isti bio voditelj svih radova obuhvaćenih projektom uključujući i strojarske radove, a da se Dokumentacijom za nadmetanje (dio 21.3. – Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti) tražilo specifično iskustvo voditelja strojarskih radova na ugradnji strojarske opreme što je uža specijalnost pa prema tome potvrdom društva O. B.– S. d.o.o. nije dokazano specifično stručno iskustvo traženo Dokumentacijom za nadmetanje, dok činjenica što je A. Z. obnašao funkciju glavnoga inženjera gradilišta ne dokazuje da je isti posjedovao specifično stručno iskustvo. Navodi kako iz Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje proizlazi da ovlašteni inženjer građenja može, u okviru zadaća svoje struke, obavljati poslove ovlaštenoga voditelja radova, dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako je A. Z. imao traženo iskustvo kao voditelj strojarskih radova, već je dokazano samo da je isti obavljao funkciju ovlaštenoga voditelja građenja. Vezano za visinu financijske korekcije, ukazuje na odredbu članka 2. točke 36. i 74. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, slijedom čega zaključuje da se predmet nepravilnosti ne reflektira u izravnom utjecaju na proračun Europske unije, već se radi o činjenici da je tužitelj prekršio načela javne nabave, što je moglo imati utjecaja na sam proračun, što potvrđuje i relevantna praksa Suda Europske unije. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe da se u cijelosti pridružuje navodima tužitelja iznesenim u tužbi te osporava stajalište tuženika kako je u provedenom postupku tužitelj počinio nepravilnost broj 24., u svezi izmjene ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, odnosno nepravilnost broj 23., u pogledu ocjene ponuditelja /natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude. Smatra da tehnički katalozi predstavljaju dokaz tehničke sposobnosti za izvršenje ugovora o javnoj nabavi u smislu članka 72. stavka 3. točke 6. Zakona o javnoj nabavi te se poziva na članak 26. stavak 1. tog Zakona i ističe da ga tuženik pogrešno tumači, budući se stavkom 4. tog članka jasno navodi da se pojašnjenje ili upotpunjavanje u vezi tehničkih kataloga ne smatra izmjenom ponude pa nije bilo mjesta primjeni članka 92. stavka 5. tog Zakona. Naglašava kako je zajednica ponuditelja u postupku ponudila kanalizacijsku pumpu koja je tražena dokumentacijom o nabavi, ali da je omaškom uz istu dostavljen pogrešan dokaz tehničke sposobnosti, a kroz institut pojašnjenja i upotpunjavanja dokumenta, navedena omaška je otklonjena pa tuženik pogrešno smatra da se radilo o izmjeni ponude. Navodi i kako su nejasni navodi da imenovani stručnjak ne ispunjava uvjete sposobnosti tražene dokumentacijom o nabavi te smatra da je njegovo specifično radno iskustvo dokazano potvrdom naručitelja o uspješnoj realizaciji ugovora „O. B. – S.“, budući je isti u okviru navedenog bio odgovoran i za izvođenje strojarskih radova. Smatra i da je odredbom članka 50. i 51. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenje i gradnje jasno propisano da je imenovani stručnjak mogao biti ovlašten voditi građenje i izvođenje predmetnih radova, u okviru zadaća svoje struke te da se ne radi o specifičnom poslovima koji se ne poklapaju sa zadaćama građevinske struke. Ističe i da se ovakvim postupanjem tuženika dovodi u pitanje smisao samih kontrolnih mehanizama, budući nije bilo nikakvog upozorenja prilikom postupka provedbe nabave, odnosno pregleda i ocjene ponuda, a kako su to prvenstveno utvrdile i Hrvatske vode, budući je postupak nabave ocjenjen kao prihvatljiv, bez potrebe financijskih korekcija. Ukoliko je bilo što bilo sporno, zainteresirana osoba navodi kako je posredničko tijelo trebalo upozoriti tužitelja o istome, jer bi se razmatrale druge mogućnosti za prevladavanje navedenog rizika, uključujući i raskid ugovora i novo raspisivanje postupka javne nabave. Posebno naglašava kako tuženik nije obrazložio niti se potrudio obrazložiti financijske korekcije, odnosno zašto smatra da je upravo financijska korekcija od gotovo 26.000.000,00 kn proporcionalna te zbog čega nije bila primijenjena smanjena financijska korekcija. Zbog navedenog predlaže sudu poništiti osporavanu odluku tuženika.

Podneskom od 11. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te ustraje na stajalištu kako je pobijana odluka nezakonita. I dalje je mišljenja kako je obrazloženje pobijane odluke neadekvatno pravilima upravnog postupka, a posebno iz razloga što tuženik nije razmatrao priložene dokaze uz prigovor niti se upustio u njihovu ocjenu, već paušalno otklanja njihovu vrijednost uz navođenje kako isti nisu relevantni. Navodi kako je u provedenom postupku korišten institut pojašnjenja i upotpunjavanja dokumenata, a u pogledu pojedinih elemenata ponude, u svezi kataloga tehničke sposobnosti i ponavlja kako se isto ne smatra izmjenom ponude te da se tuženik isključivo fokusira na članak 92. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi, dok istovremeno ne primjenjuje ostale stavke. Pojašnjava sam smisao instituta pojašnjenja i upotpunjavanja dokumenata te se poziva na mišljenje A. L., dipl. iur. iz knjige Javna nabava u praksi, autora D. Z.. Ukazuje kako je u provedenom postupku nepravilnost utvrđena od strane vanjskih stručnjaka I. R. i A. P., koji nisu djelatnici tuženika, već vanjski stručnjaci, zaposleni u društvu E. & Y. savjetavanje d.o.o. te da je I. R. po zanimanju magistar informatike pa postavlja pitanje da li ista raspolaže sa stručnim znanjima i iskustvom da bi mogla iznositi pravne kvalifikacije u konkretnom slučaju. Navodi i kako se obratio Hrvatskoj komori inženjera građevinara sa zahtjevom za mišljenje i tumačenje odredbi Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Iz dostavljenog mišljenja proizlazi kako  projekti vodovoda i kanalizacije predstavljaju zajedničku zadaću građevinske i strojarske struke te se stoga ne radi o specifičnim poslovima jedne od navedenih struka niti predstavlja užu specijalnost u odnosu na funkciju glavnog inženjera gradilišta. Ovo posebno jer je prema članku 55. stavku 3. Zakona o gradnji funkcija glavnog inženjera gradilišta iznad funkcije voditelja pojedinih radova te je isti prema članku 54. stavku 1. u svezi s člankom 50. navedenog Zakona ovlašten obavljati funkciju vođenja strojarskih radova na projektima vodovoda i kanalizacije. Stoga je mišljenja kako je imenovani stručnjak A. Z. ispunjavao sve uvjete sposobnosti koje su tražene dokumentacijom za nadmetanje i da je isti mogao biti voditelj strojarskih radova. Osporava i stajalište tuženika da se radilo o specifičnim radovima, koji su zahtijevali stručnjaka strojarske struke te dostavlja presjek ovlasti građevinske i strojarske struke u smislu odredbi članka 50. i 51. tog Zakona. Na kraju ponavlja kako je u konkretnom slučaju primijenjena financijska korekcija u paušalnom iznosu, bez adekvatnog obrazloženja i suprotno relevantnoj praksi suda Europske unije na koju se tuženik poziva.

Dana 18. siječnja 2022. pred ovim sudom je održana rasprava na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja, službene osobe tuženika i opunomoćenik zainteresirane osobe. Na takav način je strankama, u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14.,  94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Uvodno je iskazao da je u ovom postupku koji je predmet nepravilnosti bilo ukupno 12 ponuda. Kao savjetnik više naručitelja u EU projektima nije mu poznato da je iti jedan postupak iz tog vremena proveden uz takvu razinu tržišne utakmice. Postupak je tri puta prošao kontrolu DKOM te su donesena rješenja od 28. ožujka 2017., 28. rujna 2017. i 14. lipnja 2018. Pojašnjava da je tužitelj u sva tri slučaja upravo pod utjecajem rješenja DKOM izabirao različite ponuditelje. Prvi put je to bila B. p. d.o.o., drugi put S.V. i treći put slovenska firma. Kada tužitelj ne bi postupao prema rješenjima DKMO činio bi prekršaj iz članka 182. stavak 1. točka 15. ZJN 2011., a sada mu se takvo postupanje spočitava kao nepravilnost. Tuženik je prema smjernicama Europske komisije prilikom određivanja ispravka bio dužan voditi računa o interpretativnim pravilima na nadležni nacionalnih tijela, jer to izričito stoji u smjernicama Europske komisije. Članovi povjerenstva za pregled i ocjenu ponuda bili su ljudi iz Hrvatskih voda kao posredničkog tijela razine 2 koje je i donijelo odluku o utvrđenoj nepravilnosti. Također 18. prosinca 2018. PT 2 donosi odluku o prihvatljivosti postupka nabave i odluku o nepostojanju nepravilnosti. Ukoliko u prosincu 2020. tijela u sustavu upravljanja i kontrole kažu da se radilo zakonito u svezi evaluacije ponuda, a dvije godine kasnije tvrde suprotno, očito je da netko nije radio svoj posao.  Bitno je znati da je osnova za izricanje nepravilnosti kontrolna lista tuženika od 10. prosinca 2019. Istu su sastavili vanjski stručnjaci, zaposlenici društva E. & Y. savjetovanje d.o.o. i to I. R., magistrica informatike i A. P. dipl. ing. građevine. Uz dužno poštivanje tih struka, navedene osobe nemaju pravne kompetencije da raspravljaju o pravnim pitanjima, a to je upravo u fokusu nepravilnosti koje se tužitelju stavljaju na teret. Glede nepravilnosti izmjene ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda tužitelju se stavlja na teret da je postupio protivno članku 92. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi 2011., iako tehnički katalozi nisu element ponude, već dokaz uvjeta tehničke sposobnosti iz članka 72. stavak 3. navedenog Zakona. Takav zaključak proizlazi iz rješenja DKOM od 28. ožujka 2017. koje je doneseno upravo u ovoj pravnoj stvari i gdje je na str. ¾ navedeno da se naknadna dostava tehničkih kataloga ne smatra izmjenom ponude. Međutim, gđa. R. u okviru informatičke struke ne zna niti može znati razliku između kriterija za odabir gospodarskog subjekta i kriterija za odabir ponuda. Glede nepravilnosti navodnog nepostojanja specifičnog stručnog iskustva sve je rečeno u tužbi i u podnesku od 11. siječnja 2022. pri čemu tužitelj smatra da je geneza problema stav iz drugostupanjskog rješenja „da ugradnja strojarske opreme spadaju domenu stručnjaka iz strojarskih znanosti.“ Izrada projekta vodovoda i kanalizacije i vođenje tih radova zajednički su strojarskoj i građevinskog struci. Tužitelj je pribavio izjavu g. A. Z. koju predaje kao dokaz i službenim osobama tuženika i sudu, a koju je isti spreman potvrditi i usmeno pred ovim sudom. U svezi visine financijske korekcije izjavljuje da se paušalna stopa primjenjuje kada nije moguće izračunati konkretan utjecaj navodne nepravilnosti na proračun EU. Nažalost u praksi naših tijela paušalna stopa se primjenjuje kao pravilo. Zbog razloga koje je naveo u uvodu izlaganja (velik broj ponuda, usmjeravanje od DKOM) tužitelj je čvrstog stava da je primijenjena stopa koja iznosi gotovo 26.000.000,00 kn neproporcionalna povredama koje tužitelj uopće ne smatra povredom. Kako bi ovom sudu to dokazao bez bilo kakvog okolišanja, ukazuje da iz javno dostupnih podataka (vijesti.hrt.hr) stopa od 25% određena ovdje tuženiku, određena i u predmetu nabave projekta „Informacijski sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem“ popularno nazvano afera S. gdje se ministrici G.Ž. stavlja na teret namještanje natječaja tehničke pomoći. Postavlja pitanje sucu da li su ova dva predmeta usporediva da bi zavrijedila istu stopu financijskog ispravka? Obzirom na sve navedeno, predlaže da se ovaj predmet u najmanju ruku vrati na ponovni postupak tuženiku kako bi se ispitali postupci društva E. & Y. savjetovanje od kojih je sve i započelo aljkavo odrađenim poslom tehničke pomoći. Glede predloženih personalnih dokaza saslušanja svjedoka T. J., A. Z. i po potrebi I. R. na adresi poslodavca, na prethodno opisane okolnosti kod tog dokaza tužitelj ostaje, ali u konačnici prepušta odluku sudu.

Službene osobe tuženika izjavljuju da ostaju kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istog. Izjava podnesena na raspravi se ne može uzeti kao relevantan dokaz u vidu dokazivanja traženog specifičnog iskustva te se tuženik protivi dokaznom prijedlogu saslušanja svjedoka.

Opunomoćenik zainteresirane osobe ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Pridružuje se navodima tužitelja s rasprave i suglasan je sa predloženim dokaznim prijedlozima. Iskazuje bojazan kao većinski vlasnik tužitelja u pogledu daljnjeg poslovanja, budući je u konkretnom slučaju izrečena financijska korekcija od 26.000.000,00 kn, dok je prema javnim dostupnim podacima ukupno poslovanje tužitelja od 15 do 16 milijuna kn pa je vidljivo da bi isto evidentno ugrozilo daljnje poslovanje tužitelja.

Opunomoćenik tužitelja je vezano za navode tuženika istaknuo da je tuženik u pravu da navedena izjava od 14. siječnja 2022. A. Z. nije dokaz uvjeta sposobnosti, jer je ista dostavljena kako bi se pojasnila uloga glavnog inženjera gradilišta na projektu B.– S. Međutim, ono što jest dokaz specifičnog stručnog iskustva jest „potvrda naručitelja o uspješnoj realizaciji ugovora odvodnja B. – S. od …“. te pravilno tumačenje uloge glavnog inženjera gradilišta u kontekstu članka 27. stavak 2. članka 24. stavak 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje te članka 55. stavak 3. Zakona o gradnji.  To potvrđuju i Hrvatske vode u odluci o utvrđenoj nepravilnosti od 2. prosinca 2020. kada navode citira: „i doista se funkcija glavnog inženjera gradilišta može preklopiti s funkcijom nekog  od voditelja određene vrste radova.“ To nažalost, ne mogu pravilno istumačiti magistri informatike.

Sud je na navedenoj raspravi, sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka T. J., zaposlenika člana zajednice ponuditelja – društva S. d.o.o. iz V., na okolnost ponuđene kanalizacijske crpke te dostave kataloga za kanalizacijske crpke, jer je tijekom rješavanja ove upravne stvari nesporno utvrđeno kako je kroz institut pojašnjenja, koje je tužitelj zatražio od odabrane zajednice ponuditelja, dostavljen katalog za proizvod različit od prvotno nuđenoga, kako je to nastavno opisano.

Također, sud je na raspravi odbio i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka A. Z. iz B., na okolnost radova koje je obavljao na projektu izgradnje kanalizacijskoga sustava B. – S., ispunjenja uvjeta sposobnosti za Stručnjaka 3 te zadaća građevinske i strojarske struke na instalacijama vodovoda i kanalizacije, iz razloga što činjenica da je A. Z. obavljao dužnost glavnoga inženjera gradilišta ne dokazuje da je isti posjedovao iskustvo traženo Dokumentacijom za nadmetanje, sve kako je to kasnije izloženo.

Sud nije usvojio niti dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje I. R., obzirom da je mišljenja kako je predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora sama odluka tuženika, dok je pitanje stručnosti, odnosno nestručnosti osoba koje su sudjelovale u eventualnom donošenju iste paušalni navod, koji nije ničim dokazan, osim navođenjem stručne spreme.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela (stavak 1.). Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje (stavak 5.).

U skladu s odredbom članka 120. Zakona o općem upravnom postupku drugostupanjsko tijelo o žalbi odlučuje rješenjem (stavak 1.). Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje (stavak 2.). U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja (stavak 3.).

Prema odredbi članka 69. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 90/11., 83/13. i 143/13.) javni naručitelj može tražiti od natjecatelja ili ponuditelja da zadovolje minimalne razine financijske te tehničke i stručne sposobnosti. Opseg informacija i minimalne razine sposobnosti iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave odnosno grupi predmeta nabave u slučaju da je predmet nabave podijeljen na grupe. Minimalne razine sposobnosti navode se u pozivu na nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje.

Člankom 72. stavkom 4. Zakona o javnoj nabavi propisano je da se tehnička i stručna sposobnost za izvršenje ugovora o javnoj nabavi može, ovisno o prirodi, količini, važnosti i namjeni radova, dokazati s jednim ili više sljedećih dokaza: 3. obrazovne i stručne kvalifikacije izvođača radova i/ili osoba njegova voditeljskog kadra, a posebice osobe ili osoba odgovornih za izvođenje radova, 6. izjava o alatima, uređajima ili tehničkoj opremi koja je izvođaču radova na raspolaganju u svrhu izvršenja ugovora.

Odredbom članka 92. Zakona o javnoj nabavi propisano je kako u postupku pregleda i ocjene ponuda javni naručitelj može pozvati ponuditelje da pojašnjenjem ili upotpunjavanjem u vezi s dokumentima traženim sukladno člancima 67. do 74. ovoga Zakona uklone pogreške, nedostatke ili nejasnoće koje se mogu ukloniti (stavak 1.). Pogreškama, nedostacima ili nejasnoćama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se dokumenti koji jesu ili se čine nejasni, nepotpuni, pogrešni, sadrže greške ili nedostaju (stavak 2.). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka javni naručitelj poziva ponuditelje da u primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet dana niti dulji od 15 dana pojasne ili upotpune dokumente koje su predali ili da dostave dokumente koje su trebali predati sukladno člancima 67. do 74. ovoga Zakona (stavak 3.). Pojašnjenje ili upotpunjavanje u vezi s dokumentima traženih sukladno člancima 67. do 74. ovoga Zakona ne smatra se izmjenom ponude (stavak 4.). U postupku pregleda i ocjene ponuda javni naručitelj može pozvati ponuditelje da u roku koji ne smije biti kraći od pet niti duži od 10 dana pojasne pojedine elemente ponude u dijelu koji se odnosi na ponuđeni predmet nabave. Pojašnjenje ne smije rezultirati izmjenom ponude (stavak 5.).

Iz odredbe članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Službeni list Europske unije, broj: L 347/320 od 20. prosinca 2013., dalje: Uredba (EU) br. 1303/2013) proizlazi kako je „nepravilnost” svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

Sukladno odredbi članka 74. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

Prema odredbi članka 143. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

U skladu s odredbom članka 27. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje (Narodne novine, broj: 78/15.) ovlašteni voditelj građenja može, u okviru zadaća svoje struke, voditi građenje, odnosno izvođenje građevinskih i drugih radova kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (stavak 1.). Ovlašteni voditelj građenja može, u okviru zadaća svoje struke, obavljati poslove ovlaštenog voditelja radova (stavak 2.).

Člankom 50. stavkom 1. točkom 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje propisano je da je zadaća građevinske struke u obavljanju poslova projektiranja i kontrole projekata izrada građevinskih projekata za sve građevine, uključujući sve projekte instalacije vodovoda i kanalizacije.

Odredbom članka 51. stavka 1. točke 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje propisano je kako je zadaća strojarske struke u obavljanju poslova projektiranja izrada strojarskog projekta strojarskih instalacija, opreme i postrojenja u svim građevinama koji uključuje prateće sustave, pomoćne uređaje, instalacije i pripadajuće dijelove nosive strojarske konstrukcije strojarske opreme te izrada projekta vodovoda i kanalizacije.

Iz odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje proizlazi kako arhitektonska, građevinska, strojarska i elektrotehnička struka u obavljanju poslova vođenja građenja vodi građenje građevina i izvođenje radova koje je prema ovome Zakonu ovlaštena projektirati.

Sukladno odredbi članka 55. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13.) glavni inženjer gradilišta odgovoran je za cjelovitost i međusobnu usklađenost radova, za međusobnu usklađenost provedbe obveza iz članka 54. ovoga Zakona te ujedno koordinira primjenu propisa kojima se uređuje sigurnost i zdravlje radnika tijekom izvođenja radova (stavak 3.). Glavni inženjer gradilišta može biti istodobno i inženjer gradilišta jednog od izvođača, odnosno voditelj radova za određenu vrstu radova (stavak 4.). Glavni inženjer gradilišta, inženjer gradilišta i voditelj radova mogu biti osobe koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih poslova prema posebnom zakonu (stavak 5.).

Prema odredbi članka 10. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (Narodne novine, broj: 10/12.) ponuda je pisana izjava volje ponuditelja da isporuči robu, pruži usluge ili izvede radove sukladno uvjetima i zahtjevima navedenima u dokumentaciji za nadmetanje (stavak 1.). Ponuda sadrži i ostalo traženo u dokumentaciji za nadmetanje (uzorci, katalozi, tehnička dokumentacija, fotografije, skice, izjave, itd.) (stavak 2., točka 8.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužitelj kao korisnik sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojega je 1. prosinca 2017. sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske (sada Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja Republike Hrvatske) kao Posredničkoga tijela razine 1, Hrvatskih voda kao Posredničkoga tijela razine 2, s jedne strane i tužitelja kao korisnika, s druge strane i to u svrhu provedbe projekta „Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije  Đakovo“, referentne oznake: KK.06.4.2.19.0001.

Odlukom KLASA: 325-04/17-08/198, URBROJ: 374-1-13-20-164 od 2. prosinca 2020. Hrvatske vode su obavijestile tužitelja kako je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Upravljačko tijelo (dalje: UT) za OPKK 2014.-2020. obavilo ponovni pregled postupka nabave „Rekonstrukcija i izgradnja sustava odvodnje na području aglomeracije Đakovo“ u sklopu projekta KK.06.4.2.19.0001 „Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Đakovo“.

U označenoj odluci od 2. prosinca 2020 navedeno je kako su slijedom utvrđenja iz Kontrolne liste Upravljačkoga tijela prijavljene sumnje na nepravilnosti: 18. Diskriminatorne odredbe u dokumentaciji o nabavi (uključujući tehničke specifikacije) te sukladno zaključku UT-a u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financijske korekcije i predložen je financijski ispravak u ukupnom iznosu od 5 % vrijednosti ugovora; 24. Izmjena ponuda tijekom pregleda i ocjene ponuda – navedeno je kako sukladno zaključku UT-a u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financije korekcije te je predložen financijski ispravak u ukupnom iznosu od 25 % vrijednosti ugovora; 23. Ocjena ponuditelja/natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude – navedeno je kako sukladno zaključku UT-a u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financijske korekcije te je predložen financijski ispravak u ukupnom iznosu od 25 % vrijednosti ugovora. Nadalje je navedeno kako je Poziv na nadmetanje objavljen u Elektroničkom oglasniku javne nabave (dalje: EOJN) 18. travnja 2016. pod brojem 2016/S 005-0008279, kako je kriterij odabira bila najniža cijena te kako je ugovor sklopljen s ponuditeljem: zajednica ponuditelja S. d.o.o., V.-M. d.o.o., V. d.d., G. d.o.o., M.-S. M. d.d., A. – I. d.o.o., P.d.o.o. i M. d.o.o. (dalje: zajednica ponuditelja) na iznos od 103.322.171,29 kn bez PDV-a.

Glede sporne točke 2. označene odluke Hrvatskih voda od 2. prosinca 2020. navedeno je kako je odabrana zajednica ponuditelja u sklopu svoje ponude dostavila Obrazac 8 (oprema koja će se ugraditi) u sklopu kojega navodi da za stavku kanalizacijske crpke nudi materijal: sivi lijev, nodularni lijev, inox i to od proizvođača KSB i GRUNDFOS. Vezano uz navedeno, u sklopu ponude odabrane zajednice ponuditelja dostavljen je dokument naziva „Katalozi za kanalizacijske crpke-S.“, u sklopu kojega se na str. 25 dokumenta nalazi katalog za crpku proizvođača K. oznake KRTF 80-316/232 XG-S, koja zadovoljava većinu traženih karakteristika iz stavke 1.1.3.1.1.0.1. troškovnika, osim u dijelu tražene dužine elektrokablova (traženo 30 m, a ponuđeno 10 m) i oznake protueksplozijske zaštite (ponuđeno „Ex dc IIB T3", traženo „Ex db IIB T4“). Navedeno je i kako je tužitelj odabranoj zajednici ponuditelja uputio zahtjev za dostavom kataloga (URBROJ: 207/2018), kojim je zahtijevao od zajednice ponuditelja da upotpuni ponudu, odnosno otkloni pogreške, slijedom čega odabrana zajednica ponuditelja dostavlja novi katalog za predmetnu crpku, sada oznake KRTF 80-316/262 XEG-S, u sklopu kojega nudi 30 m kabela i oznaku „Ex db IIB T4“. Tužitelj je prihvatio navedeno te je ocijenio ponudu valjanom, ne utvrđujući da je došlo do izmjene ponude. Naime, obzirom da je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja prvotno dostavljena pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, navedeno je kako je kroz pojašnjenje i upotpunjavanje trebalo pojasniti upravo tu pumpu. No, kako je odabrana zajednica ponuditelja dostavila katalog za drugu pumpu, oznake KRTF 80-316/262 XEG-S, a nije pojasnila onu koja je prvotno dostavljena u ponudi, smatra se da je takvim postupanjem došlo do izmjene ponude. Zaključno, u odnosu na točku 2. odluke od 2. prosinca 2020. Hrvatske vode navode kako je UT utvrdio da obzirom kako je odabrana zajednica ponuditelja putem pojašnjenja dostavila katalog za proizvod različiti od onoga koji je ponuđen u ponudi, da stoga postoji osnova za prijavu sumnje na nepravilnost temeljem točke 24. (Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda) Pravila, kojima je propisano da ukoliko javni naručitelj omogućava ponuditelju izmjenu ponuda tijekom pregleda i ocjene ponuda, potrebno je utvrditi financijsku korekciju u iznosu od maksimalno 25 % vrijednosti ugovora, koja se može smanjiti na 10 % ili 5 %, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti. U konkretnom slučaju UT smatra kako nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financijske korekcije, odnosno da je istu potrebno utvrditi u stopi od 25 % vrijednosti ugovora.

Vezano za spornu točku 3. spomenute odluke od 2. prosinca 2020., Hrvatske vode navode kako je prilikom provjere ispunjava li ponuda uvjete sposobnosti navedene u Dokumentaciji za nadmetanje utvrđeno da tužitelj nije u potpunosti sukladno odredbama Dokumentacije za nadmetanje utvrdio ispunjavanje uvjeta sposobnosti. Naime, navodi se kako je točkom 21.3.6. Knjige 1 i Dokumentacije za nadmetanje za Stručnjaka 3: Inženjer gradilišta-voditelj strojarskih radova, propisano da u pogledu specifičnoga iskustva ponuditelj za navedenoga stručnjaka mora dokazati rad na poziciji inženjera gradilišta - projektu izgradnje sustava s uključenom minimalno jednom crpnom stanicom kapaciteta 51/s. Nadalje se navodi kako je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja na poziciju navedenoga Stručnjaka 3 predložen A. Z., a za potrebe dokazivanja njegova specifičnog iskustva navodi se projekt „Izgradnja kanalizacijskoga sustava B. – S., 1. faza, gravitacijski i tlačni cjevovod s pripadajućim crpnim stanicama“, iz koje je razvidno da je njegova uloga bila glavni inženjer gradilišta. Nadalje, Hrvatske vode navode kako s obzirom da iz iste ponude nije bilo razvidno je li A. Z. bio voditelj strojarskih radova, tužitelj je dopisom od 12. siječnja 2017. od odabrane zajednice ponuditelja zahtijevao pojašnjenje u odnosu na navedeni nedostatak u smislu dostave potvrde naručitelja koja je u skladu sa zahtjevom iz Dokumentacije za nadmetanje. Dalje se navodi kako potom odabrana zajednica ponuditelja dopisom oznake: IP-013-01/17 od 17. siječnja 2017. pojašnjava svoju ponudu navodeći kako je A. Z. radio na poziciji glavnoga inženjera gradilišta u okviru čega je vodio sve radove, uključujući i strojarske radove. Zaključno u odnosu na točku 3. odluke od 2. prosinca 2020., Hrvatske vode su navele kako je Upravljačko tijelo utvrdilo da predloženi stručnjak nije radio kao ovlašteni voditelj strojarskih radova, već je za istoga dokazano da je ovlašteni voditelj građenja. Stoga je ocijenjeno kako je postojala osnova za prijavu sumnje na nepravilnost temeljem točke 23. Pravila - Ocjena ponuditelja/natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude za koju je propisana financijska korekcija od 25 % koja se ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti može smanjiti na 10 % ili 5 %.

Slijedom navedenoga, Hrvatske vode su u navedenoj odluci od 2. prosinca 2020. utvrdile kako je sukladno utvrđenju Upravljačkoga tijela iz Kontrolne liste za postupke javne nabave koje provode obveznici Zakona o javnoj nabavi došlo do sljedećih nepravilnosti: pod točkom 1. odluke - Nepravilnost br. 18. Pravila (Diskriminatorne odredbe u dokumentaciji o nabavi uključujući tehničke specifikacije) te je određen financijski ispravak u ukupnom iznosu od 5 % vrijednosti ugovora; pod točkom 2. odluke - Nepravilnost br. 24. Pravila (Izmjena ponuda tijekom pregleda i ocjene ponuda) te je određen financijski ispravak u ukupnom iznosu od 25 % vrijednosti ugovora; pod točkom 3. odluke - Nepravilnost br. 23. Pravila (Ocjena ponuditelja/natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude) te je određen financijski ispravak u ukupnom iznosu od 25 % vrijednosti ugovora.

S obzirom na izneseno, Hrvatske vode su sukladno zabrani kumulacije financijskih korekcija utvrdile financijsku korekciju u iznosu od 25 % prihvatljive vrijednosti sekundarnoga ugovora koja iznosi 25.830.542,82 kn, od čega se 18.391.225,38 kn odnosi na bespovratna sredstva EU Kohezijskoga fonda, a 7.439.317,24 kn na sredstva sufinancijera. Glede toga, Hrvatske vode su navele kako je po predmetom sekundarnom ugovoru tužitelju kao korisniku bilo isplaćeno ukupno 88.229.465,31 kn, od čega se 62.818.966,32 kn odnosi na bespovratna sredstva EU Kohezijskog fonda, a 25.410.498,99 kn na sredstva sufinancijera. Hrvatske vode dalje navode kako je u zahtjevu za međuplaćanje br. 3 OG06 od 27. studenoga 2019. za predmetni sekundarni ugovor Tijelo za ovjeravanje na prijavljeni izdatak primijenilo financijsku korekciju od 25 % sukladno uputi UT-a te su Europskoj komisiji prijavljeni izdaci u ukupnom iznosu od 21.952.534,55 kn. Na trošak koji je odobren i plaćen tužitelju u iznosu od 88.229.165,31, potencijalni financijski učinak nepravilnosti u visini od 25 % iznosi 22.057.366,33 kn.

Tužitelj je po primitku označene odluke od 2. prosinca 2020. izjavio prigovor, povodom kojega je tuženik donio pobijano rješenje od 19. svibnja 2021., kojim je usvojio prigovor u odnosu na točku 1. odluke o utvrđenoj nepravilnosti, dok ga je u odnosu na točku 2. i 3. odluke o utvrđenoj nepravilnosti odbio.

U odnosu na točku 2. odluke od 2. prosinca 2020., tuženik je utvrdio, uvidom u Troškovnik aglomeracija Đ. - kanalizacijska i vodovodna mreža, kako se stavkom u dijelu 1.1.3. Strojarski radovi, stavka 1.1.3.1.1.0.1. navodi da kanalizacijska crpka dolazi sa setom za upravljanje crpkama te spojnim elektrokablovima dužine 30 m. Također se navodi kako crpka mora biti za protueksplozijsku zaštitu EX dIIB T4, s certifikatom izdanim od agencije ovlaštene za ispitivanje protueksplozijske zaštite (Ex zaštita).

Uvidom u Obrazac 8. (oprema koja će se ugraditi), tuženik je utvrdio kako istim zajednica ponuditelja izjavljuje da će, ukoliko njihova ponuda bude odabrana u postupku javne nabave, evidencijski broj nabave: 60/2/16, u okviru ugovora za tražene radove, ugraditi opremu kako je opisana u tablici koja je sastavni dio Obrasca. Nadalje, navodi se kako izjavljuju da neće ugrađivati materijale i opremu koje nisu sukladne navedenoj tablici. Iz navedene tablice proizlazi kako se za stavku kanalizacijske crpke, nudi materijal: sivi lijev, nodularni lijev, inox, proizvođača: K. i G.

Tuženik je uvidom u Katalog za kanalizacijske crpke - Sokol, koji je sastavni dio ponude, utvrdio kako se istim opisuje proizvod KRTF 80-316/232 XG-S, koji između ostalih navedenih karakteristika, sadrži kabel duljine 10,00 m te oznake ex zaštite: ATEX II 2 G EXDC IIB T3.

Nadalje, tuženik je uvidom u dopis tužitelja URBROJ: 206/2018 od 15. veljače 2018. utvrdio kako istim tužitelj poziva zajednicu ponuditelja da u roku od sedam dana od primitka zahtjeva upotpuni ponudu u dijelu ponuđen oprema CS, gdje navodi kako je zajednica ponuditelja dostavila Obrazac 8. (Oprema koja će se ugraditi) te je pod stavkom "Kanalizacijske crpke" ponuđen materijal "Nodularni lijev INOX, Proizvođača K. I "G.", zemlje podrijetla EU, dok u dopisu od 15. veljače 2018. tužitelj navodi i kako je nastavno na ponuđenu opremu (kanalizacijske crpke) u Dokumentaciji ponude, dostavljen katalog proizvođača K. i "G." te da je potom pregledom dostavljenih kataloga utvrđeno da istima nisu dokazane sve propisane karakteristike crpki (između ostaloga dužina spojnoga elektrokabela te protueksplozivna izvedba) te je stoga zatraženo da se predmetna ponuda upotpuni na način da se dostave katalozi koji dokazuju propisane karakteristike crpki.

Uvidom u katalog za proizvod oznake: KRTF 80-316/262 XEG-S, dostavljenim od strane zajednice ponuditelja kao odgovor na dopis tužitelja od 15. veljače 2018., utvrđeno je kako navedeni proizvod dolazi s duljinom kabela 30,00 m, kako je prvotno i traženo troškovnikom te s ex zaštitom: ATEX II 2 G c EX db IIB T4.

Tuženik je nadalje, uvidom u zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za predmet nabave Rekonstrukcija i izgradnja sustava odvodnje na području aglomeracije Đ., utvrdio kako se u istom navodi da je tužitelj putem EOJN-a 15. veljače 2018. zajednici ponuditelja poslao zahtjev za upotpunjavanjem ponude, u skladu s člankom 92. stavkom 1. i 3. Zakona o javnoj nabavi, kojim je zahtijevao upotpunjavanje/pojašnjavanje ponude ponuditelja vezano za dokaz da ponuđene crpke imaju zahtijevane karakteristike kao i ostale uvjete iz stavki troškovnika koje su navedene u zahtjevu, na način da dostavi kataloge kojim dokazuje traženo iz zahtjeva. Zajednica ponuditelja je dostavila pojašnjenje/upotpunjavanje 21. veljače 2018. putem EOJN-a, u roku zahtijevanom od strane tužitelja, dostavom traženih kataloga te je pojašnjenje/upotpunjavanje ocijenjeno kao prihvatljivo.

S obzirom na navedeno, tuženik je zaključio kako je u konkretnom slučaju u ponudi odabrane zajednice ponuditelja prvotno dostavljen katalog u kojem je sadržana pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, a koja ne udovoljava u cijelosti zahtjevima iz Dokumentacije za nadmetanje tj. iz troškovnika te je naknadno putem instrumenta pojašnjavanja/upotpunjavanja ponude dostavljen katalog u kojem je ponuđena pumpa oznake KRTF 80-316/262 XEG-S.

Kako je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja prvotno dostavljena pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, stoga je kroz pojašnjenje i upotpunjavanje trebalo objasniti upravo tu pumpu. Međutim, odabrana zajednica ponuditelja je dostavila katalog za drugu pumpu, oznake KRTF 80-316/262 XEG-S te nije pojasnila pumpu dostavljenu u prvotnoj ponudi.

Prema tome, tuženik je zaključio kako je opisanim postupanjem došlo do izmjene ponuda, jer je prihvaćen proizvod koji nije prvotno nuđen, odnosno nije sporno da je tužitelj koristio institut pojašnjenja ponude, međutim odabrana zajednica ponuditelja je potom dostavila katalog za proizvod različit od onoga koji je ponuđen u prvotnoj ponudi pa su Hrvatske vode pravilno utvrdile da je tužitelj prekršio odredbu članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, što je posljedično dovelo i do postojanja nepravilnosti opisane točkom 24. Pravila - Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, kojom je propisao da ukoliko javni naručitelj omogućava ponuditelju izmjenu ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, potrebno je utvrditi financijsku korekciju u iznosu od maksimalno 25 % vrijednosti ugovora, koja se može smanjiti na 10 % ili 5 %, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti. Tuženik je zaključio i kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financijske korekcije te je ista pravilno određena u visini od 25 %. U odnosu na navod tužitelja iz prigovora kako predmetni katalozi predstavljaju samo dio ponude u svrhu dokazivanja tehničkih karakteristika ponuda te da stoga nije došlo do izmjene ponude, tuženik ga je otklonio s obrazloženjem kako u konkretnom slučaju katalozi nisu korišteni s ciljem da se dokazu tehničke specifikacije prvotno nuđenoga proizvoda, već je dostavom kataloga kroz institut pojašnjenja dostavljen katalog za proizvod različit od prvotno nuđenoga.

U odnosu na točku 3. odluke od 2. prosinca 2020., tuženik je utvrdio, uvidom u Dokumentaciju za nadmetanje ev. broj nabave: 60/2/16 Knjiga 1, točka 21.3.6. Stručnjak 3: Inženjer gradilišta-voditelj strojarskih radova, da je propisano, između ostaloga, kako isti mora zadovoljiti specifično stručno iskustvo, odnosno: rad na poziciji inženjera gradilišta - voditelj strojarskih radova na ugradnji strojarske opreme na minimalno jednom projektu izgradnje kanalizacijskoga ustava s uključenom minimalno jednom crpnom stanicom kapaciteta 5 l/s.

Uvidom u ponudu odabrane zajednice ponuditelja, tuženik je utvrdio kako je na poziciju Stručnjaka 3 predložen A. Z. te se za potrebe dokazivanja njegovoga specifičnog iskustva navodi projekt "Izgradnja kanalizacijskoga sustava B. –S., 1. faza, gravitacijski i tlačni cjevovod s pripadajućim crpnim stanicama" iz kojega je razvidno kako je obavljao funkciju glavnoga inženjera gradilišta.

Tuženik je uvidom u dopis zajednice ponuditelja oznake: IP-013-01/17 od 17. siječnja 2017. utvrdio kako u istom zajednica ponuditelja pojašnjava svoju ponudu, navodeći da u svrhu dokazivanja specifičnoga stručnog iskustva za Stručnjaka 3 A.Z. stoji da je isti bio glavni inženjer gradilišta na izgradnji kanalizacijskoga sustava B. – S., 1 faza gravitacijski i tlačni cjevovod s pripadajućim crpnim stanicama u okviru kojega su se izvodili svi građevinski, strojarski i elektroinstalacijski radovi na izgradnji 8 crpnih stanica. Iz prethodno navedenoga proizlazi da je A. Z. radio na poziciji glavnoga inženjera gradilišta u okviru čega je vodio sve radove, uključujući i strojarske radove na izgradnji 8 crpnih stanica. Pri tome, naručitelj društvo O. B.-S. d.o.o. je izdalo potvrdu iz koje je razvidno da su svi radovi obuhvaćeni projektom kao i osobe koje su vodile sve radove uključujući i strojarske radove te kako nije moguće od naručitelja ishoditi potvrdu na kojoj će samo biti navedeno da je stručnjak radio na poziciji inženjera gradilišta - voditelj strojarskih radova, jer je isti bio voditelj svih radova obuhvaćenih projektom uključujući i strojarske radove. Također, u navedenom dopisu zajednica ponuditelja navodi kako potvrda za predloženoga Stručnjaka 3 obuhvaća puno veće specifično iskustvo od traženoga u samoj Dokumentaciji za nadmetanje.

Slijedom navedenoga, a iz Dokumentacije za nadmetanje u dijelu 21.3. - Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti koji se tiču zahtijevanih stručnjaka, tuženik je zaključio kako se u okviru zahtjeva vezanih uz Stručnjaka 3 Inženjera gradilišta - voditelja strojarskih radova tražilo specifično iskustvo voditelja strojarskih radova na ugradnji strojarske opreme što je uža specijalnost, kako u odnosu na ostale tražene stručnjake u istom postupku nabave tako i odnosu na ranije iskustvo stručnjaka A. Z., zbog čega za toga stručnjaka gore navedenom potvrdom nije dokazano specifično stručno iskustvo kako je traženo Dokumentacijom za nadmetanje u ovom postupku nabave. Iz dostavljene potvrde o urednom izvršenju ugovora ne može se na jasan i nedvosmislen način utvrditi da je upravo predloženi Stručnjak 3 A. Z. doista radio na poziciji voditelja strojarskih radova tj. na ugradnji strojarske opreme, a sve kako je traženo Dokumentacijom za nadmetanje pa je stoga tuženik zaključio kako kroz predmetno pojašnjenje i upotpunjavanje ponuda odabrana zajednica ponuditelja nije uklonila utvrđeni nedostatak.

Tuženik je stava kako ugradnja strojarske opreme spada u domenu stručnjaka iz područja strojarske znanosti, tj. da se radi o specifičnim poslovima koji se ne poklapaju sa zadaćama građevinske struke, a radi se o izradi strojarskoga projekta strojarskih instalacija, opreme i postrojenja u svim građevinama koji uključuje prateće sustave, pomoćne uređaje, instalacije i pripadajuće dijelove nosive strojarske konstrukcije strojarske opreme sukladno članku 51. točki 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje, dok ovakav zaključak potvrđuju popis i zahtjevi koji se tiču ostalih stručnjaka koji su se tražili predmetnom Dokumentacijom za nadmetanje i to točkom 21.3.3. za glavnoga inženjera gradilišta i točkom 21.3.3. za inženjere gradilišta. Iz navedenih točaka proizlazi kako se tražilo da isti budu građevinske ili strojarske struke sa svojim specifičnim iskustvom na izgradnji gravitacijskih cjevovoda za odvodnju otpadnih voda, ili sanaciju i/ili rekonstrukciju cjevovoda za javnu vodoopskrbu, dok se točkama 21.3.6. i 21.3.7. za voditelja strojarskih radova i elektrotehničkih radova tražilo specifično iskustvo rada na poziciji inženjera gradilišta-voditelja strojarskih odnosno elektrotehničkih radova na ugradnji strojarske opreme.

Prema tome, tuženik je zaključio kako odabrana zajednica ponuditelja nije dokazala postojanje traženoga specifičnog iskustva u odnosu na predloženoga Stručnjaka 3 u skladu s člankom 69. stavkom 3. i 72. stavkom 4. točkom 3. Zakona o javnoj nabavi, zbog čega je pojašnjenje pogrešno ocijenjeno zadovoljavajućim u smislu otklanjanja predmetnoga nedostatka. Pri tome, nije nesporno dokazano da je predloženi stručnjak radio kao voditelj strojarskih radova, već je dokazano kao je isti obavljao funkciju ovlaštenoga voditelja građenja pa tuženik smatra kako su Hrvatske vode pravilno ocijenile postupanje tužitelja kao nepravilnost br. 23 Pravila - Ocjena ponuditelja/natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude, kojima je propisano da je u slučaju nepoštivanja uvjeta definiranih Dokumentacijom za nadmetanje ili primjenom nezakonitih uvjeta sposobnosti potrebno utvrditi financijsku korekciju u maksimalnom iznosu od 25 % vrijednosti ugovora, koja se može smanjiti na 10 % ili 5 %, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti, dok su Hrvatske vode pravilno ocijenile kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za smanjenje financijske korekcije, odnosno da je istu potrebno utvrditi u iznosu od 25 % vrijednosti ugovora, jer iz svih okolnosti slučaja, kako u odnosu na ovu, tako i u odnosu na prethodnu nepravilnost, proizlazi da je ugovor sklopljen s ponuditeljem s kojim nije trebalo sklopiti ugovor.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/I-910-04/20-02/618, URBROJ: 538-05-2-2/151-21-9 od 19. svibnja 2021. zakonito.

Prvenstveno, nisu osnovani navodi tužitelja kako pobijano rješenje tuženika od 19. svibnja 2021. nije valjano obrazloženo, kada je sud uvidom u isto (str. 25 – 40 spisa) utvrdio da isto sadrži sve dijelove propisane odredbom članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i da je obrazloženo primjenom odredbe članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 120. stavkom 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku.

Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik pogrešno zaključio da dostavljeni katalozi predstavljaju ponudu, a ne dio ponude, odnosno da je dostavom ispravnoga kataloga izmijenjena ponuda, već je trebao utvrditi da je naknadno dostavljenim katalogom, kojega je zajednica ponuditelja dostavila na zahtjev tužitelja kao naručitelja, dopušteno pojašnjen prvotno ponuđeni proizvod, dok tuženik ne obrazlaže je li postupanje zajednice ponuditelja ili tužitelja izašlo iz okvira odredbe članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi.

Suprotno takvim navodima tužitelja, sud je utvrdio kako je u konkretnom slučaju u ponudi odabrane zajednice ponuditelja prvotno dostavljen katalog u kojem je sadržana pumpa oznake KRTF 80-316/232 XG-S, a koja ne udovoljava u cijelosti zahtjevima iz Dokumentacije za nadmetanje odnosno iz troškovnika pa je naknadno putem instrumenta pojašnjavanja/upotpunjavanja ponude dostavljen katalog u kojem je ponuđena pumpa oznake KRTF 80-316/262 XEG-S. Kroz pojašnjenje i upotpunjavanje trebalo je objasniti upravo pumpu oznake KRTF 80-316/232 XG-S (pumpu označenu u prvotno dostavljenoj ponudi), no odabrana zajednica ponuditelja je dostavila katalog za drugu pumpu, oznake KRTF 80-316/262 XEG-S te nije pojasnila pumpu dostavljenu u prvotnoj ponudi.

Stoga je tuženik valjano zaključio kako je takvim postupanjem došlo do izmjene ponude, jer je prihvaćen proizvod koji nije prvotno nuđen, odnosno tužitelj je koristio institut pojašnjenja ponude, no odabrana zajednica ponuditelja je povodom toga dostavila katalog za proizvod različit od onoga koji je ponuđen u prvotnoj ponudi, slijedom čega je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj prekršio odredbu članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, što je posljedično dovelo i do postojanja nepravilnosti opisane točkom 24. Pravila - Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, kojom je propisao da ukoliko javni naručitelj omogućava ponuditelju izmjenu ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, potrebno je utvrditi financijsku korekciju u iznosu od maksimalno 25 % vrijednosti ugovora, koja se može smanjiti na 10 % ili 5 %, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti.

Slijedom navedenoga, nisu osnovani navodi tužitelja kako je  naknadno dostavljenim katalogom samo pojašnjen prvotno ponuđeni proizvod te je stoga tuženik u obrazloženju pobijanoga rješenja od 19. svibnja 2021. pravilno primijenio odredbu članka 92. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, koja izričito propisuje da pojašnjenje pojedinih elemenata ponude, koje naručitelj traži od ponuditelja, ne smije rezultirati izmjenom ponude. Pri tome su neosnovani navodi tužitelja i zainteresirane osobe da je do navedenog došlo uslijed omaške, budući je iz stanja spisa jasno vidljivo da se nije radilo o omašci, već je zajednica ponuditelja je dostavila katalog za drugu pumpu te nije pojasnila pumpu dostavljenu u prvotnoj ponudi pa se prema tome ne radi o pojašnjenju pojedinih elemenata ponude, već evidentno o izmjeni ponude i stoga je tuženik u pogledu istoga bio u obvezi primijeniti članak 92. stavak 2. Zakona o javnoj nabavi i u odnosu na takvu činjeničnu situaciju nije bilo mjesta primjeni nekog drugog stavka iz tog članka, na način kako to smatra tužitelj.

Nadalje, tužitelj tvrdi kako izabrani stručnjak A. Z. zadovoljava sve uvjete iz Dokumentacije za nadmetanje, jer je isti, u smislu ranije citiranih odredbi članka 27., 50. stavka 1. točke 1., 51. stavka 1. točke 1. i 54. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje, kao glavni inženjer gradilišta na projektu izgradnje kanalizacijskoga sustava B. – S. obavljao i funkciju voditelja strojarskih radova pa je imao specifično stručno iskustvo traženo Dokumentacijom za nadmetanje.

Protivno takvim navodima tužitelja, Dokumentacijom za nadmetanje u dijelu 21.3. – Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti, a vezano za Stručnjaka 3 Inženjer gradilišta – voditelj strojarskih radova tražilo se specifično iskustvo voditelja strojarskih radova na ugradnji strojarske opreme što je uža specijalnost, kako u odnosu na ostale tražene stručnjake u istom postupku nabave tako i odnosu na ranije iskustvo stručnjaka A. Z., zbog čega za toga stručnjaka potvrdom društva O. B. – S. d.o.o. od 20. srpnja 2016. (str. 513 spisa) nije dokazano specifično stručno iskustvo kako je traženo Dokumentacijom za nadmetanje u ovom postupku nabave.

Naime, iz dostavljene potvrde o urednom izvršenju ugovora ne može se na jasan i nedvosmislen način utvrditi da je upravo predloženi Stručnjak 3 A. Z. doista radio na poziciji voditelja strojarskih radova tj. na ugradnji strojarske opreme, a sve kako je traženo Dokumentacijom za nadmetanje pa je stoga tuženik pravilno zaključio kako kroz predmetno pojašnjenje i upotpunjavanje ponuda odabrana zajednica ponuditelja nije uklonila utvrđeni nedostatak.

Sud prihvaća stav tuženika kako ugradnja strojarske opreme spada u domenu stručnjaka iz područja strojarske znanosti, tj. da se radi o specifičnim poslovima koji se ne poklapaju sa zadaćama građevinske struke, a radi se o izradi strojarskoga projekta strojarskih instalacija, opreme i postrojenja u svim građevinama koji uključuje prateće sustave, pomoćne uređaje, instalacije i pripadajuće dijelove nosive strojarske konstrukcije strojarske opreme sukladno članku 51. točki 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje, dok ovakav zaključak potvrđuju popis i zahtjevi koji se tiču ostalih stručnjaka koji su se tražili predmetnom Dokumentacijom za nadmetanje i to točkom 21.3.3. za glavnoga inženjera gradilišta i točkom 21.3.3. za inženjere gradilišta, kako je to ranije opisano.

Prema tome, tuženik je valjano zaključio kako odabrana zajednica ponuditelja nije dokazala postojanje traženoga specifičnog iskustva u odnosu na predloženoga Stručnjaka 3 u skladu s člankom 69. stavkom 3. i 72. stavkom 4. točkom 3. Zakona o javnoj nabavi, zbog čega je pojašnjenje pogrešno ocijenjeno zadovoljavajućim u smislu otklanjanja predmetnoga nedostatka.

Pri tome, tuženik pravilno zaključuje kako činjenica što je A. Z. obavljao dužnost glavnoga inženjera gradilišta ne dokazuje da je isti posjedovao specifično stručno iskustvo, jer iz citiranih odredbi članka 27., 50. stavka 1. točke 1., 51. stavka 1. točke 1. i 54. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje proizlazi da ovlašteni inženjer građenja može, u okviru zadaća svoje struke, obavljati poslove ovlaštenoga voditelja radova, dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako je A. Z. imao traženo iskustvo kao voditelj strojarskih radova, već je dokazano samo da je isti obavljao funkciju ovlaštenoga voditelja građenja. Naknadno dostavljenim dokazima i mišljenjima tužitelj nije doveo sud u dvojbu u pogledu stajališta tuženika da se u konkretnom slučaju upravo tražilo specifično stručno iskustvo, a koje navedeni stručnjak nema.

Nadalje, tužitelj u tužbi osporava i iznos financijske korekcije od 25 % vrijednosti ugovora, pozivajući se na odredbe Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Tuženik u odgovoru na tužbu pravilno otklanja takve tužbene navode, ističući kako se predmet nepravilnosti ne ogleda u izravnom utjecaju na proračun Europske unije, već u činjenici da je tužitelj prekršio načela javne nabave, što je moglo imati utjecaja na sam proračun.

Pri tome, tuženik je valjano uputio na presudu Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016., u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti odnosno kako je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnoga Fonda, kao i na presudu Suda Europske unije C-408/16 od 6. prosinca 2017., u kojoj je izričito navedeno kako iz definicije sadržane u odredbi članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Europske unije predstavlja "nepravilnost" u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Europske unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom pa je presuđeno da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun, dok ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, ukazujući na ranije spomenutu presudu C-406/14 od 14. srpnja 2016.

Dakle, pri izricanju navedene financijske korekcije tuženik se rukovodio relevantnom praksom Suda Europske unije te je suprotno stajalištu tužitelja i zainteresirane osobe dao adekvatno obrazloženje zbog čega je primijenjena navedena stopa financijske korekcije, na koje upućuje i ovaj sud.

Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U pogledu zatraženih troškova tuženika, sud je stajališta kako tuženik ima pravo na naknadu troška u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, obzirom da je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu.

Službene osobe tuženika su na raspravi zatražile trošak u iznosu od 244,00 kn na ime cestarine, 454,00 kn na ime goriva te pola dnevnice za dvije osobe, što iznosi 100,00 kn za svaku.

Ovaj sud je stajališta da se tuženiku kao opravdan trošak može priznati iznos cestarine i goriva te trošak jedne dnevnice, odnosno pola dnevnice, budući je za zastupanje pred sudom bilo nepotrebno dati punomoć u odnosu na dvije službene osobe.

Zbog toga je tuženiku kao opravdan priznat trošak od jedne polovine dnevnice u iznosu od 100,00 kn, cestarine u iznosu od 244,00 kn i trošak goriva u iznosu od 454,00 kn, odnosno ukupno 798,00 kn.

Slijedom navedenog sud je u pogledu troška tuženika donio odluku kao u točkama III i IV izreke presude.

 

U Osijeku 25. siječnja 2022.

                                                                                                                        

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).