Broj: Gž-202/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Marije Vetme kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. T. K., OIB…… iz D., i 2. M. G., OIB…., iz D., koje zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., protiv tuženika G. H. park d.o.o., OIB….iz D., kojeg kao punomoćnik zastupa H. T., odvjetnik u D., radi otklanjanja uzroka imisija, i u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja G. H. park d.o.o., OIB …., iz D., kojeg kao punomoćnik zastupa H. T., odvjetnik u D.., protiv tužiteljica-protutuženica: 1. T. K., OIB…. i 2. M. G., OIB…., koje zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., radi trpljenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-794/2009-30 od 1. veljače 2017 , u sjednici održanoj 5. lipnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-794/2009-30 od 1. veljače 2017.:

 

a)      potvrđuje u točki II. izreke;

 

b) ukida u točkama I. i III. Izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) da tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik ) ukloni uzroke prekomjernih štetnih imisija (dima,neugodnih mirisa i para) što potječu iz ugostiteljskog objekta, konobe - caffe bar L. u D. u tuženikovom vlasništvu te da prestane uznemiravati vlasništvo tužiteljica tim prekomjernim štetnim imisijama.

 

Predmet spora je i tuženikov protutužbeni zahtjev da sud naloži tužiteljicama da dopuste tuženiku o svom trošku iz kuhinje njegovog ugostiteljskog objekta u prizemlju čest. zgr. 807 k.o. G. izvesti ventilacijskog cijev za odsis onečišćenog zraka, dimova i para do iznad krova te zgrade i to uz odsisnu ventilacijsku cijev iz gornjih etaža vlasništva tužiteljica i uz istočni zid zgrade sve do iznad krova zgrade prema rješenju sudskog vještaka građevinske struke.

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Nalaže se tuženiku-protutužitelju da otkloni uzroke prekomjernih štetnih misija (dima, neugodnih mirisa i para), što potječu iz tuženikova- protutužiteljeva ugostiteljskog objekta konobe – caffe bara L. u D., te da ubuduće propušta činiti na svojoj opisanoj nekretnini navedeno – ono što je uzrokom prekomjernih misija, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

'Dužne se tužiteljice – protutuženice dopustiti tuženiku – protutužitelju da o svom trošku iz kuhinje njegovog ugostiteljskog objekta u prizemlju čest. zgr. 807 K.O. G. izvede ventilacijsku cijev za odsis onečišćenog zraka, dimova i para do iznad krova te zgrade i to uz odsisnu ventilacijsku cijev iz gornjih etaža vlasništva tužiteljica, ii uz istočni zid zgrade sve do iznad krova zgrade ili prema rješenju sudskog vještaka građevinske struke, sve u roku od 30 dana.'

 

III. Dužan je tuženik-protutužitelj naknaditi tužiteljima-protutuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.930,16 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana u dijelu kojim se pobija odluka o tužbenom zahtjevu, a nije osnovana u dijelu kojim se pobija odluka o protutužbenom zahtjevu.

 

O tužbenom zahtjevu.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tih utvrđenja žalbom se ne osporava:

 

– da je vrhu čest. zgr. 807 z.ul. 973 k.o. G. uspostavljeno etažno vlasništvo prema neodređenim suvlasničkim omjerima i to prve etaže 0/0 - poslovna prostorija u prizemlju uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine u vlasništvu tuženika, te druga etaža 0/0 -stan na prvom katu i potkrovlju vrhu kojeg je upisano pravo vlasništva tužiteljice T. K. i pravnog prednika tužiteljice M. G.;

 

– da je rješenjem U. državne uprave u D.N. županiji, Službe…. od 14. lipnja 2005. (list spisa 12.) naloženo tuženiku ukloniti higijenske nedostatke na ventilacijskom sustavu za odsis onečišćenog zraka, dimova i para, i isti izvesti tako da nadvisuje krov;

 

– da je tijekom inspekcijskog očevida od 7. lipnja 2005. utvrđeno da ventilacijski odvod na vanjskom zidu nije izveden do najviše točke krova, u skladu sa odredbom članka 30. Pravilnika o uvjetima koji moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet namirnica i predmeta opće upotrebe ( u daljnjem tekstu : Pravilnik );

 

– da je tuženik od trgovačkog društva Z. d.o.o. naručio ispitivanje ventilacijskog sustava, da je dana 24.  lipnja 2005. obavljen pregled, te da je utvrđeno da je učinkovitost ventilacije ugostiteljskog objekta zadovoljavajuće (zapisnik o ispitivanju učinkovitosti ventilacije u restoranu" L." prileži na listu 26. do 29. spisa);

 

– da ugostiteljski objekt (poslovna prostorija u prizemlju) ispunjava propisane minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u prostoru za usluživanje na otvorenom (rješenje Ureda državne uprave u D.N. županiji od 25. travnja 2008. prileži na listu 30. i 31. spisa);

 

– da je u tuženikovom ugostiteljskom objektu u prizemlju 24. lipnja 2009. u popodnevnim satima izbio požar, tj. da je gorjela friteza u kuhinji (izvješće o intervenciji JVP „D. vatrogasci“ prileži na listu 64. spisa);

 

- da je ventilacijski sustav za odsis (napa) bila postavljena u gornjem dijelu prozorskog otvora s istočne fasade;

 

– da se u ugostiteljskom objektu u vrijeme obavljenog očevida 11. studenog 2016. nije obavljala djelatnost.

 

Prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odredbe članka 110. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) i članka 30. stavka 5. Pravilnika , prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši, uz nespornu činjenicu da tuženik nije izveo ventilacijski sustav iznad krova zgrade, da je imisija iz navedenog ventilacijskog sustava protivna posebnom propisu pa samim tim i prekomjerna, bez obzira na učinkovitost tog sustava koja je utvrđena privatnim vještačenjem.

 

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda bar se za sada na temelju rezultata procesne građe ne može prihvatiti.

 

Naime, člankom 110. stavak 1. ZV-a određeno je da se nitko ne smije služiti niti koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona. Radi se o prekomjernim posrednim imisijama, gdje u slučaju utvrđenja postojanja tih imisija vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernim posrednim imisijama je ovlašten od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijeli, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (članka 110. stavak 2. ZV-a).

 

Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnjih prekomjernih štetnih imisija i poduzimanje radnji za otklanjanje uzroka takvih misija je utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu članka 110. stavak 1. ZV-a.

 

Iz tužbenih navoda proizlazi da su tužiteljice izložene dimu, neugodnim mirisima te pari, dakle, imisijama koje potječu od tuženikove nekretnine. Pretpostavka prihvaćanja tužbenog zahtjeva je dokazati prekomjernost ili štetnost tih imisija.

 

Sama činjenica da je ventilacijski sustav izveden protivno odredbi članka 30 stavak 5. Pravilnika, nije dovoljna za zaključak da sa tuženikove nekretnine na nekretninu u vlasništvu tužiteljica dospijevaju prekomjerne imisije - dim, neugodni mirisi i para.

 

Stoga je u nastavku postupka, imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, potrebno utvrditi dospijevaju li na nekretninu tužiteljica dim, pare i neugodni mirisi koji bi bili prekomjerni.

 

Kako je sud zbog pogrešnog pristupa da je za prihvaćanje tužbenog zahtjeva dovoljna činjenica da je ventilacijski sustav izveden protivno Pravilniku, propustio utvrditi odlučne činjenice (prekomjernost imisija), odlučeno je kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

 

U ocjeni žalbenog navoda da je tužbeni zahtjev neodređen jer da nije precizirano što predstavlja uzrok prekomjernih i štetnih imisija, te na koji način je žalitelj u obvezi ukloniti te nedefinirane uzroke, valja kazati da tužiteljice nisu ovlaštene same tražiti na određeni način poduzimanje radnji koje su potrebne za onemogućavanje prekomjernih imisija i na način kako one to smatraju potrebnim, već to zavisi od okolnosti slučaja pri čemu te mjere moraju biti u onoj mjeri koje sprječavaju daljnje prekomjerne posredne imisije, a ujedno na najmanji način opterećuju nekretninu s koje dolaze prekomjerne posredne imisije.

 

O protutužbenom zahtjevu.

 

Prvostupanjski je sud odbio protutužbeni zahtjev utvrdivši da je postavljanje novog uređaja za odsis zraka za potrebe ugostiteljskog objekta u prizemlju nekretnine, posao izvanredne uprave kojemu se tužiteljice protive.

 

Razlog odbijanja protutužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

U ocjeni žalbenog navoda da je sud paušalno zaključio da je suvlasnički udio tužiteljica veći od 50 %, valja kazati da bi ta činjenica, pravilnost koje žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, bila odlučna kada bi se radilo o poslovima redovite uprave, a ne izvanredne uprave. Odredba članka 40. stavak 3. ZV-a, na koju žalitelj ukazuje u žalbi, regulira poslove redovite, a ne izvanredne uprave, s tim da sud po članku 40. ZV-a postupa u izvanparničnom, a ne u parničnom postupku.

 

Kako žalba kojom se pobija odluka o protutužbenom zahtjevu nema opravdanja, odlučeno je kao u točki a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Kako odluka o glavnoj stvari ovisi o konačnom završetku spora, ukinuta je i odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke, pa je odlučeno kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 5. lipnja 2019.