Broj: Gž-1207/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1.U. S. iz Z., OIB:..., 2.N. P. pok. A. iz Z., OIB:... i 3. J. V. pok. A. iz Z., OIB:..., zastupani po punomoćniku mr.sc. I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-170/15-26 od 25. travnja 2019.,  u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-170/15-26 od 25. travnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva nekretnine k.č.br. 3586/2, pašnjak površine 477m2, upisane u zk.ul.br. 6621 K.O. C., i to prvotužitelj U. S. (dalje: prvotužitelj) za ½ dijela, drugotužiteljica N. P. (dalje: drugotužiteljica) za ¼ dijela, te trećetužiteljica J. V. (dalje: trećetužiteljica) za ¼ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude upišu vlasnicima iste nekretnine u zemljišnoj knjizi. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 15.550,00 kn.

 

              Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, osporava zaključak prvostupanjskog suda o zakonitosti i poštenju posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini, ističući da pravomoćno rješenje doneseno u postupku osnivanje zemljišne knjige za K.O. C., a u kojem su sudjelovale prednice tužitelja, veže stranke s obzirom da iste nisu podnijele prigovor, odnosno žalbu,  a tužba se temelji na istom činjeničnom osnovu pa da na strani tužitelja nema poštenja, kao i da rješenja o nasljeđivanju tužitelja ne predstavljaju pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine s obzirom da prednici tužitelja nisu bili vlasnici te nekretnine. Također, ističe da je predmetna nekretnina bila agrarna zemlja sa upisanim kmetskim pravom, a potom upisanim društvenim vlasništvom sa pravom korištenja tuženika pa da stoga nedostaje poštenje tužitelja. Konačno, osporava iskaze svjedoka kao suprotne materijalnim dokazima i pristrane.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u određenim suvlasničkim dijelovima na k.č. 3586/2 K.O. C., koji zahtjev tužitelji temelje na nasljeđivanju i dosjelosti.

 

Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo G. Z., s time da je ranije bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Zadar, da je u katastru zemljišta ista nekretnina upisana od 1945. sa evidentiranim nepoznatim posjednikom, te od 1955. kao posjed prednika tužitelja, a sada kao posjed tužitelja, da su tužitelji naslijedili predmetnu nekretninu iza svojih pravnih prednika, kao i da se tužitelji nalaze u posjedu predmetne nekretnine još od prije 1955..

 

Stav je prvostupanjskog suda da za vrijeme dok je predmetna nekretnina bila uknjižena kao društveno vlasništvo pa do 8. listopada 1991. (u prvostupanjskoj presudi očito omaškom navedeno 10. listopada 1991.) nije bilo moguće stjecanje vlasništva dosjelošću, već u razdoblju nakon navedenog dana do podnošenja tužbe. Stoga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje da se tužitelji nalaze u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu u dvadesetogodišnjem razdoblju prije podnošenja tužbe, odnosno od 19. siječnja 1995. do 19. siječnja 2015.,  pa zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1., 2., i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću. na predmetnoj nekretnini.

 

Pri tome, cijeneći da se tužitelji pozivaju na dosjelost, o čemu prema utvrđenju prvostupanjskog suda nije bilo riječi u postupku osnivanja zemljišne knjige za K.O. C., prvostupanjski sud zauzima stav da se u konkretnom slučaju tužba temelji na drugačijem činjeničnom osnovu pa da rješenje doneseno u postupku osnivanja zemljišne knjige ne veže stranke, zbog čega da tužbeni zahtjev protivno stavu tuženika ne treba odbiti kao neosnovan.

 

              Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Naime, prvostupanjski sud zauzima stav da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću protekom dvadesetogodišnjeg roka posjedovanja u razdoblju od 1995. do 2015. kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici sukladno odredbi čl. 159. st. 2. i 4. ZPP-a, s obzirom na nasljeđivanje kao valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine (pravo na posjed).

 

Međutim, prvostupanjski sud nije dao jasne i neproturječne razloge na okolnost vlasništva pravnih prednika tužitelja, a koja činjenica je odlučna u ovoj pravnoj stvari, jer bi za slučaj takvog utvrđenja nasljeđivanje predstavljalo valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 114. st. 1. ZV-a.

 

Pri tome, za sada nije u dovoljnoj mjeri razjašnjen status predmetne nekretnine u vrijeme eventualnog stjecanja prava vlasništva od strane prednika tužitelja, budući da sud utvrđuje da je predmetna nekretnina ranije bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Zadar, ali istovremeno ne utvrđuje na koje se točno vremensko razdoblje odnosi takvo utvrđenje, a iz iskaza zemljišnoknjižnog referenta proizlazilo bi da predmetna nekretnina nije bila cijelo vrijeme upisana kao društveno vlasništvo s obzirom da su kao vlasnici iste nekretnine do podruštvovljenja na temelju Sporazuma između SFRJ i Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. koji je potpisan 3. srpnja 1965., bile upisane fizičke osobe, s time da je predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo s danom zaključenja Sporazuma iz 1954. tj. konkretno s danom 18. prosinca 1954.. Pored toga, podaci iz Zapisnika br. 416 od 8. srpnja 1987. (list 40 spisa) upućivali bi na zaključak da su i u vrijeme osnivanja zemljišne knjige za K.O. C. kao suvlasnici predmetne nekretnine bile upisane određene fizičke osobe, što je proturječno iskazu zemljišno knjižnog referenta (list 70) prema kojem je u to vrijeme ista nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo (od 1982.) pa je u ponovnom suđenju potrebno razjasniti navedenu proturječnost.

 

U odnosu na primjenu materijalnog prava, valja navesti da je pravilan stav prvostupanjskog suda kako za vrijeme dok se predmetna nekretnina nalazila u društvenom vlasništvu pa do 8. listopada 1991. godine, pozivom na odredbu  čl. 388. st. 4. ZV-a nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, međutim potrebno je ocijeniti da li su na strani prednika tužitelja bile ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo, dakle prije 18. prosinca 1954., prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika, s time da je prema pravnom shvaćanju zauzetom na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. umjesto propisanog roka u trajanju od 30 godina dostatan pošteni posjed od 20 godina, pri čemu se razdoblje drugog svjetskog rata ne uračunava u vrijeme dosjelosti, te posljedično tome da li su tužitelji na temelju nasljeđivanja stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

Pri tome, žalbeni navod o nepoštenom posjedu prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini nije od odlučnog značaja, budući da sve i kada bi njihov posjed s obzirom na sudjelovanje u postupku osnivanja zemljišne knjige za K.O. C. tijekom 1987. i bio nepošten, to nije od utjecaja na pitanje poštenja posjeda u relevantno vrijeme stjecanja vlasništva dosjelošću prije podruštvovljenja predmetne nekretnine. Isto tako, upis kmetskog prava u zemljišnim knjigama sam za sebe ne ukazuje na nepoštenje posjeda prednika tužitelja, već ocjenom svih provedenih dokaza valja utvrditi kvalitetu posjeda prednika tužitelja.

 

U odnosu na žalbene navode glede pravnog sljedništva iza pok. T. S., točno je da spisu ne prileži rješenje o nasljeđivanju iza imenovanoga odnosno dokaz da je prednica drugotužiteljice i trećetužiteljice pok. K. S. njegova nasljednica, međutim na takvu okolnost upućivao bi sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza imenovane iz kojeg je razvidno da je ista udova Tome, a tu je činjenicu moguće utvrditi i drugim dokazima, između ostalog saslušanjem tužitelja kao stranke pa će prvostupanjski sud u odnosu na tu okolnost provesti dokaz njihovim dopunskim saslušanjem.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud otkloniti će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te u skladu s prethodno navedenim, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, utvrditi odlučne činjenice te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u izreci.

 

U Rijeci 12. lipnja 2019.