Broj: Gž-459/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika: 1. L. K. pok. A., Gruda, OIB….2. A. K. pok. Đ., Č., OIB….i 3. M. K. rođ. M. pok. M., Č., OIB….., svi zastupani po punomoćniku D. A., odvjetniku u D., protiv tuženika - protutužitelja H. C. d.d. C., OIB….., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., D. & partneri, Z., radi zabrane uznemiravanja i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja – protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-315/2017 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 12. lipnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužitelja - protutuženika L. K., A. K. i M. K. se odbija kao neosnovana u odnosu na presudu, a prihvaća u odnosu na rješenje i:

a)      presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-315/2017 od 12. lipnja 2018. u pobijanom dijelu – točkama I. i II. se potvrđuje

b)     rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-315/2017 od 12. lipnja 2018. u pobijanom dijelu – točki II. preinačuje tako da glasi:

"Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da tuženiku – protutužitelju naknade parnične troškove u svoti od 83.537,50 u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

(presudom)

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika  koji glasi:

"Utvrđuje se da tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama označenim kao 605/1,670, 672 k.o. O. u dijelu u kojem su prema prijavnom listu Ureda…. D. br…..ušle u sastav č.zem. 1903 k.o. O.."

 

              II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev u dijelu  koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj H. C. d.d. sa sjedištem u C., OIB…., vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč.br.605/1, opisana kao "oranica" upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 39m2 koji je prema Prijavnom listu br….od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč.br.1903 k.o. O. (stara izmjera), odnosno kč.br.1919 k.o. O. (nova izmjera), a koji Prijavni list br….. zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.

Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj H. C. d.d. sa sjedištem u C., OIB…, vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč.br.670, opisana kao "oranica", upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 416m2 , a koji je temeljem Prijavnog lista br…od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč.br.1903 k.o. O. (stara izmjera), odnosno kč.br.1919 k.o. O. (novi premjer), a koji Prijavni list br…… zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.

Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj H. C. d.d. sa sjedištem u C., OIB….., vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč.br.672, opisana kao "vrt", upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 128 m2, a koji je temeljem Prijavnog lista br….od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč.br.1903 k.o. O. (stara izmjera), odnosno kč.br.1919 k.o. O. (novi premjer), a koji Prijavni list br…… zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.

Tužitelji-protutuženici su dužni trpjeti da tuženik-protutužitelj H. C. d.d. sa sjedištem u C., OIB….. na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i provede Prijavni list … od 16.prosinca 1985.g. u onom dijelu u kojem se Prijavni list odnosi na parcelaciju nekretnina zkč.br.605/1, zkč.br.670 i zkč.br.672, sve upisane u zk. ul. 190 k.o. O. i njihovo uvrštenje u kč.br.1903 k.o. O. (stara izmjera)  odnosno kč.br.1919 k.o. O. (nova izmjera), i to na način da se u korist tužitelja nas nekretnini kč.br.1903 k.o. O.(stara izmjera), odnosno kč.br.1919 k.o. O. (nova izmjera) provede uknjižba prava vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje upisanog prava vlasništva sa:

-              Dijela nekretnine označene kao zkč.br.605/1 opisana kao "oranica" upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 39m2

-              Dijela nekretnine označene kao  zkč.br.670 opisana kao "oranica", upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 416m2

-              Dijela nekretnine označene kao zkč.br.672 , opisana kao "vrt", upisana u zk.ul.190 k.o. O. i to onog fizičkog dijela u površini od 128 m2

koji dijelovi su prema Prijavnom listu br…. od 16.prosinca 1985.g ušli u sastav kč.br.1903 k.o. O.(stara izmjera), odnosno kč.br.1919 k.o. O. (nova izmjera) i to sa imena L. K. pok. A. za 7/24 dijela nekretnine, K. A., pok. Đ., Č., OIB….. za 7/24 dijela nekretnina i K. M. rođ. M. pok. M. za 10/24 dijela nekretnina."

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              Utvrđuje se da je neistinit i bez pravnog učinka upis prava vlasništva izvršen u korist tužitelja-protutuženika, L. K., pok. A. za 7/24 dijela nekretnina, K. A., pok. Đ., Č., OIB….. za 7/24 dijela nekretnina i K. M. rođ. M., pok. M. za 10/24 dijela nekretnine označene kao zkč.br.605/1 opisana kao "oranica", zkč.br.670, opisana kao "oranica" i zkč.br.672, opisana kao "vrt", sve upisane u zk.ul. 190k.o. O.."

 

(rješenjem)

 

I. Odbacuje se dio protutužbenog zahtjeva koji glasi:

"Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika prema tuženiku-protutužitelju H. C. d.d. sa sjedištem u C., OIB….. odbija se kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na fizički dio u površini 39m2 nekretnine označene kao 605/1, opisana kao "oranica" fizički dio u površini 416m2 nekretnine označene kao zkč.br.760, opisana kao "oranica" i fizički dio u površini 128m2 nekretnine označene kao zkč.br.672, opisana kao "vrt", sve upisane u zk.ul.190 k.o. O.."

 

II. Dužni su tužitelji protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak postupka od ukupno 145.625,00 kn."

 

              Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu u dijelu pod točkama I. i II., te rješenje u dijelu pod točkom II. pobijaju tužitelji – protutuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) predlažući da se odluke u pobijanim dijelovima preinače, a podredno ukinu i vrate prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu je odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana u dijelu u kojem se odnosi na presudu, dok je osnovana u odnosu na rješenje.

 

Predmet spora, u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda ožalbena, je pitanje vlasništva dijelova čest. zem. 605/1, 670 i 672 k.o. O., na kojim se kao vlasnici vode tužitelji - protututuženici odnosno njihovi prednici, te trpljenje upisa prava vlasništva tuženika - protutužitelja na spornim dijelovima navedenih nekretnina na temelju prijavnog lista na temelju kojeg se sporni dijelovi navedenih nekretnina uvrštavaju u drugu nekretninu.

 

              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je točkom I izreke rješenja S. O. D. U.-I-od 31. srpnja 1986. u korist O. D. oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika, tada korisnika neizgrađenog građevinskog zemljišta, između ostalog i dio čest. zem. 605/1 u površini od 39 m2, dio čest.zem. 672 u površini od 128 m2 i dio čest.zem. 670 u površini od 416 m2 i da navedene nekretnine ulaze u sastav čest. zem. 1903 (nova izzmjera 1919) uz obvezu uknjiženih  korisnika predaje u posjed zemljišta O. D.. Točkom II izreke određeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja održati i zakazati rasprava za sporazumno određivanje naknade za oduzeti posjed, dok je točkom III izreke određeno da će se uknjižba prava korištenja na novog korisnika O. D. izvršiti po pravomoćnosti rješenja. Ujedno je utvrđeno da je predmetno rješenje poslano svim dotada uknjiženim nositeljima prava korištenja.

 

Rješenjem Skupštine O. D.. od 31. srpnja 1986. utvrđeno je da je O. D. dodijelila HTP D. koji je prednik tuženika – protutužitelja, neposrednom pogodbom neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje u skladu s  PUP-om E. C. i novoformiranu čest. zem. 1903 k.o. O., zbog čega je prednik tuženika - protutužitelja bio dužan platiti O. D. naknadu za dodijeljeno zemljište, naknadu za rentu i naknadu za pripremu zemljišta za korištenje i izgradnju, a što se sve trebalo regulirati ugovorom o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju koji se trebao sklopiti s prednikom tuženika - protutužitelja, s tim da će se uknjižba dodijeljenog prava korištenja izvršiti po pravomoćnosti ovog rješenja uz ugovor o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju.

 

Iz sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji su 4. prosinca 1989. sklopili prednik tuženika - protutužitelja i O. D. proizlazi da je O. D. predala, a prednik tuženika - protutužitelja prihvatio pravo korištenja predmetnih zemljišta radi izgradnje hotelsko turističkog kompleksa ¨E.-A.¨, da je istim utvrđeno da je prednik tuženika-protutužitelja kao novi korisnik platio naknadu za zemljište prema sporazumima s ranijim vlasnicima zemljišta koji su sklopljeni pred Upravom za imovinsko-pravne poslove O. D., da se obvezuje platiti i dio naknade za zemljište za koje se postupci vode pred Općinskim sudom u D. a nakon što rješenja o naknadi postanu pravomoćna, da je snosio troškove pripreme zemljišta, te da je još dužan platiti naknadu za rentu u iznosu od 2.054.272,00 dinara u roku od 15 dana od sklapanja tog ugovora. Ugovorom je prednik tuženika-protutužitelja ovlašten bez daljnjeg sudjelovanja O. D.., a temeljem tog ugovora i rješenja od 31. srpnja 1986. o dodjeli zemljišta na korištenje, postići uknjižbu prava korištenja na svoje ime, s tim što je ugovor trebao biti pravno valjan nakon što javno pravobraniteljstvo O. D. da mišljenje o njegovoj valjanosti, a što je i učinjeno potvrdom na ugovoru javne pravobraniteljice H. S. broj …. od 21. svibnja 1990. 

 

Na temelju navedenih isprava prvostupanjski je sud zaključio da je donošenju odluke o dodjeli prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta prethodilo oduzimanje prava vlasništva dotadašnjim vlasnicima uspostavom društvenog vlasništva, donošenje PUP-a ¨E.-C.¨ koji je javno obavljen, pa time stvara presumpciju da je u vrijeme donošenje sadržaj istog bio poznat i dostupan javnosti, da je po donošenju PUP-a provedena parcelacija postojećih nekretnina i to poništenjem postojećih čestica ili pak promjenom oblika istih uz formiranje novih čestica kada je i formirana nova čestica 1903 k.o. O., da je rješenje o deposedaciji dostavljeno prednicima tužitelja-protutuženika. Iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji je O. D. sklopila s prednikom tuženika-protutužitelja 4. prosinca 1989. u kojem se navodi da je prednik tuženika -protutužitelja već isplatio naknadu određenim suvlasnicima dok su za neke još u tijeku postupci u vezi s točkom II. izreke rešenja o deposedaciji od 31. srpnja 1986. u kojoj se određuje da će se isplati naknada pristupiti tek po pravomoćnosti rješenja o deposedaciji, prvostupanjski sud zaključuje da je očito rješenje o deposedaciji bilo pravomoćno u trenutku kada je sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 4. prosinca 1989., što znači da su prednici tužitelja - protutuženika primili rješenje o deposedaciji i protiv istog nisu pokrenuli spor sukladno uputi o pravnom lijeku. Prednici tužitelja – protutuženika su tada bili živi i od 1986. uknjiženi kao nositelji prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu i to na listu ¨C¨ dakle kao teret nekretnine i to ograničeno - ¨do donošenja rješenja nadležnog organa o predaji u posjed Općini ili drugoj osobi.

 

Prvostupanjski sud ocjenjuje da su pravomoćnošću rješenja o deposedaciji prednici tuženika bili upoznati sa činjenicom da nemaju pravo na posjed spornih nekretnina.

 

Uvidom u rješenje od 6. listopada 1994. Ureda za imovinskopravne poslove Ž. D.-N. prvostupanjski sud je utvrdio da je tom odlukom utvrđeno da je 22. prosinca 1990. kao danom stupanja na snagu čl. 4a st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine"48/88 i 53/90, dalje: ZGZ) prestalo društveno vlasništvo predmetnih nekretnina koje su tog dana postale vlasništvo P. B., M. P., N. V. i A. K. (prednika tužitelja – protutuženika) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu tog suda provesti navedeni upis. Iz sadržaja obrazloženja ove odluke proizlazi da se ista temelji na utvrđenju da zemljište nije privedeno svrsi, dok je isto dostavljeno P. B. te "ostalim korisnicima".

 

Međutim kako P. B. nije bila živa u vrijeme dostave navedenog rješenja a isto nije dostavljeno ni predniku tužitelja niti O. D., prvostupanjski sud zaključuje da ih navedeno rješenje ne obvezuje jer nisu sudjelovali u postupku niti su mogli prigovarati  utvrđenjima nadležnog tijela. Ujedno prvostupanjski sud ističe da iz sadržaja rješenja proizlazi da navedenom tijelu nije  bilo poznato da je pravo korištenja uknjiženim nositeljima prestalo donošenjem odluke O. D. o deposedaciji istih, niti da je isto sklapanjem ugovora o međusobnim pravima i obvezama sa prednikom tuženika - protutužitelja preneseno na njega i to temeljem pravomoćne odluke i valjanog pravnog posla zaključenog do stupanja na snagu Zakona o  izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 53/90), kojim je u članku 4. propisano da stupanjem na snagu tog Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu ovog zakona, dok u provedbi ovog članka općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi.

 

Prvostupanjski sud zaključuje da je činjenica što nekretnine nisu privedene svrsi u ovom slučaju mogla biti relevantna jedino za postupak povrata nekretnina sukladno članku 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00 i 131/00), te da tvrdnje o neposrednom posjedu tužitelja – protutuženika također nisu relevantne, jer nije riječ o kvalificiranom, odnosno barem poštenom posjedu.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio i da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP C. (prednika tuženika – protutužitelja) sporni dijelovi nekretnina procijenjeni i uneseni u temeljni kapital društva

 

Na temelju svih tih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik - protutužitelj temeljem rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije  u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim  u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta bio izvanknjižni nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je primjenom članka 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stekao pravo vlasništva spornih nekretnina, točnije dijelova nekretnina. Tim je člankom propisano da će zemljišnoknjižni sud dopustiti u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta brisanje društvenog vlasništva  te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenja o oduzimanju iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanju noj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama  sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, odnosno da će u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavku 3. ovog članka,  dopustiti upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način.

 

              Neosnovano se tužitelji – protutuženici u žalbi pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Izreka presude nije ta koja treba imati razloge, koji nedostatak, po tvrdnjama žalbe, predstavlja navedenu bitnu povredu, a protivno drugim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da presuda (a ne sama izreka) sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti su razlozi jasni.

 

              Potpuno je netočno da se u obrazloženju presude u bitnom navodi da je u ovom predmetu jedino odlučno za donošenje odluke to da li je tuženi, prilikom akcije pokušaja uknjižbe predmetnih nekretnina na svoje ime i vlasništvo, uznemirio tužitelje na način da im Zakon i sudska praksa pri tom pruža zaštitu, te da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kada smatra da tuženi svojim djelovanjem nije svojatao neko pravo koje mu ne pripada, kao i da je jasno, kada se gleda i ocjenjuje postupanje i tvrdnje tuženog prije i tijekom postupka, da je tuženi svojatao i dalje svojata neka prava na vlasništvu tužitelja koje mu ne pripada. Naime, navedeno pitanje uznemiravanja prava vlasništva i svojatanja prava koje mu (tuženiku – protutužitelju) ne pripada nisu bili predmet odlučivanja i obrazlaganja u ovdje pobijanoj prvostupanjskoj odluci, već u ranijoj i u tom dijelu već pravomoćnoj odluci, pa su ovi žalbeni navodi irelevantni za ocjenu sada pobijane odluke.  

 

              U odnosu na žalbenu tvrdnju da je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, žalitelji ne navode kojim je to radnjama prvostupanjski sud počinio navedenu povredu, a ovaj sud ne nalazi da bi bilo nezakonitog postupanja a osobito propuštanja dostave, kojima bi žaliteljima bila uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, što je povreda iz točke 6. stavak 2. članka 354. ZPP-a.

 

              Tvrdnja žalitelja da je riječ o litispendenciji jer se po tužbi raspravljalo o nepripadanju prava vlasništva tuženika, a po protutužbi istog tog tuženika o njegovom vlasništvu na istim nekretninama, pa da se nije moglo o oba zahtjeva meritorno suditi, što je pobijanom presudom učinjeno, samo je djelomično točna. Naime, tužbeni je zahtjev deklaratoran, a protutužbeni kondemnatoran, a deklaracija tek preambul kondemnaciji. Osim toga, premda se i po tužbi i po ptotutužbi raspravljalo doista o vlasništvu istih nekretnina, formalno nije riječ o litispendenciji jer se tužbeni i protutužbeni zahtjev razlikuju u brojevima prijavnih listova, a nije riječ samo o sudskoj omašci u pisanju. Stoga ovaj sud ne nalazi da je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, što je povreda na koju ukazuju žalitelji kada tvrde da je ovdje bila riječ o litispendenciji.

 

              Pazeći povodom žalbe po službenoj dužnosti na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena iti jedna od tih povreda.

 

Jednako tako ovaj sud ne nalazi da bi bio ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Netočno je naime da su odlučne okolnosti ostale neutvrđene, a da bi to bile činjenica da nekretnine nisu privedene svrsi, te činjenica da su u isključivom posjedu tužitelja (očitom omaškom u pisanju navedeno tuženika), te da su zadnjih dvadesetak godina ograđene bodljikavom žicom.

 

Prvostupanjski je sud dao razloge zašto činjenica neprivođenja svrsi u ovom parničnom postupku nije odlučna (relevantna), te zašto ni činjenica eventualnog posjeda tužitelja - protutuženika (nedostatak kvalificiranog ili barem poštenog posjeda) nije od utjecaja za zaključak o vlasništvu spornih nekretnina.

 

              Protivno žalbenim navodima tužitelja - protutuženika ovaj sud u svemu prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o značaju i učinku rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Ž. D.N. u kojem nije sudjelovao tuženik i u kojem nisu uzeti u obzir, pa stoga niti mogli biti priznati, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prednika tužitelja - protutuženika i davanju tuženiku - protutužitelju na korištenje, te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta. Upravo stoga što oni nisu sudjelovali u postupku i što u postupku nisu prikazane navedene isprave bilo je moguće donijeti rješenje kakvo je ono od 6. listopada 1994.

 

Tvrdnja da procjena nekretnina u okviru procjene društvenog kapitala tuženika nije pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika je točna, ali pobijana odluka niti ne sadržava takav pravni stav, već jasno proizlazi da takva procjena predstavlja samo jedan od uvjeta bez kojeg tuženik – protutužitelj ne bi bio mogao biti utvrđen vlasnikom spornih dijelova utuženih nekretnina.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu na presudu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod a) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka žalba je osnovana jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, vrijednost predmeta spora koju je tuženik – protutužitelj odredio podnoseći protutužbu, od 2.400.000,00 kuna, trebala je biti podijeljena na 7, a ne 6 zahtjeva, kako je to učinio prvostupanjski sud, jer je prvotna protutužba sadržavala 7 zahtjeva, pa je vrijednost svakog od njih bila 342.857,14 kuna, što znači da je nakon uređenja protutužbe sa samo 6 zahtjeva vps. iznosio 2.057.142,80 kuna. Nadalje, vrijednost predmeta spora ostaje ista neovisno o uspjehu stranaka u parnici, a od uspjeha stranaka ovisi da li će se pojedinoj stranci priznati sveukupni troškovi ili samo dio, razmjerno uspjehu u parnici, s time da je postotak uspjeha jedne strane identičan postotku neuspjeha druge strane. Za radnje poduzete u vrijeme raspravljanja i o tužbi i o protutužbi vrijednost predmeta spora je zbroj vrijednosti spora po tužbi i protutužbi.

 

Ovaj sud ocjenjuje da je neuspjeh tuženika - protutužitelja neznatan, neovisno o tome što je uspio sa 4 od ukupno 6 protutužbenih zahtjeva, jer posebni troškovi nisu nastali zbog raspravljanja o svakom pojedinom od tih zahtjeva, a tuženici - protutužitelji su ostvarili sve ciljeve neovisno o tome što nisu uspjeli sa svim postavljenim zahtjevima. S druge strane ne može se smatrati da su tužitelji - protutuženici ostvarili djelomičan uspjeh u parnici time što je protivnoj strani jedan od zahtjeva odbijen, a drugi odbačen. Stoga je tuženiku - protutužitelju dosuđen cjelokupni parnični trošak na temelju odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a, ali samo za one radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice i prema vrijednosti spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Priznati su troškovi zastupanja na ročištima od  4.12.2014., 6.3.2015., 29.9.2016., 23.11.2016., 27.6.2017. sve po 100 bodova (na posljednjem od navedenih je odlučeno da će se pribaviti spis po protutužbi radi spajanja, pa je vrijednost predmeta spora samo ona po tužbi), za ročište od 31.12.2018. 2067 bodova, protutužba od 28. studenog 2014. 2400 bodova, te podnesci od 1. lipnja i 26. rujna 2015. od po 2058 bodova, dok ostale radnje koje je tuženik – protutužitelj popisao po ocjeni ovog suda nisu bile nužne za vođenje parnice. Sveukupno je to 6683 boda ili 66.830,00 kuna čemu je valjalo dodati 25% PDV ili 16.707,50 kuna što sve zajedno iznosi 83.537,50 kuna.

 

Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 12. lipnja 2019.