Broj: Gž-456/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Filke Pejković kao predsjednice vijeća, dr. sc. Vlade Skorupa kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tajane Polić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. E. O. iz R., ,,,i 2. B. S. K. iz R., …obje zastupane po punomoćnici D. P., odvjetnici iz R., protiv tužene E. R. iz R., …zastupane po punomoćnicima iz O. društva V., J., Š., S., J. & J., radi utvrđenja prava vlasništva i razvrgnuća suvlasništva, rješavajući žalbu tužiteljica, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  P-4510/2007 od 8. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  P-4510/2007 od 8. veljače 2012. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica u kojem predlažu utvrđenje da ne postoji zajednica nekretnine glede stanova na adresi u R., …sagrađenoj na kč.br. … upisane u zk.ul. …. k.o. P. u suvlasništvu tužiteljica i tužene i nakon toga utvrđenje da su tužiteljice vlasnice stana na adresi u R., ….u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, izbe i kupaone, ukupne površine 66,25 m²,  a tužena R. E. vlasnica stana na adresi u R., …. na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, hodnika, dvije sobe, izbe, ulaznog stubišta, ukupne površine 94,81 m² kao i konobe u prizemlju površine 16,75 m² sve prema etažnom elaboratu, dok se ostali dijelovi zgrade smatraju zajedničkim, odnosno, da presuda nakon pravomoćnosti zamjenjuje potpis tužene na elaboratu i da se dozvoljava zemljišno-knjižni upis uknjižbe sukladno tom prijedlogu.

 

Zatim, sud ih je odbio i sa utvrđenjem je tužiteljica O. E. suvlasnica u 3/16 dijela, tužiteljica B. S. K. u 1/16 dijela te tužena E. R. u 12/16 dijela suvlasnice nekretnine okućnice na kč.br. … upisano u zk.ul. … k.o. Plase ukupne površine 261 m², tako da se zajednička okućnica dijeli prema nalazu mjerničkog vještaka D. J. od 23. travnja 2010. godine, a sve sukladno skici mjerenja – prijedlog: na način da zajedničku površinu dijela kč. …. k.o. P. čini isjenčani dio zelenom bojom i opisano slovnim oznakama: pod kućom: P-R-S-T-U-V, dio okućnice pred južnim ulazom C-D-O-N-M, ukupne površine 119 m², površina dijela kč. … k.o. P. u korištenju tužiteljica čini isjenčani dio žutom bojom i opisan je slovnim oznakama G-H-I-J-K-L-M-N-P-R-S-T-U, ukupne površine 36 m², površina dijela kč. … k.o. P. u korištenju tužene, čini isjenčani dio svijetloplavom bojom i opisan slovnim oznakama: zapadno D-E-F-G-U-V-P-N-O, južno A-B-C-M-L-K-J, ukupne površine 106 m².

 

Odlukom o troškovima postupka nalaže se tužiteljicama nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 11.015,00 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv te presude žalbe pravovremeno podnose tužiteljice, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. tč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ( “Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13.,u nastavku: ZPP).

 

Žalba je osnovana.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud svoje obrazlaganje počinje od utvrđenja da su žaliteljice, kod suda prvog stupnja, pokrenule izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, međutim, zbog prigovora tužene, rješenjem suda prvog stupnja upućene su parnicu zbog spora oko predmeta i opsega diobe. Naime, radi se o stambenoj zgradi, u kojoj se nalaze dva odvojena stana, svaki na svojoj etaži, na kojoj su stranke upisane kao suvlasnice i to žaliteljice u ¼ dijela, a tužena u ¾ dijela.

 

Fokusirajući se u obrazloženju svoje odluke na prijeporno pitanje statusa tavana i okućnice, sud prvog stupnja zaključuje da tavan, u predmetnoj stambenoj kući u kojoj se nalaze dva stana (stan tužiteljica u prizemlju i stan tužene na katu), ne pripada zajedničkim dijelovima zgrade, već stanu tužene i da se okućnica može urediti samo kroz pravo korištenja, zato što je parcela definirana i ne može se provesti parcelacija okućnice.

 

U pogledu prijepora oko podjele okućnice, prema stajalištu prvostupanjskog suda, tužbeni zahtjeva je neosnovan u odnosu na utvrđenje suvlasništva okućnice kč. br. …k.o. P., obzirom da su parnične stranke upravo u zatraženim omjerima upisane kao suvlasnice kč. br….., kuća broj 4 s dvorištem, površine 72,50 hvati, s sve to imajući u vidu članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.. 153/09. i 143/12. - u nastavku teksta: ZV), kojim je regulirano pravno jedinstvo nekretnine i propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je  s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

Pored toga, sa stajališta suda prvog stupnja, žaliteljice neosnovano traže diobu okućnice navedene nekretnine budući da za to ne postoje uvjeti propisani odredbom članka 119. Zakona o gradnji. Parcelacija okućnice nije moguća jer je već formirana građevinska parcela za postojeći objekt u K. 4. Tužiteljice mogu u smislu odredbe članka 42. ZV-a zatražiti da sud u izvanparničnom postupku odredi način korištenja predmetne okućnice.

 

Ova prvostupanjska odluka rezultat je bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer proturječi sama sebi i razlozima koji su u njoj navedeni.

 

Kada je riječ o postupcima, kao što je ovaj predmetni, koji su proizašli iz izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, onda sud prvog stupnja treba obratiti pažnju na osnovna pravna načela kojima je ustrojeno definiranje vlasništva posebnog dijela nekretnine, etažno vlasništvo i njezina neodvojiva povezanost s odgovarajućim suvlasničkim, idealnim dijelom nekretnine, jer ona uvjetuju sadržaj zahtjeva o kojem se može raspravljati o uspostavi etažnog vlasništva, bez suglasnosti suvlasnika.

 

To znači da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno i da ono ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi. Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom (članak 66. ZV-a).

 

Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio. Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari. Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela (članak 67. ZV-a).

 

Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (članak 72. ZV-a).

 

Isto tako, niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela (članak 73. stavak 2. ZV-a).

 

Time, u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, suvlasnici imaju status nužnih i jedinstvenih suparničara i razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva dopušteno je i u situaciji kada nema sporazuma svih suvlasnika, što znači da se sudskom odlukom može nadomjestiti nepostojanje suglasnosti suvlasnika, ali da prije svega takav zahtjeva treba biti, postavljen i usklađen u skladu s navedenim normativnim okvirom. Potrebno je postaviti zahtjev koji će se moći intabulirati u zemljišne knjige na način da se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja povezujući ga s određenim suvlasničkim dijelom. Ne postojanje sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva, ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica za predmetnoj nekretnini razvrgne uspostavom etažnog vlasništva, ali u za to odgovarajućoj formi, tj. prema pravilno postavljenom zahtjevu, koji je u ovom slučaju izostao.

 

Zatim, kada je riječ o tavanu, koji po zakonskoj definiciji spada u zajedničke dijelove zgrade, da bi se utvrdilo, pripada li tuženoj taj zajednički dio zgrade, sud je dužan utvrditi vrijeme u kojem je ona, eventualno, prisvojila taj zajednički dio zgrade, uzimajući u obzir članak 373. stavak 1. ZV-a te posebno je li ona stekla pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade prema ranijim propisima pa se onda ne bi moglo raditi o nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova zgrade. Posebni dio nekretnine mora biti samostalna uporabna cjelina prikladna za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlaštenja.

 

Tek ukoliko bi se radilo o stečenom pravu vlasništva na fizički izdvojenom dijelu nekretnine, koji je prema materijalnopravnim pravilima, koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen mogao bi se prihvatiti tvrdnja vlasnice da se taj zajednički dio zgrade precizno grafički individualizira i prikaže u parcelacijskom elaboratu, koji ne treba biti ovjeren od strane nadležnog ureda za katastar, jer bi stjecateljice, po pravomoćnosti presude, bile ovlaštene zahtijevati provedbu parcelacije zemljišta, naravno, u granicama stečenog prava i pretpostavkama iz odredbi Zakona o prostornom uređenju. Obrazloženje, koje sud prvog stupnja navodi u pogledu tog dijela, za sada, ne daje uporište za njegovo prihvaćanje žalba je u tom dijelu prihvaćena.

 

Stoga će prvostupanjski sud, u nastavku postupka, otkloniti navedenu povredu postupaka, dati razloge o osnovanosti, odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kroz propise koji dolaze u primjenu i žalbene navode istaknute u žalbi, s time što će po potrebi provesti i druge dokaze, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu odredbu članka 7. ZPP-a koja propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

 

Iz tog je razloga ukinuta i odluka o troškovima postupka, o kojima će suda prvog stupnja odlučiti u narednoj odluci.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljica uvažiti i prvostupanjsku presudu ukinuti, temeljem odredbe članka 369. stavak. 1. ZPP-a,

 

U Rijeci, 19. lipnja 2019.