Broj: Gž-1060/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Srečec Fletko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz S., OIB .., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz S., protiv tuženika B. S. iz K. S., OIB .., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz K. K., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pst-1226/14 od 14. ožujka 2018. i protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-6947/09 od 10. studenog 2014., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pst-1226/14 od 14. ožujka 2018. godine.

r i j e š i o   j e

Odbacuje se, kao nedopuštena, žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-6947/09 od 10. studenog 2014. godine.

Obrazloženje

Citiranom presudom u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. 3633 (ranije oznake čest. zem. 6527), zvana S., površine 965 m2, upisane u z.u. 4025, k.o. K. S. i da se ovlasti da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 25.187,50 kn.

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. 3633 (ranije oznake čest. zem. 6527), zvana S., površine 965 m2, upisane u z.u. 4025, k.o. K. S. i da se ovlasti da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva. Tužiteljica smatra da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla osnovom financiranja njene kupnje.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna nekretnina stečena pravnim poslom i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između M. J., kao prodavateljice, i tuženika, kao kupca, 28. studenog 2007., te da u tom pravnom poslu tužiteljica formalno nije sudjelovala. Prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke bile u izvanbračnoj vezi u razdoblju od 2005. do 2013. godine, ali da se tužiteljica ne može pozivati na stjecanje vlasništva osnovom odredbi Obiteljskog zakona, koje odredbe uređuju institut izvanbračne stečevine, s obzirom da je u vrijeme kada je kupljena predmetna nekretnina tuženik bio u braku s V. S., pa utvrđenje egzistiranja formalne bračne zajednice isključuje istodobno postojanje izvanbračne zajednice. Kako je predmetna nekretnina stečena pravnim poslom u kojem tužiteljica nije sudjelovala i s obzirom da se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, a kako tužiteljica nije upisana kao vlasnica, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev.

Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, pa se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje tužiteljicu na sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude (članak 375. stavak 5. ZPP-a). Pri tome prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Također prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 186. stavkom 3. i člankom 8. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

Tužiteljica u žalbi prvenstveno navodi da nije niti tvrdila da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem odredaba Obiteljskog zakona koje se odnose na izvanbračnu stečevinu, nego da je vlasništvo stekla stoga što je u cijelosti financirala kupnju navedene nekretnine, a tuženik da je naveden samo formalno kao kupac nekretnine. I pod pretpostavkom točnosti tužiteljičinih navoda da je u cijelosti snosila kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, tužbeni zahtjev bi valjalo odbiti. Naime, prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Ovaj sud smatra da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva niti po jednoj od navedenih osnova jer, kada je riječ o pravnom poslu, vlasništo se stječe uknjižbom u zemljišnim knjigama, a ona nije uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine. Ukoliko je tužiteljica doista sudjelovala (u cijelosti ili djelomično) u financiranju kupnje predmetne nekretnine, to joj daje pravo na obveznopravni, a ne i na stvarnopravni zahtjev.

Tužiteljica je podnijela i žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 10. studenog 2014. godine kojim je prihvaćen prijedlog tuženika za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje pisanog odgovora na tužbu. Ta žalba nije dopuštena temeljem odredbe članka 122. ZPP-a, pa ju je valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja primjenom odredbe članka 367. stavak 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 5. ZPP-a.

U Rijeci, 26. lipnja 2019.