Broj: Rev 1211/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G., Njemačka, C., B., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi predaje u posjed, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5216/10-2 od 15. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5909/08 od 19. ožujka 2010., u sjednici održanoj 3. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Tuženi je dužan tužitelju predati u posjed oduzeta vozila i to vozilo marke Audi A8, 4.2 Quatro, broj šasije ..., godina proizvodnje 2003., te osobno vozilo marke Mercedes S500, broj šasije ..., godina proizvodnje 2006., te je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa kamatama po čl. 29. ZOO, sve u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude.“

 

              U toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 24.522,00 kn u roku od 15 dana.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Ovo stoga što presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona može u svemu ispitati.

 

              Suprotno reviziji, drugostupanjski je sud dao jasne razloge zašto smatra da tužitelj ne uživa zatraženu zaštitu ni kao predmnijevani vlasnik po čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev nađen neosnovanim i kao takav odbijen.

 

              Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je C. Z. radi naplate carinskog duga u iznosu od 666.259,42 kn Rješenjem od 24. srpnja 2007. oduzela osobna vozila njemačkih registarskih oznaka marke Audi A8 4.2 Quatro, broj šasije ..., godina proizvodnje 2003. i Mercedes S500, broj šasije ..., godina proizvodnje 2006., od D. K. koji nije vlasnik tih vozila, a pravomoćno je proglašen krivim za carinski prekršaj iz odredbe čl. 241. st. 1. toč. 10. Carinskog zakona („Narodne novine“ broj 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01 i 47/03 – dalje: CZ) jer je 9. ožujka 2007. na teritoriju Republike Hrvatske, u K., upravljao navedenim osobnim vozilom Audi A8, njemačkih registarskih oznaka iako nije ispunjavao uvjete za privremeni uvoz, a k tome je istog dana utvrđeno da je posjedovao još jedno osobno vozilo i to marke Mercedes S500, njemačkih registarskih oznaka iako je znao ili je mogao znati da je s robom puštenom od strane C., raspolagao protivno uvjetima odobrenog postupka.

 

              Utvrđeno je da je 29. kolovoza 2005. između tužitelja kao primatelja leasinga i Audi leasinga kao davatelja leasinga sklopljen Ugovor o leasingu temeljem kojeg je tužitelj uzeo na leasing vozilo marke Audi A8 4.2 Quatro, s rokom otplate na 30 mjeseci, a da je dana 13. studenog 2006. između tužitelja kao primatelja leasinga i D. C. G. kao davatelja leasinga, sklopljen Ugovor o leasingu temeljem kojeg je tužitelj uzeo na leasing vozilo marke Mercedes S500 s rokom otplate na 36 mjeseci, a vozilo mu je isporučeno 22. studenog 2006.

 

              Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije vlasnik navedenih vozila, već je samo korisnik leasinga zbog čega da mu ne pristoji vindikatorna zaštita po čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP) jer nije dokazao prvu pretpostavku za takvu zaštitu, a ta je da bi bio vlasnik oduzetih vozila koja se nalaze u posjedu tuženice.

 

              Pravilan je i zaključak u pobijanoj presudi da tužitelj nema pravo na zaštitu po čl. 166. ZVDSP kao predmnijevani vlasnik vozila jer predmnijevani vlasnik ima prava samo prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a tuženica u posjedu drži sporna vozila temeljem zakonitog oduzimanja zbog carinskog prekršaja od osobe počinitelja prekršaja, a po pravomoćnom rješenju Ministarstva financija zbog neplaćenog carinskog duga, a sve sukladno čl. 87. st. 1. alineja 3. CZ.

 

              S obzirom na prava tuženice sukladno odredbama CZ-a, revizijskim navodima stoga odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude sukladno odredbi iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 3. srpnja 2019.