Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1090/19-3 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1090/19-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. P. P. pok. P., OIB: …, iz S., 2. Z. Ž. pok. I., OIB: …, iz S., 3. M. Ž.-K., OIB: …, iz S., 4. I. Ž. sina Z., OIB: …, iz S., i 5. I. V. pok. P., OIB: …, N. V., B. C., C., svi zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika M. P. pok. S. zvani M., OIB: …, iz S., zastupanog po Odvjetničkom društvu L., V. i partneri, S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Px-113/14 od 8. veljače 2019. ispravljenoj rješenjem broj Px-113/14 od 13. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj Px-113/14 od 28. veljače 2019. ispravljena rješenjem broj Px-113/14 od 13. ožujka 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ispravljenoj rješenjem od 13. ožujka 2019. razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina stranaka na način da temeljem Vještva (Dopunjeno II.) sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "Split, 2.03.2017." i Dodatnog mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. S. "Split, travanj 2018.g.", koje Vještvo i Dodatno mišljenje čine sastavni dio ove presude: tužiteljima zajedno, a međusobno na način da na P. P. otpada 1/2 dijela, na Z. Ž. 1/12 dijela, na M. Ž.-K. 1/12 dijela, na I. Ž. 1/12 i na I. V. 1/4 dijela cjeline, a sve s naslova njihovog ranijeg zajedničkog suvlasničkog dijela od ukupno 132/384 dijela cjeline, u vlasništvo za cijelo i posjed pripadaju sljedeće nekretnine položene u K.O. S.: kat. čest. zem. 1126 odnosno z.k. čest. zem 5911 površine 206 m2, kat. čest. zem. 1920/1 odnosno z.k. čest. zgr. 656 površine 14 m2, kat. čest. zem. 1920/1 odnosno dio z.k. čest. zgr. 658 površine 10 m2, kat. čest. zem. 1920/2 odnosno z.k. čest. zgr. 659 dio u površini od 32 m2, kat. čest. zem. 1902 površine 1585 m2 odnosno z.k. čest. zgr. 649 površine 25 m2 z.k. čest. zem. 5861 površine 65 m2 z.k. čest. zem. 5863 površine 38 m2 z.k. čest. zem. 5864 površine 554 m2 i z.k. čest. zem. 5865 površine 928 m2, kat. čest. zem. 1916 površine 1556 m2 odnosno z.k. čest. zem. 5873 površine 432 m2 z.k. čest. zem. 5855/1 površine 1020 m2 i z.k. čest. zem. 5856 površine 104 m2, i dio kat. čest. zem. 1919 odnosno dio z.k. čest. zgr. 658 površine 22 m2 i dio z.k. čest. zgr. 659 površine 33 m2, time da će nekretnine označene kao z.k.čest.zem. 5873 i z.k. čest. zem. 5855/1 koje nisu pripale tužiteljima zajedno za cijelo već u utvrđenom geometrijski odvojenom te izgledom i površinom definiranom samostalnom dijelu, biti predmetom parcelacije u zasebnom upravnom postupku nadležnog tijela, time da će novoformirane parcele dobiti novi identifikacijski broj (točka I.1. izreke).

 

Nadalje tuženiku, a sve s naslova njegovog ranijeg suvlasničkog dijela od ukupno 252/384 dijela cjeline, u vlasništvo za cijelo i posjed pripadaju sljedeće nekretnine položene u K.O. S.: kat. čest. zem. 1914 odnosno z.k. čest. zem 5855/2 površine 179 m2, dio kat. čest. zem. 1919 odnosno z.k. čest. zgr. 650 površine 90 m2 z.k. čest. zgr. 651 površine 108 m2 i z.k. čest. zgr. 652 površine 32 m2, kat. čest. zem. 1926 odnosno z.k. čest. zem. 5885 i 5886, površine 1615 m2, kat. čest. zem. 1917 odnosno z.k. čest. zem. 5855/1 površine 841 m2 dio z.k. čest. zem. 5873 površine 432 m2 i z.k. čest. zem. 5866 površine 223 m2, kat. čest. zem. 1903 površine 1274 m2 odnosno, z.k. čest. zem. 5860, kat. čest. zem. 1899 odnosno z.k. čest. zem. 5915/1 površine 393 m2, kat. čest. zem. 1898 odnosno z.k. čest. zem 5915/2 površine 42 m2, kat. čest. zem. 526/1 odnosno z.k. čest. zem. br.6322 površine 1204 mi dio kat. čest. zem. 1915 odnosno z.k. čest. zem. 5873 površine 797 m2, time da će nekretnine označene kao z.k. čest. zem. 5873 i z.k. čest. zem. 5855/1 koje nisu pripale tuženiku za cijelo već u utvrđenom geometrijski odvojenom te izgledom i površinom definiranom samostalnom dijelu, biti predmetom parcelacije u zasebnom upravnom postupku nadležnog tijela, time da će novoformirane parcele dobiti novi identifikacijski broj (točka I.2. izreke).

 

Nadalje, obvezan je tuženik s naslova razlike procijenjene prometne vrijednosti između nekretnina koje su njemu pripale u isključivo vlasništvo temeljem ove presude i procijenjene prometne vrijednosti nekretnina koje su zajedno pripale u isključivo vlasništvo tužiteljima, a sve prema mjeri ranijih suvlasničkih dijelova stranaka, isplatiti tužiteljima zajedno ukupan iznos od 384.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

Određeno je i da su na temelju ove presude ovlašteni tužitelji zajedno, a međusobno prema mjeri svojih suvlasničkih dijelova, kao i tuženik, za sve nekretnine koje su im pripale u vlasništvo za cijelo kod nadležnog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje vlasničkih prava s imena one druge strane, dok su stranke u odnosu na nekretnine za koje će biti proveden postupak parcelacije u skladu s ovom presudom i u skladu s ishodom pravomoćno okončane parcelacije, ovlaštene i to tužitelji zajedno a međusobno prema mjeri svojih suvlasničkih dijelova, kao i tuženik, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva novoformiranih nekretnina koje su im pripale u vlasništvo temeljem ove presude i provedene parcelacije na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje vlasničkih prava s imena one druge strane (točka III. izreke).

 

Ujedno je tuženik obvezan solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 83.887,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a za više traženo njihov zahtjev je odbijen (točke IV. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 79/14: dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

 

Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice glede nekretnina položenih u K.O. S. time da je tijekom postupka prijeporan i predmet diobe i način diobe kao i je li dioba već izvršena između pravnih prednika stranaka.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su tužitelji i tuženik suvlasnici utuženih nekretnina u suvlasničkim dijelovima navedenima u izreci presude (tužitelji za 132/384 a tuženik za 252/384 dijela) dok je otklonio navode tuženika da je dioba predmetnih nekretnina već izvršena između pravnih prednika stranaka pred više od 50 godina.

 

Iz procesne građe proizlazi:

 

- da je na utuženim nekretninama označenim kao čest. zem. 5911, čest. zgr. 650, čest. zgr. 656, čest. zgr. 659, čest. zem. 5864, čest. zem. 5855/1, čest. zem. 5856, čest. zem. 5855/2, čest. zem. 5860, čest. zem. 5866, čest. zem. 5885 i čest. zem. 5886, sve Z.U. 561 K.O. S. upisano suvlasništvo M. P. D. za 135/6144 dijela, T. V. ž. M. za 45/6144 dijela, M. M. ž. A. za 45/6144 dijela, M. P. pok. S. za 6099/18432 dijela, M. - M. P. pok. S. za 5559/18432 dijela, P. P. pok. P. rođ. P. za 6099/73728 + 6099/73728 dijela, I. V. pok. P. za 6099/73728 dijela, Z. Ž. pok. I. za 2033/73728 dijela, M. Ž. kći Z. za 2033/73728 dijela i I. Ž. sina Z. za 2033/73728 dijela; time da se u tom Z.U. nalaze i čest. zgr. 368, čest. zem. 3222/3, čest. zem. 3223/1, čest. zem. 3224, čest. zem. 3227, čest. zem. 3312/1, čest. zem. 3361/2 i čest. zem. 3366, koje nisu predmet ovog spora;

 

- da je na utuženim nekretninama označenim kao čest. zgr. 649, čest. zgr. 652, čest. zgr. 658, čest. zem. 5861, čest. zem. 5863, čest. zem. 5865, čest. zem. 5873, čest. zem. 5915/1 i čest. zem. 5915/2, sve Z.U. 1655 K.O. S. upisano suvlasništvo M. P. D. za 9/384 dijela, T. V. ž. M. za 3/384 dijela, M. M. ž. A. za 3/384 dijela, M. - M. P. pok. S. za 115/384 dijela, M. P. pok. S. za 127/384 dijela, P. P. pok. P. rođ. P. za 381/4608 + 381/4608 dijela, I. V. pok. P. za 381/4608 dijela, Z. Ž. pok. I. za 127/4608 dijela, M. Ž. kći Z. za 127/4608 dijela i I. Ž. sina Z. za 127/4608 dijela;

 

- da je na utuženoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. 651 Z.U. 464 K.O. S. upisano suvlasništvo M. P. D. za 7200/61440 dijela, M. P. D. za 135/6144 dijela, T. V. ž. M. za 45/6144 dijela, M. M. ž. A. za 45/6144 dijela, M. - M. P. pok. S. za 3770/61440 dijela, M. P. pok. S. za 11150/61440 dijela + 16740/61440 dijela, P. P. pok. P. rođ. P. za 6099/73728 + 6099/73728 dijela, I. V. pok. P. za 6099/73728 dijela, Z. Ž. pok. I. za 2033/73728 dijela, M. Ž. kći Z. za 2033/73728 dijela i I. Ž. sina Z. za 2033/73728 dijela;

 

- da je na utuženoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 6322 Z.U. 7557 K.O. S. upisano suvlasništvo S. Ž. za 13008/73728 dijela + 2033/24576 dijela + 1943/24576 dijela, R. R. za 12333/73728 dijela + 2033/24576 dijela + 1943/49152 dijela, D. T. za 12333/73728 dijela + 2033/24576 dijela + 1943/49152 dijela, i P. P. za 2033/24576 dijela;

 

- da su stranke ili njihovi prednici upisani kao suvlasnici i nekretnina označenih kao čest. zem. 5912 i 5917/1-6 Z.U. 2543, čest. zgr. 395 Z.U. 657, čest. zem. 3510/2 Z.U. 2334, sve K.O. S., a koje nisu predmet ovog postupka;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Splitu broj O-70/59. od 26. ožujka 1960. iza pok. D. P. pok. P. utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z.U. 561, 464, 1655, sve K.O. S., a njegovim nasljednicima temeljem oporuke od 19. srpnja 1954. i ustupa proglašeni su M. P. za 56/192 dijela, S. P. za 68/192 dijela i P. P. za 68/192 dijela time da M. P. pripada pravo doživotnog plodouživanja uz ovlaštenja da za slučaj potrebe može prodati, vrhu 96/192 dijela, koji pripadaju nasljednicima M., S. i P. i to svakom po 32/192 dijela;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-551/76. od 20. lipnja 1977. iza pok. M. P. pok. D. utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z.U. 55, 464, 561, 551, 657, 1513, 1578, 1655, 2334 i 3032, sve K.O. S., a njegovim nasljednicima temeljem oporuke i sporazuma nasljednika proglašeni su P. P. - J. ud. M. - supruga ostavitelja za kuću sa okolnim zemljištem oko kuće u S. u cijelosti i P. M. - M. pok. S. - nećak ostavitelja za sve ostale nekretnine u S. u cijelosti; dopunskim rješenjem od 25. travnja 1978. obuhvaćen je i Z.U. 2543;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-524/39. od 12. travnja 1999. iza pok. M. P. pok. P. i susljedne smrti K. P. ud. M. utvrđeno da njegovu imovinu sačinjava naknadno pronađena imovina čest. zem. 3361/1 Z.U. 562 K.O. S. i na temelju dosudnice toga suda broj O-524/39. od 26. studenog 1946. (Z.U. 464, 657, 561, 1573, 1578, 1655, 55, 2334) ista se raspoređuje tako da pripada M. P. pok. D., S. P. pok. D., I. P. pok. D. i P. P. pok. D. za po ¼ dijela;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-51195/73 od 9. veljače 1993. iza pok. S. P. pok. D. utvrđeno da njegovu imovinu sačinjava naknadno pronađena imovina č. zgr. 395 za ¼ + 11/192 dijela Z.U. 657 K.O. S. a na temelju rješenja o nasljeđivanju od 16. rujna 1974. utvrđeno je da ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z.U. 55, 462, 551, 561, 1513, 1578, 1655, 2334, 2543 i 3032, 464, kat. čest. 2025 - zemlja zvana P. v. sve K.O. S. i zemlja zvana K. označena kao kat. čest. 3077, 3088/1, 3131, 3132, sve K.O. K., a njegovim nasljednicima temeljem oporuke proglašeni su Jela Stojanovski na nekretnini P. v., N. J. ž. I. na nekretnini K. te P. M. na ostalim nekretninama;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. I. iz S. broj O-1430/04., O-305/05., UPP/OS-89/05. iza pok. P. P. utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine: a) ¼+11/192+5/48 dijela č. zgr. 396 z.u. 55, b) 1/144 dijela čest. zem. 6163/2, 6164/2, 6165/1, sve z.u. 462, c) 15/128+165/6144+1/48+10200/61440+5/48 dijela č. zgr. 651 z.u. 464, d) 1/150 dijela č. zgr. 83/3 z.u. 551, e) 295/2048+1/48+1020/6144+5/48 dijela čest. zem. 3222/3, 3223/1, 3224, 3227, 3312/1, 3361/2, 3366, 5855, 5856, 5860, 5864, 5866, 5885, 5886, 5911, 6322, č. zgr. 368, 650, 656, 659, sve z.u. 561, f) ¼+11/192+5/48 dijela č. zgr. 395 z.u. 657, g) ¼+11/192+5/48 dijela čest. zem. 2750/442, 2750/587, 2750/588, 2750/457, sve z.u. 1513, h) 885/3072+5/48 dijela čest. zem. 3312/2, 3332, sve z.u. 1578 (temeljem članka 38. i 39. ZON), i) 1/8+11/384+68/384+5/48 dijela čest. zem. 5861, 5865, 5863, 5873, 5915/1, 5915/2, č. zgr. 649, 652, 658, sve z.u. 1655, j) 59/192+5/48 dijela čest. zem. 3510/2, 3510/4, sve z.u. 2334 (temeljem članka 38. i 39. ZON), k) 1/4+11/192+5/48 dijela čest. zem. 5912, 5917/1, 5917/2, 5917/3, 5917/4, 5917/5, 5917/6, sve z.u. 2543, l) ¼ dijela čest. zem. 361/1 z.u. 562 sve k.o. S., m) vanknjižno vlasništvo kat. čest. zem. 1921 u naravi dvor D. R. površine 166 m2 za 1/6 dijela, kat. čest. zem. 1900 K. T. u naravi pašnjak površine 341 m2 za cijelo, kat. čest. zem. 6915 M. u naravi pašnjak površine 608 m2 i kat. čest. zem. 6916 M. u naravi pašnjak u površini od 216 m za 1/8, dijela, sve k.o. S., n) grobnica broj 17, grobno polje V od 8 ukopnih mjesta na Novom groblju u S., a nasljednicima su proglašeni: M. P. nekretnine od a) do n) za ¼ dijela i pravo doživotnog plodouživanja na nekretnini označenoj kao č. zgr. 395 z.u. 657, P. P. nekretnine od a) do n) za ¼ dijela, I. V. nekretnine od a) do n) za ¼ dijela, Z. Ž. nekretnine od a) do n) za 1/12 dijela, M. Ž. nekretnine od a) do n) za 1/12 dijela, I. Ž. nekretnine od a) do n) za 1/12 dijela.

 

Imajući u vidu navedena utvrđenja suda prvog stupnja, a obzirom da je predmet postupka razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, kao i uknjižba tih suvlasničkih dijelova ali i uknjižba budućih novoformiranih nekretnina, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svi upisani suvlasnici u odnosu na nekretnine za koje se predlaže provesti parcelacija, imaju se smatrati nužnim i jedinstvenim suparničarima. Ovo stoga jer prema odredbi članka 36. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

 

Nužno suparničarstvo postoji u situaciji kada po prirodi stvari odnos može biti utvrđen samo u korist svih odnosno, protiv svih. Dakle, njegova karakteristika jeste obligatornost a uvjetovano je materijalnopravnim odnosom. Ali ne samo da se mora donijeti jedinstvena odluka nego u parnici kao procesnopravnom odnosu moraju i sudjelovati svi sudionici materijalnopravnog odnosa koji se smatraju jednom strankom u pogledu posljedica radnji koje poduzimaju. Prema pravnom stajalištu ovog drugostupanjskog suda, zemljišnoknjižni suvlasnici su u diobnoj parnici jedinstveni i nužni suparničari.

 

Odredba članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih  sloboda („Narodne novine“, MU broj 8/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

 

Ako u parnici ne sudjeluju svi nužni suparničari, nije zadovoljeno načelo kontradiktornosti, nije omogućeno u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, a time može doći do povrede prava stranke u smislu Konvencije. Stoga je, za slučaj da tužbom nisu obuhvaćene sve osobe nužnog suparničarstva, sud dužan pozvati tužitelja i poučiti ga da tužbom obuhvati i ostale suparničare.

 

U pretežitom broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen je stav prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 1/60 od 4. travnja 1960. u kojemu se navodi, među ostalim da, ukoliko tužbom nisu kao tuženici obuhvaćene sve osobe koje trebaju biti obuhvaćene, sud je dužan postupiti prema odredbi članka sada 109. ZPP pa se tužba koja bude dopunjena i podnesena sudu u ostavljenom roku ima smatrati uredno podnesenom onog dana kada je prvi put podnesena.

 

Kako sud prvog stupnja nije postupio na naprijed iznijeti način, to je povrijedio pravila o stranačkoj sposobnosti čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP, pa je temeljem odredbe članka 369. stavak 3. ZPP već iz tog razloga valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odnosu na meritum stvari, za istaći je da je pravo svakoga suvlasnika da zatraži razvrgnuće suvlasništva na stvari. U pravilu sud o razvrgnuću odlučuje u izvanparničnom postupku, međutim, kako je ovdje između suvlasnika sporno je li postoji vlasništvo ili suvlasništvo (je li već provedena dioba ili ne), predmet i način diobe, to se navedena pitanja imaju raspraviti u parnici.

 

Prvotni tužitelj P. P. je u tužbi postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su diobom iz 1946. godine imovine pok. strica M. P. nekretnine označene kao čest. zem. 5890/1 (kat. oznake 1912) površine 402 m2 u naravi kuća u R., čest. zem. 5891 površine 166 m2 u naravi dvor, čest. zem. 6164/1 (kat. čest. 703, čest. zem. 6164/1 (kat. čest. 704) čest. zem. 6160, 5917/2, 5917/5, 5912, 5860, 5855, 5873, 2750/442, 2750/588 i čest. zem. 5890/1, sve K.O. S. pripale njemu; da bi podneskom iz 1994. godine preinačio tužbu na način da traži utvrđenje da je isti nasljeđivanjem iza svog pok. oca D. P. dobio suvlasničke dijelove utuženih nekretnina te je podneskom iz srpnja 2000. godine ponovno izvršio preinaku te zatražio razvrgnuće.

 

Već sada se može zaključiti da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da na nekretninama koje su bile vlasništvo pok. D. P. nije izvršena dioba. Ovo stoga jer je pok. D. P., djed stranaka, sačinio oporuku temeljem koje je raspoređena ostavina pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u kojemu postupku su sudjelovali svi nasljednici. Naime, odredbom članka 231. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78, 56/00) propisano je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Stoga to rješenje u odnosu na parnične stranke ima značaj presuđene stvari.

 

S druge strane, sadržaj spisa broj II P-379/92 odnosi na pitanje diobe izvršene 1946. godine ali samo u pogledu nekretnina koje su pravni prednici stranaka naslijedili iza pok. M. P., kao i odluka broj II P-1190/82 i broj II P-298/82 koje se sve odnose na nekretnine koje uopće nisu predmet ovog spora.

 

ZV propisuje načine i pravila razvrgnuća suvlasništva. Prema odredbi članka 48. stavak 1. ZV, suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava.

 

Kada se radi o nekretnini, razvrgnuće se vrši geometrijskom diobom kada je to moguće a ako ne, onda civilnim razvrgnućem (članak 50. stavak 2. i 4. ZV).

 

Odredbom članka 51. stavak 1. ZV propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima, a stavak 3. da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka.

 

Konačno, odredbom članka 52. ZV propisana je tzv. dioba prema ekvivalentu odnosno da, kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno, sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe; da će sud udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz stavka 1. ovoga članka koji je s obzirom na okolnosti opravdan; te da ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.

 

Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da se razvrgnuće vrši geometrijskom diobom, kada to nije moguće onda civilnom diobom, isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako se učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, ili pak na način da svakom od suvlasnika pripadne određena stvar ili skupina stvari razmjerno suvlasničkim dijelovima uzimajući u obzir njihove potrebe i ako je to opravdano u kom slučaju je moguća i nadoplata razlike vrijednosti.

 

Kod činjenice da se u konkretnom slučaju u izreci presude za dvije nekretnine određuje geometrijska dioba (parcelacija) a za ostale određuje se u cijelosti da pripadaju jednoj ili drugoj strani (dakle, prema ekvivalentu) uz nadoplatu, iako je nepobitno da su stranke uknjižene samo kao suvlasnici u određenim idealnim suvlasničkim dijelovima zajedno sa trećim osobama koje ne sudjeluju u parnici, to bi pravna posljedica takove sudske odluke bila samo uknjižba jedne stranke na idealnom suvlasničkom dijelu druge stranke jer prema odredbi članka 56. stavak 1. ZV razvrgnućem suvlasništva ne dira se u prava trećih osoba a ni u prava onih suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću.

 

Stoga u takvoj situaciji, imajući u vidu stvarnopravnu prirodu pravnih učinaka razvrgnuća potrebno je da je izreka presude jasna i provediva u zemljišnoj knjizi što u konkretnom slučaju znači, a imajući u vidu gore prezentirano zemljišnoknjižno stanje da je potrebno izričito navesti sa kojih suvlasničkih dijelova jedne strane se briše suvlasništvo u korist druge strane.

 

U tom smislu potrebno je jasno odrediti i jesu li M. - M. P. pok. S. i M. P. pok. S. ista osoba, potrebno je jasno odrediti brisanje kako sa imena stranaka osobno tako i njih kao eventualnih nasljednika drugih upisanih suvlasnika, kao i visinu suvlasničkih dijelova jer suvlasnički omjer naveden u izreci presude (tužitelji za 132/384 dijela a tuženik za 252/384 dijela) ne proizlazi iz stanja zemljišne knjige odnosno nije provediv.

 

Posebice, kod razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina stvarnopravni učinci prestanka suvlasništva i stjecanja prava vlasništva ne nastupaju samom presudom već ista predstavlja samo pravni temelj za njih dok će navedeni učinci nastupiti tek provedbom u zemljišnoj knjizi.

 

Obzirom da je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je moguće postupiti sukladno odredbi članka 52. ZV to je proveo vještačenja putem stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. te stalnog sudskog vještaka za građevinu D. S., koji su izradili svoje nalaze i mišljenja nakon što su bili na licu mjesta te utvrdili namjenu, razinu, opremljenost i uščuvanost građevina.

 

Taj je sud prihvatio prijedlog vještaka za diobom nekretnina prema ekvivalentu sukladno suvlasničkim dijelovima, time da se razlika procijenjene prometne vrijednosti predloženih diobenih cjelina kompenzira novčanim iznosom od 384.500,00 kn i to na teret 252/384 dijela vlasništva tuženika, a u korist 132/384 dijela vlasništva tužitelja, a sve kako bi procijenjena prometna vrijednost predloženih diobenih cjelina bila sukladna suvlasničkim udjelima na predmetnim nekretninama.

 

Obrazlažući svoju odluku uglavnom interpretacijom nalaza i mišljenja vještaka, sud je propustio iznijeti razloge u smislu odredbi članka 51. i članka 52. ZV jer nisu navedene okolnosti koje opravdavaju takav način diobe, niti se navode potrebe stranaka niti je obrazloženo koji je to „osobito ozbiljan razlog“ za obvezivanje tuženika na isplatu iznosa od 384.500,00 kn, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika R. ne proizlaze razlozi zbog čega je predložio upravo takav način diobe (koje i kakve su potrebe stranaka i opravdanost razloga) pa da sud bude uopće u mogućnosti prihvatiti takvo vještvo u cijelosti i bezrezervno; dok je vještak za graditeljstvo S. samo sukladno predloženom načinu dao stručno mišljenje o prometnoj vrijednosti nekretnina ali je izračun izvršio na bazi civilne diobe i na bazi diobe prema ekvivalentu uz nadoplatu a sud nije iznio razloge zbog čega je prihvatio jedan od dva ponuđena načina.

 

Kod diobe prema ekvivalentu treba imati u vidu potrebe stranaka (članak 52. stavak 1. ZV) i takav zahtjev će se prihvatiti samo ako je s obzirom na okolnosti opravdan (članak 52. stavak 2. ZV), dok u odnosu na nadoplatu potrebno je da se učini vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga da neka stvar pripadne u cijelosti upravo jednom suvlasniku u vlasništvo (članak 51. stavak 1. ZV). O svemu navedenom pobijana presuda ne sadrži razloge.

 

Osim toga, za stjecanje prava vlasništva relevantne su zemljišnoknjižne oznake nekretnina time da se mogu navesti i katastarske oznake ako je to korisno; međutim, ne mogu se razlikovati površine tako označenih nekretnina kao što je to npr. nekretnina označena kao kat. čest. zem. 1902 površine 1585 m2 odnosno z.k. čest. zgr. 649 površine 25 mz.k. čest. zem. 5861 površine 65 m2, z.k. čest. zem. 5863 površine 38 m2, z.k. čest. zem. 5864 površine 554 m2 i z.k. čest. zem. 5865 površine 928 m(dakle, zk ukupno 1.610 m2), pa iz izreke presude nije jasno o kojoj se to točno nekretnini i površini uopće i radi.

 

Nadalje, utužene zemljišnoknjižne čestice uopće u zemljišnoj knjizi ne sadrže površine npr. u Z.U. 561 samo čest. zem. 5855/2 ima oznaku površine 179 m2; u Z.U. 1655 to su čest. zem. 5915/1 površine 393 mi čest. zem 5915/2 površine 42 m2, te u Z.U. 7557 z.k. čest. zem. br.6322 površine 1204 m2, dok su ostale upisane samo u okviru sveukupne površine za više nekretnina pa tako i glede onih koje uopće nisu predmet postupka iz čega konkludira da se i u tom dijelu ustvari radi o geometrijskoj diobi u odnosu na treće uknjižene osobe u kojoj situaciji moraju biti obuhvaćeni svi zemljišnoknjižni suvlasnici kako je to već naprijed objašnjeno.

 

Zbog svega iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. i 3. ZPP prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Naputak je sudu prvog stupnja da pozove tužitelje u odnosu na nekretnine za koje se traži razvrgnuće geometrijskom diobom na otklanjanje nedostatka u stranačkoj sposobnosti i potom, u ovisnosti o postupanju tužitelja, da donese novu na zakonu zasnovanu odluku pri čemu treba imati u vidu da se u situaciji nužnog suparničarstva ne bi radilo o subjektivnoj preinaci tužbe.

 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja gleda razloga načina diobe (time da pravno relevantne činjenice trebaju iznijeti i obrazložiti te dokazati parnične stranke), te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja a time i o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

U Splitu 11. srpnja 2019.

Copyright © Ante Borić