Broj: Rev 2347/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz M. S., OIB: ..., N. R. iz M. S., OIB: ..., M. S. iz Č., OIB: ..., i M. V. iz V., OIB: ..., oboje nasljednici D. V. iz Č., OIB: ..., R. A. iz M. S., OIB: ..., R. S. iz L., Republika Slovenija, I. Ž. iz Z., OIB: ..., K. N. iz M. S., OIB: ..., N. Č. iz M. S., OIB: ..., M. V. iz Z., OIB: ..., kao nasljednice S. Ž. iz Z., OIB: ..., N. M. iz R., Republika Srbija, OIB: ..., i D. M. iz B., Republika Srbija, zastupanih po punomoćniku F. S., odvjetniku u Z., protiv tuženica D. I. iz Z., OIB: ..., i M. K. iz Z., OIB: ..., zastupanih po punomoćnici J. Z., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-165/2018-2 od 9. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2667/2015-58 od 8. prosinca 2016., u sjednici održanoj 12. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2667/2015-58 od 8. prosinca 2016. utvrđeno je da pisana oporuka pred svjedocima pokojne Z. B. sačinjena 3. ožujka 2005. u Z., proglašena na zapisniku javnog bilježnika D. A. broj O-7221/05 od. 3. veljače 2006. nije istinita ni pravno valjana, te je naloženo tuženicama isplatiti tužiteljima na ime parničnih troškova iznos 57.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 8. prosinca 2016. do isplate.

 

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-165/2018-2 od 9. svibnja 2018. potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tuženicima naloženo na ime parničnih troškova isplatiti tužiteljima iznos 51.818,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 8. prosinca 2016. do isplate, dok je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja I. Ž. upravljen na utvrđenje pravne nevaljanosti i neistinitosti oporuke pokojne Zdenke Brlić od 3. ožujka 2005. i  njegov zahtjev za naknadu mu parničnih troškova u iznosu 5.181,81 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, tuženice su podnijele reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu im parničnih troškova, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženica ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda upravo sadrži razloge o svim, za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući sukladno citiranoj odredbi čl. 8. ZPP-a, dakle ocjenom svih izvedenih dokaza te rezultata cjelokupnog postupka utvrdili za ovaj spor odlučnu činjenicu: da potpis na spornoj oporuci nije vlastoručni potpis ostaviteljice, a koji zaključak su izveli na temelju rezultata provedenog grafološkog vještačenja i u njemu datog mišljenja vještaka grafologa, a prema kojem potpis oporučiteljice na oporuci gotovo sigurno nije njezin, onda se neosnovano u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

Tuženice pokušavajući osporiti pravilnosti pobijane presude prigovaraju da je odlučne činjenice utvrdio vještak a ne sud, u čemu vide bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a o kojem je prethodno bilo riječi.

 

U obrazloženju pobijane drugostupanjske presude i baš onom na strani trećoj zadnji stavak navedeno je: "Međutim, u odnosu na tu tvrdnju također treba reći da prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije niti utemeljio na ocjeni iskaza navedenih svjedoka, već na pravednoj ocjeni svih izvedenih dokaza, a u prvom redu na činjenicama utvrđenim provedenim vještačenjem."

 

Iz citiranog teksta pobijane presude jasno je da je drugostupanjski sud upravo primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice (da potpis na oporuci nije vlastoručni oporučiteljice), a sve nakon što je ocijenio u postupku izvedene dokaze, a to je uz ostalo i mišljenje grafološkog vještaka D. M.

 

Prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaze vještačenjem, kada je radi utvrđivanja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

 

Kako sud nema stručno znanje na temelju kojeg bi on sam mogao ocijeniti autentičnost potpisa na ispravi o čijoj se pravnoj valjanosti u postupku odlučuje, to je i u ovom slučaju sud morao u tom pravcu zatražiti stručnu pomoć vještaka, a čiji nalaz i mišljenje ima značaj dokaza provedenog u ovom postupku. U konkretnom slučaju sud je dakle ocjenu izvedenih dokaza uključujući i ovaj nalaz i mišljenje grafološkog vještaka te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da potpis na oporuci nije onaj oporučiteljice i zbog toga prihvatio tužbeni zahtjev. Dakle, odlučnu činjenicu za ovaj spor utvrdio je sud, a na temelju stručnog mišljenja nalaza vještaka, pri čemu pomalo "nezgrapni" izričaj suda u obrazlaganju svog postupanja glede utvrđivanja odlučnih činjenica ne upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

Revizijski navodi tuženica kojima prigovarajući pravilnosti pobijane presude vrše preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Obzirom na utvrđenje suda da potpis na pisanoj oporuci sastavljenoj 3. ožujka 2005. nije vlastoručni potpis oporučiteljice Z. B., a polazeći od odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05), a koji propisuju pretpostavke za pravnu valjanost pisane oporuke pred svjedocima, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su oporuku pokojne Z. B. od 3. ožujka 2005. utvrdili neistinitom i pravno nevaljalom te u tom pravcu prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Stoga je reviziju trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. ožujka 2019.