Broj: Gž-2065/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza smrti pok. P. K. (M.), M., rođ. ... godine ..., umrle ... godine, OIB ..., K., radi ostavine, odlučujući o žalbi nasljednika J. K. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P. protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj O-673/2017 od 18. listopada 2018. godine, 25. travnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba nasljednika J. K. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj O-673/2017 od 18. listopada 2018. godine.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Prekida se ostavinski postupak iza smrti  P. K. (M.), M. iz K..

II. J. K., O., OIB: ..., sin ostaviteljice upućuje se da pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednika pod 1. B. K., Z., OIB: ..., suprug ostaviteljice, 2. F. K., Z., OIB: ..., sin ostaviteljice, 3. M. K., Z., OIB: ..., sin ostaviteljice i pod 4. S. K., S., M. L., OIB: ..., sin ostaviteljice, pod 1. radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice od 17. lipnja 2015. godine nije istinita i pravovaljana, pod. 2. radi utvrđenja da u sastav ostavine ulaze sve nekretnine naznačene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od dana 17. ožujka 2000. godine između P. K. i B. K. kao davatelja uzdržavanja i J. K., F. K., S. K. i M. K. kao primatelja uzdržavanja, Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od dana 26. travnja 2010. godine između P. K. i B. K. kao primatelja uzdržavanja i F. K., S. K. i M. K. kao davatelja uzdržavanja, te Anexa Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 2. veljače 2013. godine, II. Anexa Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 15.09.2014. godine i III. Anexa Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 30.09.2016. godine,

III. Nasljednik J. K., O., je dužan u roku 30 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja pokrenuti parnicu te o pokretanju obavijestiti ovaj ostavinski sud.

IV. Ako J. K., O., u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka će trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena.

V. Ukoliko J. K., O., ne pokrene parnicu  u ostavljenom roku, sud će nastaviti  i dovršiti ostavinski postupak  prema raspoloživim podacima, bez obzira na zahtjeve glede kojih su upućeni u parnicu.“

Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je nasljednik J. K. po punomoćniku odvjetniku iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud  istu uvaži, te pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba nasljednika J. K. nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud prekinuo ostavinski postupak iza smrti pok. P. K. te je pravilno J. K., sin ostaviteljice i zakonski nasljednik, upućen na parnicu protiv ostalih zakonskih nasljednika, B., F., M. i S. K., a radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice nije istinita i pravovaljana te da u sastav ostavine ulaze sve nekretnine koje su obuhvaćene ugovorima o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2000. godine, 26. travnja 2010. godine te aneksima tih ugovora od 2. veljače 2013. godine, 15. rujna 2014. godine te 30. rujna 2016. godine.

Prvostupanjski sud je u obrazloženju svog rješenja, a primjenjujući odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne Novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) te čl. 224. st. 1. toč. 1. i 225. ZN-a, a na utvrđeno činjenično stanje utvrdio da između nasljednika postoji spor o valjanosti oporuke odnosno sastavu ostavine i da je pravo zakonskog nasljednika J. K. manje vjerojatno, budući u konkretnom slučaju J. K. osporava istinitost i pravovaljanost vlastoručne oporuke ostaviteljice, a ostali sunasljednici su tu oporuku priznali istinitom i pravovaljanom. Osim toga, glede sastava same ostavine prvostupanjski sud je jednako tako pravo J. K. utvrdio manje vjerojatnim, budući su ugovori o doživotnom uzdržavanju te aneksi tog ugovora sklopljeni u zakonom propisanoj formi i ovjereni kod javnog bilježnika.

Prema odredbi čl. 225. ZN-a sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim, a u konkretnom slučaju manje vjerojatnim treba smatrati pravo koje se temelji na zakonu od prava koje se temelji na formalno valjanim ugovorima i formalno valjanoj oporuci. Kada je tome tako, a radi se o formalno valjanoj oporuci pok. P. K. te formalno valjanim ugovorima, pravilno je prvostupanjski sud nasljednika J. K. uputio na parnicu i u tom pravcu su pravilno utvrđene sve činjenice i pravilno primijenjeno materijalno pravo iz prije citirane odredbe i to žalbom nasljednik J. K. nije uspio osporiti.

Osim toga, nasljednik J. K. nezakonitost i nepravilnost prvostupanjskog rješenja vidi u tome što bi trebalo pokrenuti prema točci III izreke pobijanog rješenja parnicu u roku od 30 dana od dana prijepisa rješenja, pa da se time žalitelja stavlja u nemoguć položaj, budući bi obveza pokretanja parnice bila neovisna o eventualnom podnošenju žalbe, stoga da ta obveza može nastati samo nakon pravomoćnosti rješenja suda i zbog toga da žalba protiv citiranog rješenja isključuje mogućnost postupanja po takovoj uputi.

No, međutim, rok iz točke III izreke prvostupanjskog rješenja nije zakonski prekluzivni rok već je sudski rok, pa propuštanje tog roka ne sprječava stranku koja ne postupi po rješenju o upućivanju na parnicu da kasnije pokrene tu parnicu.

Točno je da je prvostupanjski sud odredio pokretanje parnice u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa rješenja, te da bi bilo svrsishodnije da je pokretanje parnice određeno nakon pravomoćnosti rješenja koje se pobija žalbom nasljednika J. K.. Sama odredba čl. 225. st. 2. ZN-a propisuje da je maksimalan rok za pokretanje parnice 30 dana, pa je intencija zakonodavca bila u tom pravcu po ocjeni ovog suda bila da se ubrza ostavinski postupak i rješavanje spornih pitanja. No međutim, obzirom da je prvostupanjski sud pravilno prekinuo postupak i pravilno uputio kako je prije komentirano nasljednika J. K. na parnicu protiv ostalih sunasljednika, to zbog ove činjenice na koju ukazuje u žalbi nasljednik J. K. nije došlo do nezakonitosti cjelokupnog prvostupanjskog rješenja.

Radi izloženih razloga nisu razmatrani niti ostali žalbeni razlozi koji su zapravo tvrdnje koje će nasljednik J. K. moći iznositi upravo u parničnom postupku na koji je upućen, a ne u ostavinskom, budući se radi o spornim činjenicama.

Slijedom navedenog temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Koprivnica, 25. travnja 2019.