Broj: Gž-721/2019.-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužiteljice L. M., javnog bilježnika iz Š., OIB:..., koju zastupa punomoćnik  A. B., odvjetnik iz Š., protiv tuženice A. M., Š., OIB ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 Povrv-28/2015 od 28. veljače 2019., dana 24. svibnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 Povrv-28/2015 od 28. veljače 2019.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. V. iz Š. poslovni broj Ovrv-1314/2014 od 31.listopada 2014. kojim je tuženici naloženo da tužiteljici u roku od 8 dana plati iznos od 1.635,00 kn uz zateznu kamatu i trošak ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn uz zateznu kamatu (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (točka 2. izreke).

Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

Žalba nije osnovana.     

              Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 1.635,00 kn na temelju računa broj 551/VP/1 od 24.travnja 2014., koja tražbina predstavlja ½ nagrade i naknade troškova javnog bilježnika koje je tužiteljica ostvarila temeljem odredbi Pravilnika o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku („Narodne novine“ 135/2003) koji postupak je, kao sudski povjerenik, provela iza pok. K. Z., s time da nije sporno da je tuženica 24. veljače 2014. platila iznos od 1.635,00 kn po istoj osnovi, već da li tužiteljica ima pravo i preostali neplaćeni iznos (1.635,00 kn) potraživati od tuženice, kao jedne od nasljednica navedene ostaviteljice.

Sud prvog stupnja je u okviru dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u priloženu dokumentaciju te spis ostavinskog postupka provedenog po javnom bilježniku L. M. (tužiteljica) poslovni broj O-1212/2013, dokaz saslušanjem svjedoka J. V. (sestre tuženice) te dokaze saslušanjem stranaka, na temelju kojih provedenih dokaza je utvrdio da su zakonskim nasljednicima pok. K. Z. proglašene A. M. (tuženica) i J. V. te da je tužiteljica nakon provedenog ostavinskog postupka tuženici uz rješenje o nasljeđivanju dostavila i citirani račun, dok je nasljednici J. V. dostavila (samo) rješenje o nasljeđivanju. Iz daljnjeg obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi da je cijeneći sadržaj odredbi članka 179. i članka 191. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 – dalje: ZN) te imajući u vidu da je tuženica platila dio troškova ostavinskog postupka koji se na nju odnose (u iznosu od 1.635,00 kn),  tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim zbog promašene pasivne legitimacije zbog čega je odlučio kao u izreci pobijane presude.

U žalbi tužiteljica ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je presuda nerazumljiva i proturječna, a posebno jer da sud prvog stupnja ne razlikuje pristojbe, troškove postupka i javnobilježničke nagrade. Pritom ističe da javni bilježnik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku ima pravo na jedinstvenu javnobilježničku nagradu prema vrijednosti ostavine, koja u navedenom ostavinskom postupku nije bila sporna. Tužiteljica u žalbi osporava primjenu odredbe članka 191. stavak 2. ZN-a navodeći da se odnosi na sudske troškove u ostavinskim predmetima, a ne na javnobilježničku nagradu, pri čemu napominje da pristojbe u ostavinskim predmetima na postoje. Tužiteljica ističe da je u ostavinskom postupku iza pok. K. Z. sudjelovalo više osoba, stoga da za plaćanje jedinstvene javnobilježničke nagrade odgovaraju solidarno sukladno odredbi članka 163. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16).

U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke koji bi ukazivali na ovu povredu postupka.

Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje na primjenu odredbe članka 163. Zakona o javnom bilježništvu, obzirom da ova odredba regulira odgovornost za plaćanje nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kod sklapanja pravnih poslova pred javnim bilježnikom ili u slučaju kada se od javnog bilježnika tražilo obavljanje kakve druge službene radnje, a budući da se tražbina koja je predmet ovog postupka odnosi na ostavinski postupak kojeg je tužiteljica provela kao sudski povjerenik, u konkretnom slučaju isključena je primjena navedene zakonske odredbe. 

Prema odredbi članka 191. stavak 1. ZN-a svaka stranka snosi troškove koje je imala tijekom ili u povodu ostavinskog postupka, s time da će, ako je bilo zajedničkih troškova, sud odrediti u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove (članak 191. stavak 2. ZN-a). Nisu osnovani žalbeni razlozi tužiteljice kojima osporava primjenu odredbe članka 191. stavak 2. ZN-a, obzirom da se odredba članka 191. ZN-a odnosi na troškove postupka (te je članak 191. ZN-a naslovljen kao „Troškovi postupka“, a nalazi se u okviru općih odredbi glave druge Zakona o nasljeđivanju, koja uređuje ostavinski postupak).

Imajući u vidu da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika L. M. (tužiteljica) pod poslovnim brojem O-1212/13 UPP/OS-202/13 od 20. veljače 2014., nasljednicama pok. K. Z. proglašene J. V. i A. M. (tuženica), koje su nasljedile točno određene nekretnine, odnosno pokretnine, time je prestala njihova nasljednička zajednica u smislu odredbe članka 141. ZN-a i određeni su njihovi nasljedni dijelovi, čime su njihove obveze postale djeljive u smislu odredbe članka 41. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) pa se dug između dužnika dijeli na jednake dijelove te svaki odgovara za svoj dio duga, obzirom da nije određena drukčija podjela (članak 41. stavak 2. ZOO-a).

Budući da je tuženica platila iznos od 1.635,00 kn, koji predstavlja ½ ukupnih troškova i javnobilježničke nagrade za navedeni ostavinski postupak, a koji se u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZN-a odnose na tuženicu kao jednu od nasljednica, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1.  ZPP-a.

U Rijeci 24. svibnja 2019.