Broj: Gž-2150/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. Z., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. L. i P. iz Z., protiv tuženika I. Š. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. S. & V. iz Z., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2456/18-8 od 24. travnja 2019., 2. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika se prihvaća i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2456/18-8 od 24. travnja 2019. preinačava tako da sada glasi:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.627,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.943,33 kune od 25. lipnja 2013. do isplate,

- 938,14 kuna od 23. srpnja 2013. do isplate,

- 586,91 kunu od 27. kolovoza 2013. do isplate,

- 1.159,23 kune od 12. listopada 2013. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

              II. Nalaže se tužitelju E. C. C. d.o.o. Z., …, OIB … da tuženiku I. Š. iz Z., …, OIB … plati parnični trošak u iznosu od 3.671,87 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.627,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.943,33 kune od 25. lipnja 2013. do isplate,

- 938,14 kuna od 23. srpnja 2013. do isplate,

- 586,91 kunu od 27. kolovoza 2013. do isplate,

- 1.159,23 kune od 12. listopada 2013. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.412,50 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2019. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

              Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. U žalbi u bitnom navodi da su netočni navodi suda prvog stupnja da nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, jer je u odgovoru na tužbu osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi i to da sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o istaknutom prigovoru zastare, jer je tražbina tužitelja u zastari, budući da je u konkretnom slučaju Ugovor koji je sklopljen između tužitelja i M... d.o.o.Z., trgovački ugovor, a tuženikova obveza kao solidarnog jamca proizlazi iz tog Ugovora, pa iako je tuženik fizička osoba, tražbina iz tog Ugovora zastarijeva za tri godine.    

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika kao solidarnog dužnika - jamca i korisnika D. C. poslovne kartice trgovačkog društva M... d.o.o. Z., za neplaćeni dug po navedenoj kartici.

 

              Sud prvog stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka  utvrdio je da je tužitelj izdao D. C. poslovnu karticu poslovnom klijentu M... d.o.o. Z., te da je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje društva M... d.o.o. Z. i korisnik predmetne D. C. poslovne kartice. Nadalje, je utvrđeno u postupku pred sudom prvog stupnja da je tuženik potpisom Zahtjeva za izdavanje D. C. poslovne kartice prihvatio Pravila i uvjete za članstvo (u daljnjem tekstu: Pravila), a toč. 5.2. Pravila korisnik D. C. poslovne kartice solidarno s poslovnim klijentom odgovara za sve troškove i dugovanja koje poslovni klijent ima prema tužitelju, te da to konkretno znači da tuženik, solidarno sa trgovačkim društvom M... d.o.o. Z. odgovara za ispunjenje tužiteljeve tražbine s osnove troškova D. C. poslovne kartice.

 

              Međutim, osnovano tuženik navodi u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, budući da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog osnovanosti istaknutog prigovora zastare.

 

            U konkretnom slučaju ne primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) već trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a.

 

              Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i sluga zastarijevaju za tri godine.

 

              Iako je točno da je tuženik fizička osoba, u konkretnom slučaju njegova obveza proizlazi iz trgovačkog ugovora zaključenog između tužitelja i trgovačkog društva M... d.o.o. Z., a tuženik je solidarni jamac iz predmetnog Ugovora.

 

              Trgovački ugovori su prema odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. 

 

              Slijedom iznijetog, u konkretnom slučaju riječ je o tražbini tužitelja iz trgovačkog ugovora, pa tražbina iz tog Ugovora zastarijeva u trogodišnjem roku, neovisno o tome što je tuženik fizička osoba.

 

           Budući da tražbina tužitelja dospijeva u lipnju, srpnju, kolovozu i listopadu 2013., a tužba je podnesena 10. svibnja 2018., uz pravilnu primjenu materijalnog prava i to odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a u vezi sa odredbama čl. 214., 215. i 216. ZOO-a, trebao je zaključiti da je tužba podnesena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

 

              Kad zastari obveza glavnog dužnika, zastarjela je i obveza tuženika kao jamca na temelju odredbe čl. 126. st.1. ZOO-a.

 

              Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo prihvatiti istaknuti prigovor zastare i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, pa je u tom smislu preinačena odluka suda prvog stupnja.

 

              Budući da je zbog preinake odluke suda prvog stupnja, tuženik uspio u sporu u cijelosti, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

 

              Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 750,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 3. travnja 2019. iznos od 750,00 kn, za pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn i za sastav žalbe od 25. travnja 2019. iznos od 937,50 kn, na koji ukupan iznos od 2.937,50 kn mu je priznat PDV po stopi od 25 % što iznosi 734,37 kn, a sveukupno 3.671,87 kn, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa), pa je tužitelju naloženo da mu taj iznos troška plati sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2019. godine do isplate, po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od osam dana, na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na žalbu, jer u spisu ne prileže dokazi da je te pristojbe platio.

 

                   Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

Osijek, 2. srpnja 2019.