Broj: Gž Ob-289/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari mal. tužitelja A. Ć., OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. Ć., OIB: …, oboje iz N., …, zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku u U., protiv tuženika T. Ć., OIB: …, iz B., …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u U., radi isplate uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P Ob-97/2019 od 28. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba mal. tužitelja, odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P Ob-97/2019 od 28. ožujka 2019. u točkama I. i II. izreke.

 

              II. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u presudi  Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P Ob-97/2019 od 28. ožujka 2019. (točka III. izreke) i u tom dijelu sudi:

 

              Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti mal. tužitelju s osnove parničnog troška iznos od 2.000,00 kuna.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev mal. tužitelja za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom je presudom naloženo tuženiku isplatiti mal. tužitelju A. Ć. iznos od 16.800,00 kuna s osnove uskraćenog uzdržavanja sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke (točka I. izreke). Tužbeni je zahtjev odbijen u dijelu kojim je traženo obvezati tuženika na plaćanje uzdržavanja u daljnjem iznosu od 24.000,00 kune sa zateznim kamatama kako je specificirano u točki II. izreke, kao i u dijelu kojim je traženo obvezati tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos 1.200,00 kuna u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 6. prosinca 2015.  (točka II. izreke).

 

Odlukom je o parničnom trošku odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).

 

Protiv ove presude žalbu podnose obje stranke u onim dijelovima u kojima nisu uspjele u postupku, i to obje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ/15). Stranke predlažu presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Mal. tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti, dok tuženik nije odgovorio na žalbu mal. tužitelja, iako mu je sud dostavom žalbe u smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a dao mogućnost za to.

 

Žalbe su neosnovane.

             

              Neutemeljeno stranke ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              U odnosu na žalbene navode mal. tužitelja iz kojih proizlazi da je nerazumljiv dio presude u pogledu uračunavanja jer da sud nije naveo stopu zakonske zatezne kamate koju je uzeo u obzir niti izračun kamata koji je primijenio, pa da tužitelj ne može preispitati je li doista izračun suda o uračunavanju ispunjenja tuženika pravilan, odgovoriti je da je sud prvog stupnja ovaj dio presude, iako se nije posebno pozvao na propise, ali to je očito, utemeljio na primjeni odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kao i Odluke o kamatnim stopama, diskontnoj (eskontnoj) stopi i naknadama Hrvatske narodne banke ("Narodne novine", broj 115/15) kojom je u točki VI. propisano da diskontna (eskontna) stopa Hrvatske narodne banke iznosi godišnje 3%. To znači da je u konkretnom slučaju zatezna kamata 6% godišnje (eskontna stopa 3% godišnje plus tri postotna poena), o čemu je sud prvog stupnja upravo vodio računa.

 

              U odnosu na žalbene navode tuženika iz kojih proizlazi da sud nije prihvatio većinu predloženih dokaznih prijedloga tužitelja i žalitelja, za odgovoriti je ta ovi žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja, stoga što nakon odluke suda da daljnje dokaze neće provoditi stranke nisu imale daljnjih prijedloga, a ni primjedbi što je razvidno iz raspravnog zapisnika od 11. veljače 2019., pa se u takvim okolnostima ne može zaključiti da je strankama onemogućeno raspravljanje pred sudom. To tim više, što činjenice vezane uz okolnost je li tuženik imao prihode koji premašuju prihode iz najviše platnog razreda prema tablicama uzdržavanja što se u tuženikovoj žalbi posebno naglašava, ne dotiču žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se tiču pitanja primjene materijalnog prava o čemu će detaljnije biti riječi u obrazlaganju pravilnosti primjene materijalnog prava.

 

Žalitelji ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev maloljetnog tužitelja za isplatu uskraćenog uzdržavanja u razdoblju od 13. studenoga 2010. do zaključno 31. kolovoza 2016. utemeljen na odredbama članka 209. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, dalje: ObZ/03) i članka 289. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ/15).

 

Između stranaka u postupku nije bilo sporno da tuženik ne živi s mal. tužiteljem u  obiteljskoj zajednici od 13. studenoga 2010. nadalje, kao ni da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-170/2016-3 od 24. kolovoza 2016., kojom je inače razveden brak tuženika i majke mal. tužitelja, odlučeno da će mal. tužitelj stanovati s majkom te da će tuženik doprinositi za njegovo uzdržavanje iznos od 1.260,00 kuna mjesečno od 1. rujna 2016. Također nije bilo sporno ni da je tuženik u tom (utuženom) razdoblju vršio isplate na ime uzdržavanja i to na tekući račun z.z. mal. tužitelja majke M. Ć.. Sporna je među strankama visina iznosa koji je tuženik trebao doprinositi za uzdržavanje mal. tužitelja u utuženom razdoblju, odnosno što je tuženik zapravo platio i koji iznos je ostao dužan platiti.

 

              S tim je u vezi sud u postupku utvrdio da su potrebe mal. tužitelja za uzdržavanjem u utuženom razdoblju bile u okvirima prosječnih minimalnih potreba djeteta njegove dobi (rođen 9. studenoga 2009.), te su iznosile:

 

-              u razdoblju od 13. studenoga 2010. do 1. travnja 2011. u visini od 902,87 kuna,

-              u razdoblju od 1. travnja 2011. do 1. rujna 2011. u visini od 908,31 kuna,

-              u daljnjem razdoblju od polaska mal. tužitelja u jaslice, odnosno vrtić kasnije svakako 1.200,00 kuna.

 

              Što se tiče mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje mal. tužitelja, sud je prihvatio tvrdnje tuženika u tom smislu time da valja navesti da se sud u presudi ograničio na utuženo razdoblje, dok su tvrdnje tuženika u pogledu visine njegovih primanja iste i za utuženo razdoblje, ali i za razdoblje koje se odnosi na vrijeme presuđenja (vidi se primjerice iz podneska tuženika od 18. prosinca 2018., list 55 spisa). Radi se o tome da tuženik radi kao građevinski radnik, primanja su mu neredovita ovisno o kretanjima na tržištu, a plaća mu je manja od prosječne i iznosi oko 3.000,00 kuna, nema drugih obveza uzdržavanja, zdrav je.

 

              U takvim je okolnostima sud ocijenio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mal. tužitelja minimalne novčane iznose uzdržavanja obzirom da je isti zdrav, jer nije u postupku dokazano drugačije, te da radi u uslužnoj djelatnosti koja je vrlo tražena, pa je u mogućnosti uložiti i dodatne napore, prekovremenim ili dodatnim radom, a sve kako bi ispunio svoje zakonske obveze uzdržavanja prema mal. tužitelju (arg. iz članka 307. stavka 3. i 313. stavka 4. ObZ/15, odnosno članka 231. stavka 3. ObZ/2003).

 

U odnosu na gornja činjenična utvrđenja, valja kazati da je sud pravilno utvrdio potrebe mal. tužitelja za uzdržavanjem, kao i mogućnosti tuženika kao oca i roditelja s kojim dijete ne stanuje da doprinosi za njegovo uzdržavanje.

 

U odnosu na žalbene navode mal. tužitelja prema kojima je 2012. dijagnosticirano da dijete ima alergiju na kućnu prašinu, pa da je to razlog da se potrebe mal. djeteta utvrde u iznosu većem od minimalnog, odgovoriti je da je sud tu činjenicu uzeo u obzir jer ju je naveo u presudi, ali je sud s pravom ocijenio da ta okolnost nije u bitnom utjecala na potrebe mal. tužitelja za uzdržavanjem budući da u bitnom ta okolnost nije uzrokovala posebne opravdane troškove.

 

U postupku je nadalje utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju na ime uzdržavanja mal. tužitelja platio kako slijedi:

-          14. ožujka 2011. iznos od 2.000,00 kuna,

-          24. ožujka 2011. iznos od 2.000,00 kuna,

-          5. travnja 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          6. svibnja 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          8. lipnja 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          11. srpnja 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          3. kolovoza 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          7. rujna 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          3. listopada 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          8. studenoga 2011. iznos od 1.000,00 kuna,

-          12. siječnja 2012. iznos od 1.000,00 kuna,

-          9. veljače 2012. iznos od 1.200,00 kuna,

-          28. ožujka 2012. iznos od 1.400,00 kuna,

-          30. travnja 2012. iznos od 1.400,00 kuna,

-          6. kolovoza 2012. iznos od 2.000,00 kuna,

-          17. rujna 2012. iznos od 1.000,00 kuna,

-          2. listopada 2012. iznos od 1.000,00 kuna,

-          4. prosinca 2012. iznos od 1.500,00 kuna,

-          21. prosinca 2012. iznos od 2.000,00 kuna,

-          11. veljače 2013. iznos od 1.000,00 kuna,

-          15. travnja 2013. iznos od 2.000,00 kuna,

-          20. travnja 2013. iznos od 700,00 kuna,

-          29. srpnja 2013. iznos od 3.000,00 kuna,

-          6. kolovoza 2013. iznos od 2.000,00 kuna,

-          10. rujna 2013. iznos od 2.000,00 kuna,

-          18. listopada 2013. iznos od 2.000,00 kuna,

-          22. listopada 2013. iznos od 1.000,00 kuna,

-          16. prosinca 2013. iznos od 750,00 kuna,

-          10. travnja 2014. iznos od 700,00 kuna,

-          18. travnja 2014. iznos od 750,00 kuna,

-          8. rujna 2014. iznos od 2.000,00 kuna,

-          28. listopada 2014. iznos od 700,00 kuna,

-          8. prosinca 2014. iznos od 1.000,00 kuna,

-          2. ožujka 2015. iznos od 1.500,00 kuna,

-          14. ožujka 2015. iznos od 1.500,00 kuna,

-          17. travnja 2015. iznos od 3.000,00 kuna,

-          15. svibnja 2015. iznos od 2.000,00 kuna,

-          22. svibnja 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          6. srpnja 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          13. srpnja 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          23. listopada 2015. iznos od 1.000,00 kuna.

 

Tuženik je ujedno na ime uzdržavanja mal. tužitelja platio još i slijedeće iznose:

-          29. siječnja 2014. iznos od 1.000,00 kuna,

-          25. rujna 2014. iznos od 2.800,00 kuna,

-          6. veljače 2015. iznos od 1.500,00 kuna,

-          8. kolovoza 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          1. prosinca 2015. iznos od 1.400,00 kuna,

-          28. prosinca 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          29. prosinca 2015. iznos od 1.000,00 kuna,

-          15. veljače 2016. iznos od 1.000,00 kuna,

-          6. svibnja 2016. iznos od 1.000,00 kuna.

 

Imajući na umu ukupne potrebe mal. tužitelja i mogućnosti njegova oca da doprinosi  za njegovo uzdržavanje, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti na ime uzdržavanja mal. tužitelja iznos od 80.664,66 kuna sa zateznim kamatama koja na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 511,63 kuna od 1. prosinca 2010. (uzdržavanje za studeni 2010. - 17 dana),

- na iznos od 902,87 kuna od 1. siječnja 2011. (za prosinac 2010.),

- na iznos od 902,87 kuna od 1. veljače 2011. (za siječanj 2011.),

- na iznos od 902,87 kuna od 1. ožujka 2011. (za veljaču 2011.),

- na iznos od 902,87 kuna od 1. travnja 2011. (za ožujak 2011.),

- na iznos od 908,31 kuna od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 908,31 kuna od  1. lipnja 2011.,

- na iznos od 908,31 kuna od 1. srpnja 2011.,

- na iznos od 908,31 kuna od 1. kolovoza 2011.,

- na iznos od 908,31 kuna od 1. rujna 2011.,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 1. listopada 2011.,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 1. studenoga 2011. te dalje na mjesečne iznose od po 1.200,00 kunas kamatama koje dospijevaju prvog dana idućeg mjeseca za prethodni mjesec sve do 1. rujna 2016.

 

Nakon ovakvih utvrđenja sud je primjenom odredaba o ispunjenju više istorodnih obveza između istih osoba, kod činjenice izostanka sporazuma između vjerovnika i dužnika, utvrdio što je tuženik svojim uplatama namirio (članka 172. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Tako je sud imajući na umu da se prema spomenutoj zakonskoj odredbi, u slučaju kad dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, utvrdio:

-          da je tuženik uplatom od 14. ožujka 2011. u iznosu 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos 511,63 kuna (uzdržavanje za 17 dana studenoga 2010.) za razdoblje od 1. prosinca 2010. do 14. ožujka 2011. koja iznosi 20,21 kuna: iznos glavnice 511,63 kuna; kamatu na iznos od 902,87 kuna (uzdržavanje za prosinac 2010.) za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 14. ožujka 2011. u iznosu od 24,93 kuna; glavnicu od 902,87 kuna; kamatu na iznos od 902,87 kuna (uzdržavanje za siječanj 2011.) za razdoblje od 1. veljače 2011. do 14. ožujka 2011. u iznosu 14,20 kuna te dio glavnice za uzdržavanje za siječanj 2011. u iznosu 526,16 kuna.

-          da je tuženik uplatom od 24. ožujka 2011. u iznosu 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 376,71 kuna (ostatak uzdržavanja za siječanj 2011.) za razdoblje od 1. veljače 2011. do 24. ožujka 2011. koja iznosi 7,37 kuna; iznos glavnice od 376,71 kuna; kamatu na iznos od 902,87 kuna (uzdržavanje za veljaču 2011.) za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 24. ožujka 2011. u iznosu od 7,97 kuna; glavnicu od 902,87 kuna; dio glavnice u iznosu od 705,13 kuna (uzdržavanje za ožujak 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 5. travnja 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 197,74 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2011.) za razdoblje od 1. travnja 2011. do 5. travnja 2011. koja iznosi 0,30 kuna; dio glavnice u iznosu od 801,96 kuna (dio uzdržavanja za travanj 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 6. svibnja 2011. u iznosu 1.000,00 kuna namirio kamatu na dio glavnice u iznosu od 106,35 kuna (ostatak uzdržavanja za travanj 2011.) za razdoblje od 1. svibnja 2011. do 6. svibnja 2011. koja iznosi 0,20 kuna; ostatak glavnice od 106,35 kuna; dio glavnice u iznosu 893,45 kuna (dio uzdržavanja za svibanj 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 8. lipnja 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na preostali iznos glavnice od 14,86 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2011.) za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 8. lipnja 2011. koja iznosi 0,04 kuna; ostatak glavnice od 14,86 kuna; glavnicu u iznosu od 908,31 kuna (uzdržavanje za lipanj 2011.); dio glavnice u iznosu od 76,79 kuna (dio uzdržavanja za srpanj 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 11. srpnja 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio dio glavnice u iznosu od 831,52 kuna (dio uzdržavanja za srpanj 2011.); dio glavnice u iznosu od 168,48 kuna (dio uzdržavanja za kolovoz 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 3. kolovoza 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio dio glavnice u iznosu od 739,83 kuna (ostatak uzdržavanja za kolovoz 2011.); dio glavnice u iznosu 260,17 kuna (dio uzdržavanja za rujan 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 7. rujna 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio dio glavnice u iznosu od 939,83 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2011.); te dio glavnice u iznosu od 60,17 kuna (dio uzdržavanja za listopad 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 3. listopada 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio dio glavnice u iznosu od 1.000,00 kuna (dio uzdržavanja za listopad 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 8. studenoga 2011. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na preostali iznos glavnice uzdržavanja za listopad 2011. u iznosu od 139,83 kuna za razdoblje od 1. studenoga 2011. do 8. studenoga 2011. u iznosu od 0,32 kuna; dio glavnice u iznosu od 139,83 kuna; dio glavnice u iznosu od 859,85 kuna (dio uzdržavanja za studeni 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 12. siječnja 2012. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu u iznosu od 4,69 kuna na preostali iznos glavnice uzdržavanja za studeni 2011. u iznosu od 340,15 kuna za razdoblje od 1. prosinca 2011. do 12. siječnja 2012.; te dio glavnice u iznosu od 340,15 kuna (ostatak uzdržavanja za studeni 2011.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za prosinac 2011.) za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 12. siječnja 2012. koje iznosi 4,33 kuna; dio glavnice u iznosu od 650,83 kuna (dio uzdržavanja za prosinac 2011.).

-          da je tuženik uplatom od 9. veljače 2012. u iznosu od 1.200,00 kuna namirio kamatu na ostatak glavnice za uzdržavanje za prosinac 2011. u iznosu od 549,17 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 9. veljače 2012. koja iznosi 7,02 kuna; dio glavnice od 549,17 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2011.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2012.) za razdoblje od 1. veljače 2012. do 9. veljače 2012. koja iznosi 3,15 kuna; dio glavnice u iznosu od 640,66 kuna (dio uzdržavanja za siječanj 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 28. ožujka 2012. u iznosu od 1.400,00 kuna isplatio kamatu na iznos od 559,34 kuna (ostatak uzdržavanja za siječanj 2012.) za razdoblje od 1. veljače 2012. do 28. ožujka 2012. koja iznosi 10,27 kuna; dio glavnice u iznosu od 559,34 kuna (ostatak uzdržavanja za siječanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za veljaču 2012.) za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 28. ožujka 2012. koja iznosi 10,62 kuna; dio glavnice u iznosu od 819,77 kuna (dio uzdržavanja za veljaču 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 30. travnja 2012. u iznosu od 1.400,00 kuna namirio kamatu na iznos od 380,23 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2012.) koja za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 30. travnja 2012. iznosi 7,48 kuna; glavnicu u iznosu od 380,23 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2012.); kamatu na iznos od  1.200,00 kuna (uzdržavanje za ožujak 2012.) za razdoblje od 1. travnja 2012. do 30. travnja 2012. koja iznosi 11,41 kuna; dio glavnice u iznosu od 1.088,00 kuna (dio uzdržavanja za ožujak 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 6. kolovoza 2012. u iznosu od 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 199,12 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2012.) za razdoblje od 1. travnja 2012. do 6. kolovoza 2012. koja iznosi 8,29 kuna; dio glavnice u iznosu od 199,12 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za travanj 2012.) za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 6. kolovoza 2012. koja iznosi 38,16 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kn (uzdržavanje za travanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za svibanj 2012.) za razdoblje od 1. lipnja do 6. kolovoza 2012. koja iznosi 25,97 kuna; dio glavnice u iznosu od 528,46 kuna (dio uzdržavanja za svibanj 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 17. rujna 2012. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 671,54 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2012.) za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 17. rujna 2012. u iznosu od 23,78 kn; dio glavnice u iznosu od 671,54 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za lipanj 2012. ) za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 17. rujna 2012. u iznosu od 30,69 kuna; dio glavnice u iznosu od 273,99 kuna (dio uzdržavanja za lipanj 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 2. listopada 2012. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamate na iznos od 926,01 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2012.) za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 2. listopada 2012. u iznosu od 28,24 kuna; dio glavnice u iznosu od 926,01 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za srpanj 2012.) za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 2. listopada 2012. koja iznosi 24,39 kuna; dio glavnice u iznosu od 21,36 kuna (dio uzdržavanja za srpanj 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 4. prosinca 2012. u iznosu od 1.500,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.178,64 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2012.) za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 4. prosinca 2012. u iznosu od 48,30 kuna; dio glavnice u iznosu od 1.178,64 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za kolovoz 2012.) za razdoblje od 1. rujna 2012. do 4. prosinca 2012. koja iznosi 36,98 kuan; dio glavnice u iznosu od 236,08 kuna (dio uzdržavanja za kolovoz 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 21. prosinca 2012. u iznosu od 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 963,92 kuna (ostatak uzdržavanja za kolovoz 2012.) za razdoblje od 1. rujna 2012. do 21. prosinca 2012. koja iznosi 35,08 kuna; dio glavnice u iznosu od 963,92 kuna (ostatak uzdržavanja za kolovoz 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za lipanj 2012.) za razdoblje od 1. listopada 2012. do 21. prosinca 2012. u iznosu od 31,87 kuna; dio glavnice u iznosu od 969,13 kuna (dio uzdržavanja za rujan 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 11. veljače 2013. u iznosu od 1.000,00 kuna namiro kamatu na iznos od 230,87 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2012.) za razdoblje od 1. listopada 2012. do 11. veljače 2013. koja iznosi 10,08 kuna; dio glavnice u iznosu od 230,87 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za listopad 2012.) za razdoblje od 1. studenoga 2012. do 11. veljače 2013. koja iznosi 40,18 kuna; dio glavnice u iznosu od 718,87 kuna (dio uzdržavanja za listopad 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 15. travnja 2013. u iznosu 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 481,13 kuna (ostatak uzdržavanja za listopad  2012.) za razdoblje od 1. studenoga 2012. do 15. travnja 2013. u iznosu od 26,07 kuna; dio glavnice u iznosu 481,13 kuna (ostatak uzdržavanja za listopad 2012.); kamatu na iznos 1.200,00 kn (uzdržavanje za studeni 2012.) za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 15. travnja 2013. u iznosu od 53,23 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna; kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za prosinac 2012.) za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 15. travnja 2013. u iznosu od 41,03 kuna; dio glavnice u iznosu od 198,54 kuna (dio uzdržavanja za prosinac 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 20. travnja 2013. u iznosu od 700,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.001,46 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2012.) za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 20. travnja 2013. koja iznosi 35,89 kuna; iznos glavnice od 664,11 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 29. srpnja 2013. u iznosu od 3.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 337,35 kuna (preostali iznos uzdržavanja za prosinac 2012.) za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 29. srpnja 2013. koja iznosi 23,18 kuna; dio glavnice u iznosu od 337,35 kuna (preostali iznos uzdržavanja za prosinac 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2013.) za razdoblje od 1. veljače 2013. do 29. srpnja 2013. koja iznosi 70,22 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za veljaču 2013.) za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 29. srpnja 2013. u iznosu od 59,18 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za veljaču 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za ožujak 2013.) za razdoblje od 1. travnja 2013. do 29. srpnja 2013. koja iznosi 46,95 kuna; glavnicu u iznosu od 63,12 kuna (dio uzdržavanja za ožujak 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 6. kolovoza 2013. u iznosu od 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.136,88 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2013.) za razdoblje od 1. travnja 2013. do 6. kolovoza 2013. koja iznosi 47,47 kuna; te glavnicu u iznosu od 1.136,88 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za travanj 2013.) za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 6. kolovoza 2013. koja iznosi 38,27 kuna; glavnicu u iznosu od 777,38 kuna (dio uzdržavanja za travanj 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 10. rujna 2013. u iznosu od 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 422,62 kuna (ostatak uzdržavanja za travanj 2013.) za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 10. rujna 2013. koja iznosi 13,48 kuna; glavnicu u iznosu od 422,62 kuna (ostatak uzdržavanja za travanj 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za svibanj 2013.) za razdoblje od 1. lipnja do 10. rujna 2013. koja iznosi 39,85 kuna; glavnicu u iznosu 1.200,00 kn (uzdržavanje za svibanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za lipanj 2013.) za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 10. rujna 2013. koja iznosi 28,01 kuna; glavnicu u iznosu od 296,04 kuna (dio uzdržavanja za lipanj 2012.).

-          da je tuženik uplatom od 18. listopada 2013. u iznosu 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznosu od 903,96 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2012.) za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 18. listopada 2013. koja iznosi 32,39 kuna; glavnicu u iznosu od 903,96 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2012.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za srpanj 2013.) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 18. listopada 2013. koja iznosi 30,77 kuna; glavnicu u iznosu od 1.032,88 kuna (dio uzdržavanja za srpanj 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 22. listopada 2013. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 167,12 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2012.) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 22. listopada 2013. koja iznosi  4,51 kuna; glavnicu u iznosu od 167,12 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za kolovoz 2013.) za razdoblje od 1. rujna do 22. listopada 2013. koja iznosi 20,12 kuna; dio glavnice u iznosu od 808,25 kuna (dio uzdržavanja za kolovoz 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 16. prosinca 2013. u iznosu od 750,00 kuna namirio kamatu na iznos od 391,75 kuna (ostatak uzdržavanja za kolovoz 2013.) za razdoblje od 1. rujna 2013. do 16. prosinca 2013. koja iznosi 13,65 kuna; dio glavnice u iznosu od 391,75 kuna (ostatak uzdržavanja za kolovoz 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za rujan 2013.) za razdoblje od 1. listopada 2013. do 16. prosinca 2013. koja iznosi 29,98 kuna; dio glavnice u iznosu od 314,62 kuna (dio uzdržavanja za rujan 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 29. siječnja 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 885,38 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2013.) za razdoblje od 1. listopada 2013. do 29. siječnja 2014. koja iznosi 34,93 kuna; dio glavnice u iznosu od 885,38 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za listopad 2013.) za razdoblje od 1. studenoga 2013. do 29. siječnja 2014. koja iznosi 35,11 kuna; dio glavnice u iznosu od 44,58 kuna (dio uzdržavanja za listopad 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 10. travnja 2014. u iznosu od 700,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.155,42 kuna (ostatak uzdržavanja za listopad 2013.) za razdoblje od 1. studenoga 2013. do 10. travnja 2014. koja iznosi 60,78 kuna; glavnicu u iznosu od 639,22 kuna (dio uzdržavanja za listopad 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 18. travnja 2014. u iznosu od 750,00 kuna namirio kamatu na iznos od 516,20 kuna (ostatak uzdržavanja za listopad 2013.) za razdoblje od 1. studenoga 2013. do 18. travnja 2014. koja iznosi 28,51 kuna; glavnicu u iznosu od 516,20 kuna (preostali iznos uzdržavanja za listopad 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za studeni 2013.) za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 18. travnja 2014. koja iznosi 54,44 kuna; dio glavnice u iznosu od 150,85 kuna (dio uzdržavanja za studeni 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 8. rujna 2014. u iznosu 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.049,15 kuna (ostatak uzdržavanja za studeni 2013.) za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 8. rujna 2014. koja iznosi 96,92 kuna; glavnicu u iznosu od 1.049,15 kuna (ostatak uzdržavanja za studeni 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za prosinac 2013.) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 8. rujna 2014. koja iznosi 98,63 kuna; dio glavnice u iznosu od 755,30 kuna (dio uzdržavanja za prosinac 2013.).

-          da je tuženik uplatom od 25. rujna 2014. u iznosu od 2.800,00 kuna namirio kamatu na iznos od 444,70 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2013.) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 25. rujna 2014. koja iznosi 39,04 kuna; dio glavnice u iznosu od 444,70 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2013.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2014.) za razdoblje od 1. veljače 2014. do 25. rujna 2014. u iznosu od 93,11 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za veljaču 2014.) za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 25. rujna 2014. u iznosu od 82,06 kuna; dio glavnice u iznosu od 941,09 kuna (dio uzdržavanja za veljaču 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 28. listopada 2014. u iznosu od 700,00 kuna namirio kamatu na iznos od 258,91 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2014.) za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. listopada 2014. koja iznosi 20,51 kuna; dio glavnice u iznosu od 258,91 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za ožujak 2014.) za razdoblje od 1. travnja do 28. listopada 2014. koja iznosi 82,85 kuna; dio glavnice u iznosu od 337,73 kuna (dio uzdržavanja za ožujak 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 8. prosinca 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 862,27 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2014.) za razdoblje od 1. travnja 2014. do 28. listopada 2014. u iznosu od 59,53 kuna; dio glavnice u iznosu od 862,27 kuna (ostatak uzdržavanja za ožujak 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kn (uzdržavanje za travanj 2014.) za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 15. studenoga 2014. koja iznosi 78,20 kuna.

-          da je tuženik uplatom od 6. veljače 2015. u iznosu od 1.500,00 kuna namirio ostatak kamate na iznos uzdržavanja za travanj 2014. u visini od 1.200,00 kuna za razdoblje od 16. studenoga 2014. do 8. prosinca 2014. koja iznosi 8,68 kuna, te još i kamatu na isti iznos za razdoblje od 9. prosinca 2014. do 6. veljače 2015. koja iznosi 23,28 kuna, tj. sveukupno kamatu u iznosu od 31,96 kuna, te glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za travanj 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za svibanj 2014.) za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 6. veljače 2015. u iznosu od 98,63 kuna; dio glavnice u iznosu od 169,41 kuna (dio uzdržavanja za svibanj 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 2. ožujka 2015. u iznosu od 1.500,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.030,59 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2014.) za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 2. ožujka 2015. koja iznosi 92,84 kuna; dio glavnice u iznosu od 1.030,59 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za lipanj 2014.) za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 2. ožujka 2015. koja iznosi 96,26 kuna; dio glavnice u iznosu od 280,31 kuna (dio uzdržavanja za lipanj 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 14. ožujka 2015. u iznosu od 1.500,00 kuna namirio kamatu na iznos 919,69 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2014.) za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 14. ožujka 2015. u iznosu 77,41 kuna; dio glavnice u iznosu od 919,69 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za srpanj 2014.) za razdoblje od 01. kolovoza 2014. do 14. ožujka 2015. koja iznosi 88,77 kuna; dio glavnice u iznosu od 414,13 kuna (dio uzdržavanja za srpanj 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 17. travnja 2015. u iznosu od 3.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 785,87 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2014.) za razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 17. travnja 2015. koja iznosi 66,92 kuna; dio glavnice u iznosu od 785,87 kuna (ostatak uzdržavanja za srpanj 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za kolovoz 2014.) za razdoblje od 1. rujna 2014. do 17. travnja 2015. koja iznosi 89,95 kuna (uzdržavanje za kolovoz 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za rujan 2014.) za razdoblje od 1. listopada 2014. do 17. travnja 2015. koja iznosi 78,12 kuna; te dio glavnice u iznosu 779,14 kuna (dio uzdržavanja za rujan 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 15. svibnja 2015. u iznosu od 2.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 420,86 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2014.) za razdoblje od 1. listopada 2014. do 15. svibnja 2015. koja iznosi 31,27 kuna; dio glavnice u iznosu od 420,86 kuna (ostatak uzdržavanja za rujan 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za listopad 2014.) za razdoblje od 1. studenoga 2014. do 15. svibnja 2015. koja iznosi 76,93 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za listopad 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za studeni 2014.) za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 15. svibnja 2015. koja iznosi 65,10 kuna; dio glavnice u iznosu od 205,84 kuna (dio uzdržavanja za studeni 2014.) .

-          da je tuženik uplatom od 22. svibnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 994,16 kuna (ostatak uzdržavanja za studeni 2014.) za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 22. svibnja 2015. koja iznosi 56,22 kuna; dio glavnice u iznosu od 943,78 kuna (drugi dio uzdržavanja za studeni 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 6. srpnja 2015. u iznosu 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 50,38 kuna (preostali iznos uzdržavanja za studeni 2014.) za razdoblje od 1. prosinca 20104. do 6. srpnja 2015. koja iznosi 3,59 kuna; dio glavnice u iznosu od 50,38 kuna (treći dio uzdržavanja za studeni 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za prosinac 2014.) za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 6. srpnja 2015. koja iznosi 73,38 kuna; dio glavnice u iznosu od 872,65 kuna (dio uzdržavanja za prosinac 2014.).

-          da je tuženik uplatom od 13. srpnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 327,35 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2014.) za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 13. srpnja 2015. koja iznosi 20,77 kuna; dio glavnice u iznosu od 327,35 kuna (ostatak uzdržavanja za prosinac 2014.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za siječanj 2015.) za razdoblje od 1. veljače do 13. srpnja 2015. koja iznosi 63,91 kuna; dio glavnice u iznosu od 587,97 kuna (dio uzdržavanja za siječanj 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 8. kolovoza 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 612,03 kuna (ostatak uzdržavanja za siječanj 2015.) za razdoblje od 1. veljače 2015. do 8. kolovoza 2015. koja iznosi 73,28 kuna; dio glavnice u iznosu od 612,03 kuna (ostatak uzdržavanja za siječanj 2015.); kamatu na iznos od 1.200,00 kn (uzdržavanje za veljaču 2015.) za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 8. kolovoza 2015. koja iznosi 62,23 kuna; dio glavnice u iznosu od 252,46 kuna (dio uzdržavanja za veljaču 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 23. listopada 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 947,54 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2015.) za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 23. listopada 2015. koja iznosi 65,20 kuna; dio glavnice u iznosu od 934,80 kn (dio uzdržavanja za veljaču 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 1. prosinca 2015. u iznosu od 1.400,00 kuna namirio kamatu na iznos od 12,74 kuna (ostatak uzdržavanja za veljaču 2015.) za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 1. prosinca 2015. koja iznosi 0,99 kuna; dio glavnice u iznosu 12,74 kuna (preostali iznos uzdržavanja za veljaču 2015.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za ožujak 2015.) za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. prosinca 2015. koja iznosi 80,78 kuna; glavnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za ožujak 2015.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za travanj 2015.) za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 1. prosinca 2015. koja iznosi od 68,95 kuna; dio glavnice u iznosu od 36,54 kuna (dio uzdržavanja za travanj 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 28. prosinca 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 1.163,46 kuna (ostatak uzdržavanja za travanj 2015.) za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 28. prosinca 2015. koja iznosi 73,85 kuna; dio glavnice u iznosu od 916,25 kn (drugi dio uzdržavanja za travanj 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 29. prosinca 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 247,21 kuna (treći dio uzdržavanja za travanj 2015.) za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 29. prosinca 2015. koja iznosi 74,11 kuna; dio glavnice u iznosu od 247,21 kuna (ostatak uzdržavanja za travanj 2015.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za svibanj 2015.) za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 29. prosinca 2015. koja iznosi 76,44 kuna; dio glavnice u iznosu od 602,24 kuna (dio uzdržavanja za svibanj 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 15. veljače 2016. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 597,76 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2015.) za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 15. veljače 2016. koja iznosi 38,30 kuna; dio glavnice u iznosu od 597,76 kuna (ostatak uzdržavanja za svibanj 2015.; kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za lipanj 2015.) za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 15. veljače 2016. koja iznosi 65,05 kuna; dio glavnice u iznosu od 298,89 kuna (dio uzdržavanja za lipanj 2015.).

-          da je tuženik uplatom od 6. svibnja 2016. u iznosu od 1.000,00 kuna namirio kamatu na iznos od 901,11 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2015.) za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 6. svibnja 2016. koja iznosi 64,90 kuna; dio glavnice u iznosu od 901,11 kuna (ostatak uzdržavanja za lipanj 2015.); kamatu na iznos od 1.200,00 kuna (uzdržavanje za srpanj 2015.) za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 6. prosinca 2015. koja iznosi 33,99 kuna.

 

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na plaćanje iznosa od 2.000,00 kuna plaćenog 15. travnja 2013. za koji mal. tužitelj u žalbi osporava da ga je platio tuženik, za odgovoriti je ta se doista uz tu isplatu ne navodi ime tuženika, već uplata zz mal. tužitelja. Međutim, upravo je mal. tužitelj uz tužbu priložio izvadak Istarske kreditne banke d.d. i posebno označio na tim izvadcima iznose koje je platio tuženik na ime uzdržavanja te je tako naznačio i ovaj iznos. Kada je tome tako, a tijekom postupka to nije osporeno, onda se ovo ovakvo osporavanje ima smatrati novom činjenicom koju nije dopušteno po prvi puta iznositi tek u žalbi (članka 352. ZPP-a). Uostalom, moguće da je taj iznos isplaćen izvan računa, da ga je zz mal. tužitelja uplatila na svoj račun jer je u prilozima uz tužbu ovaj iznos naznačen kao iznos koji je plaćen od tuženika na ime uzdržavanja.

 

Što se tiče žalbenih navoda vezanih za uplatu iznosa od 2.800,00 kuna plaćenog 25. travnja 2014. tvrdnje žalitelja o nevjerodostojnosti te uplate su neuvjerljive jer je sud ovu činjenicu utvrdio pravilnom ocjenom naloga za plaćanje iznosa od 2.800,00 kuna na račun zz mal. tužiteljice upiućen od tuženika, a vjerodostojnost ove uplate nije osporena tijekom trajanja prvostupanjskog postupka.

 

S obzirom na navedeno je tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu uskraćenog uzdržavanja za razdoblje do zaključno lipnja 2015. te kamatu na mjesečni iznos uzdržavanja od 1.200,00 kuna za srpanj 2015. od 1. kolovoza 2015. godine do 6. prosinca 2015. jer je taj dio uzdržavanja svojim uplatama tuženik podmirio, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao osnovan prihvaćen.

 

Neutemeljeno stranke osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva budući je ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, a za svoju ocjenu je dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

 

Pravilno je sud primijenio i materijalno pravo kada je djelomično prihvati, a djelomično odbio tužbeni zahtjev.

 

Naime, pravni institut uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta u domaći je obiteljskopravni sustav uveden već ObZ/03, i baš Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 107/07) kojim je domaći zakonodavac izrijekom odstupio od načela pro praeterito allitur prema kojem se uzdržavanje u pravilu dosuđuje samo za ubuduće. Noveliranom se odredbom članka 209. stavcima 2. do 4. ObZ/03 omogućilo djetetu koje neosnovano nije dobivalo uzdržavanje od odvojenog roditelja, da neisplaćene naknade potražuje retroaktivno od dana nastanka obveze, a ne kao do tada od trenutka podnošenja tužbe (upravo je ovaj razlog naveden u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona iz 2007.).

 

Pritom je ObZ/03 u odredbi članka 232. vezao potrebe djeteta uz njegovu dob i obrazovanje iz čega proizlazi da je potrebe djeteta i u parnici radi isplate uskraćenog uzdržavanja potrebno utvrditi s obzirom na dob djeteta u kojoj je uzdržavanje uskraćeno.

 

Što se tiče utvrđivanja mogućnosti roditelja koji je uskratio uzdržavanje, ObZ/03 ne sadrži izričitu odredbu o tome koje je mogućnosti potrebno utvrditi, da li one koje su postojale u vrijeme za koje se uzdržavanje traži ili one koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

 

Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 75/14 i 5/15, dalje: ObZ/14), jednako kao i ObZ/15, institut uskraćenog uzdržavanja propisuju u odredbi članka 289., a potrebe djeteta također vežu uz njegovu dob (odredbe članka 314. obaju zakona), što i u ovom slučaju znači prema potrebama koje je dijete imalo u razdoblju za koje se uzdržavanje traži.

 

Međutim, u pogledu ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, ObZ/14 u odredbi članka 313. stavka 1. u vezi sa stavkom 4. propisuje da se one utvrđuju prema prihodima i imovinskom stanju roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje traži, pri čemu se uzimaju u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

 

U obrazloženju Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona iz 2014. (P.Z.E.  br. 544) navodi se da "stavak 1. propisuje da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja u parničnom postupku utvrđuju prema prihodima i imovinskomu stanju roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme za koje se uzdržavanje traži".

 

ObZ/15, međutim, drugačije normira odredbu stavka 1. članka 313. ObZ-a propisujući da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a ne više u vrijeme kad se uzdržavanje traži.

 

U obrazloženju Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona iz 2015. koji se inače nastavlja na tekst zakona koji je u konačnici prihvaćen po spomenutom prijedlogu posebno se ne obrazlaže odredba članka 313. stavka 1., već je uz članak 313. stavak 1. otisnuta odredba stavka 1. članka 313. ObZ/14, iako u prvom dijelu Konačnog prijedloga ObZ/15 stoji tekst koji je u konačnici i prihvaćen.

 

U takvim je okolnostima zaključiti da se u parnici u kojoj mal. dijete traži isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u smislu odredbe članka 289. ObZ-a potrebe mal. djeteta utvrđuju prema razdoblju za koje se uzdržavanje traži, odnosno u kojem je uzdržavanje uskraćeno, dok se ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, kako to ObZ izrijekom propisuje, što znači u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

 

Retroaktivnost u primjeni prava je iznimka koju zakon mora izrijekom propisati, što je ObZ/15 i propisao u slučaju uskraćenog uzdržavanja mal. djeteta. Međutim, u pravnoj regulativi tog instituta, ObZ/15 je propisao izrijekom retroaktivnost u vezi s utvrđivanjem pravno relevantnih činjenica koje se tiču potreba djeteta jer ih je u članku 314. vezao uz dob djeteta. Za razliku od ObZ/14, ObZ/15, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, nije propisao retroaktivnost u pogledu utvrđivanja činjenica koje se tiču mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, već je u tom pogledu zadržao opće procesno pravilo glede utvrđivanja činjenica, a to je da se pravno odlučne činjenice utvrđuju prema trenutku do kada su stranke imale mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze u postupku ili prema trenutku do kojeg je sud mogao koristiti svoja inkvizitorska ovlaštenja u statusnim i obiteljskim stvarima, a prema kojima se pravno odlučne činjenice utvrđuju prema okolnostima koje su postojale u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

 

S druge strane, okolnost da se parnici radi uskraćenog uzdržavanja potrebe djeteta utvrđuju prema okolnostima iz vremena kad je uzdržavanje uskraćeno, a mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, po ocjeni ovog suda nije u protivnosti s dobrobiti djeteta zato što se radi o predvidivim okolnostima koje na jednak način važe za svu djecu, kao i zbog toga što zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja nije isključivo imovinskopravni zahtjev, već predstavlja kombinaciju imovinskopravnog i statusnog zahtjeva budući da se radi o pravnom institutu obiteljskog prava imovinskopravne, ali i osobne naravi.

 

              Sud je pravilno utvrdio potrebe mal. tužitelja u utuženom razdoblju u okvirima minimalnih potreba jer za utvrđenje potreba mal. tužitelja u utuženom razdoblju u većem iznosu, ipak nema dovoljno uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa. S druge strane, sud je pravilno ocijenio i mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje mal. tužitelja, pri čemu u odnosu na žalbene navode mal. tužitelja valja odgovoriti da je mogućnosti tuženika u vezi s plaćanjem uzdržavanja u većem iznosu od minimalnog mal .tužitelj trebao dokazati, ali to nije učinio. Okolnost da tuženik ima u vlasništvu obiteljsku kuću, sama po sebi ne govori u prilog tvrdnji žalitelja da to opravdava određivanje uzdržavanja u iznosu većem od minimuma.

 

Što se, pak, tiče  žalbenih tvrdnji tuženika o nastupu zastare, odgovoriti je da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da zastarijevanje ne teče između roditelja djece dok traje roditeljsko pravo jer to proizlazi iz odredbe članka 381. točka 2. ZOO/91 i članka 235. točka 2. ZOO/05. Naime, iz sadržaja ovih zakonskih odredaba ne proizlazi da bi zastoj  zastarijevanja ovisio o bilo kakvoj drugoj činjenici osim postojanja roditeljskog prava koje nesporno postoji.

 

U takvim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točkama I. II. izreke. Dodatno valja kazati da je zakonita i odluka o kamati na dosuđeni iznos uskraćenog uzdržavanja jer je u skladu s odredbom članka 289. stavka 2. ObZ-a.

 

Sud je, međutim, odlučujući o parničnom trošku pogriješio u primjeni odredbe članka 366. ObZ-a jer je s obzirom na činjenicu da je tuženik prouzrokovao ovu u parnicu neispunjavanjem svoje zakonske obveze uzdržavanja, čime je ugrozio prava mal. djeteta, valjalo obvezati tuženika na plaćanje cjelokupnog parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kuna u skladu s Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Mal. tužitelju nije priznat putni trošak na relaciji Umag - Poreč - Umag jer po ocjeni žalbenog suda taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavka 1. ZPP-a).  Isto se odnosi i na trošak sastav odgovora na žalbu.

 

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Split, 30. svibnja 2019.