Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-650/2017-2 Županijski sud u Slavonskom Brodu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-650/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Edi Švigir, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika I. Š. iz S., (OIB:..), zastupan po O.d. Š. i partneri iz Z., protiv tuženika – protutužitelja M. K. iz B., (OIB:...), zastupana po punomoćniku M. Ž. odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici od 8. veljače 2017., poslovni broj: 60 P-1434/2015., 8. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tuženika – protutužitelja M. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici od 8. veljače 2017., poslovni broj: 60 P-1434/2015.

 

                            II. Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

 

                            III. Odbija se zahtjev tužitelja – protutuženika I. Š. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se M. K. iz B., OIB... platiti tužitelju I. Š. iz S., OIB… dvostruku kaparu u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato primjenom srednjeg tečaja HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od raskida predugovora 22. kolovoza 2014.g. pa do isplate" (točka I. izreke) te je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku M. K. iznos od 40.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. kolovoza 2014.g. pa do isplate u roku od 15 dana" (točka II. izreke).

                            Istom presudom naloženo je tuženiku – protutužitelju da tužitelju – protutuženiku naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 17.400,00 kn u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

                            Pravovremeno izjavljenom žalbom citiranu presudu pobija tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev a protutužbeni zahtjev usvoji odnosno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i troškove žalbe.

 

                            U dogovoru na žalbu tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) se protivi navodima iste i predlaže da se žalba odbije u cijelosti. Traži i troškove odgovora na žalbu.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kako po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a tako i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nije našao da je počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a.

 

                            Suprotno navodima žalbe usvajajući dio pobijane presude ne proturječi njezinim razlozima te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

                           

                            Stoga je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovan.

 

                            Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju pa stoga isto prihvaća i ovaj sud.

 

                            Naime, prema obrazloženju pobijane presude i stanju spisa u bitnom proizlazi da je tužitelj kao kupac sklopio s tuženikom kao prodavateljem predugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2013. (dalje: predugovor) za kč.br. 47/44 upisane u z.k. ul. broj 1060 k.o. Senj (članak 1.) kojim su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 85.000 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da je u trenutku zaključenja predugovora kupac isplatio prodavatelju kaparu u iznosu od 5.000 EUR a preostali iznos kupoprodajne cijene su stranke se suglasile da bude isplaćen u roku od 60 dana od sklapanja ugovora o kupoprodaji (članak 3.), da su se predugovorom stranke obvezale sklopiti ugovor o kupoprodaji u roku od 15 dana od upisa predmeta kupoprodaje kao samostalne uporabne cjeline koja se nalazi u objektu koji je legalan (članak 1.), da su se stranke suglasile da svi rokovi navedeni u predugovoru počinju teći s danom primitka pravovaljanog z.k. izvatka, odnosno kada prodavatelj kupcu preda zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (članak 8.) te da je tuženik ponudio tužitelju ugovor o kupoprodaji (dalje: ugovor) s danom 4. kolovoza 2014. za istu nekretninu koji po ukupnom iznosu kupoprodajne cijene odstupa od one u predugovoru za tečaju razliku koju bi trebao snositi tužitelj, po roku isplate kupoprodajne cijene koji je skraćen sa 60 dana na 30 dana od sklapanja ugovora o kupoprodaji kao i u odnosu na početak tijeka rokova iz predugovora.

 

                            Suprotno žalbenim navodima predmetni ugovor po mišljenju ovog suda nije ništav te budući sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, obvezuje ugovorne stranke sukladno odredbi članka 268. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

 

                            Također prema stanju spisa proizlazi da tužitelj odstupanja od predloženog ugovora nije prihvatio niti je tuženik pristao da isti uskladi s odredbama predugovora pa je krivnjom tuženika tužitelj raskinuo predugovor.

 

                            Pri tome nije odlučno dali se tuženik obvezao dozvoliti tužitelju zasnivanje hipoteke na predmetnoj nekretnini niti je tako predugovorom ugovoreno a isplata kapare u stranoj valuti ne dovodi do ništetnosti  takve odredbe predugovora jer je kapara po svojoj pravnoj prirodi samo sredstvo za pojačanje obveze a ne sredstvo plaćanja a tužbeni zahtjev i nije tako postavljen već u kunskoj protuvrijednosti.

 

                            Člankom 6. stavkom 2. predugovora tuženik se obvezao po primitku kapare predati u posjed tužitelju predmetnu nekretninu i time mu je i dozvolio da njegovu stvar uporabi u svoju korist pa stoga, po mišljenju ovog suda, suprotno žalbenim navodima tuženik sada ne može zahtijevati da mu tužitelj nadoknadi korist koju je imao od uporabe iste stvari a prema stanju spisa, uostalom, proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje bez osnove odnosno iz članka 1120. ZOO.

 

                            Sukladno svemu prethodno navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženi zahtjev usvojio a protutužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a visina pravilno određena prema vrijednosti predmeta spora priloženom troškovniku i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Stoga je valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi odnosno sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

                            Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a vezano uz članak 154. stavak 1. ZPP-a.

 

                            Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a vezano uz članak 155. stavak 1. ZPP-a, jer, po mišljenju ovog suda, navedena postupovna radnja nije bila potrebna za uspješno vođenje parnice.

 

                            Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Slavonski Brod, 8. kolovoza 2019.

Copyright © Ante Borić