Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-552/2019-2 Županijski sud u Varaždinu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-552/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB: …, Z., , kojeg zastupaju punomoćnici Z. B. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenika S. B., OIB: …, iz S., radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-4900/2017-2 od 28. siječnja 2019., dana 19. srpnja 2019.

             

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-4900/2017-2 od 28. siječnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prijedlog ovrhovoditelja B. K. d.o.o. od 28. studenoga 2017.“

 

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog bitne povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i relativno bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sve u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto ukine i naloži prvostupanjskom sudu da pristupi provedbi ovrhe na nekretninama.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da prijedlogom od 28. studenog 2017. ovrhovoditelj predlaže provedbu ovrhe na nekretnini ovršenika, i to na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi kojeg je donijela javna bilježnica N. S. pod poslovnim brojem Ovrv-4793/2017. Međutim, budući da se time traži namirenje novčane tražbine u iznosu od 12.039,63 kn na ime glavnice, smatra da prijedlog za ovrhu nije osnovan jer je odredbom čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

Pobijano rješenje protivno je stanju spisa jer sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je ovrha na nekretnini u konkretnom slučaju već određena, rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice N. S. poslovni broj: Ovrv-4793/2017 od 1. kolovoza 2017., koje je postalo pravomoćno i ovršno 14. studenog 2017.

 

Odredbom čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – nastavno: OZ) propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

Navedena odredba postala je dijelom Ovršnog zakona na temelju čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 73/17), koji je (u tom dijelu) stupio na snagu 3. srpnja 2017. Ovrha u korist ovrhovoditelja na predmetnoj nekretnini ovršenika određena je rješenjem od 1. kolovoza 2017, dakle prije stupanja na snagu čl. 80.b OZ, što znači da i nije bilo prepreke za njezino određivanje bez obzira na iznos glavnice.

 

Međutim, i bez obzira na navedeno, odlučno je u ovom postupku to što ovrhovoditelj predlaže provedbu – već određene – ovrhe na nekretnini ovršenika, pravni temelj čega je u odredbi čl. 285. OZ, koja se nalazi u glavi dvadesetšestoj OZ u kojoj je regulirano „određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave“, i propisuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na drugom predmetu, a ne na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, ovrhovoditelj može zatražiti od nadležnog suda da provede ovrhu na tom predmetu.

 

Stoga, budući da iz prethodno iznesenog proizlazi da je ovrha na nekretnini ovršenika već pravomoćno određena, nije primjenjivo ograničenje iz čl. 80.b st. 1. OZ koje predviđa obvezu ovršnog suda da, pod uvjetima iz te odredbe, odbije „prijedlog za ovrhu“.

 

Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak glede zatražene provedbe ovrhe, sve u smislu čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

 

U Varaždinu 19. srpnja 2019.

Copyright © Ante Borić