Broj: Gž Ovr-677/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. d.o.o. Z., OIB: …, protiv ovršenika S. P. iz K., OIB: …, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4408/2018 od 25. listopada 2018., 22. srpnja 2019.

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe ovršenika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4408/2018 od 25. listopada 2018. i odbacuje se prijedlog ovršenika za obustavom ovrhe kao nedopušten.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 18. rujna 2018. za obustavom ovrhe (sadržajno izravne naplate) kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12,25/13 i 93/14 – dalje: OZ).

U žalbi u bitnome tvrdi da su ispunjene zakonske pretpostavke za obustavom ovrhe u smislu odredbe članka 180 a stavak 4. OZ-a.

Predlaže uvaženje žalbe.

Žalba je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su pravna sredstva zaštite ovršenika od provedbe postupka izravne naplate u smislu odredbe članka 210. stavak 1. OZ-a, odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i utvrđenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Utvrdio je da se odredba članka 180 a OZ-a/08 ne primjenjuje na konkretnu pravnu situaciju. Provedba ovrhe na novčanim sredstvima da je uređena odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18:dalje-ZPONS). Izravnu naplatu da provodi Agencija i da sud ne može obustaviti postupak izravne naplate već da je Agencija dužna prestati s izvršenjem osnove za plaćanje kada se za to ispune zakonske pretpostavke iz članka 12. tog Zakona (tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika). Utvrdio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za prestankom izvršenja osnove za plaćanje iz članka 12. ZPONS-a jer je predmetna osnova za plaćanje, presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-5656/15 pravomoćna 22. rujna 2016., ovršna 28. listopada 2016., predana Agenciji 19. travnja 2017.

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se na konkretnu pravnu situaciju ne primjenjuje OZ/08 već OZ/14 koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom (19. travnja 2017.) i da se postupak izravne naplate provodi po odredbama Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10. i 112/12:dalje-ZPONS/12) odnosno sada važećeg Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („ Narodne novine“ broj 68/18:dalje ZPONS/18), u smislu odredbe članak 32. ZPONS/18.

Budući da se postupak izravne naplate ne provodi pred sudom već taj postupak provodi Agencija po posebnom Zakonu sud nema ovlaštenje propisana odredbom članka 72. OZ/14, obustaviti izravnu naplatu, kada bi za to i bile ispunjene zakonske pretpostavke iz tog članka (a koje u konkretnom slučaju nisu ispunjene) zbog čega je bez ispitivanja osnovanosti zahtjeva za obustavom ovrhe valjalo odbaciti taj zahtjev kao nedopušten, a ne odbiti ga kao neosnovan.

Odredbom članka 210. OZ-a izričito je propisano koje su zakonske ovlasti suda u postupku izravne naplate i njegova prava ograničena su odgoditi izravnu naplati i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, sve po prijedlogu ovršenika, tako da se na odgodu izravne naplate primjenjuju zakonske pretpostavke iz članka 65. OZ-a za odgodom ovrhe, a na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zakonske pretpostavke iz članka 50. stavak 1. OZ-a koje se odnose na žalbu protiv rješenja o ovrsi.

To znači da je sud, koji ne provodi postupak izravne naplate, ovlašten donositi u tom postupku samo one odluke koje su izričito propisane odredbom članka 210. OZ/a.

Zaključno treba kazati, iako to nije odlučno za donošenje predmetne odluke da ne bi bile ispunjene ni zakonske pretpostavke za prestankom izvršenja osnove za plaćanje u smislu odredbe članak 12. u vezi s člankom 33. ZPONS/18 (na koji je poziva žalitelj) jer od podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom nije protekao ni rok od tri godine jer je zahtjev za izravnu naplatu podnesen tek 19. travnja 2017., kako tvrdi sam ovršenik.

Naime, odredbom članka 12. u vezi s člankom 33. ZPONS/18 propisano je ukoliko se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZPONS/18 (stupio na snagu 27. srpnja 2018.) prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan njegovog stupanja na snagu ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ZPONS/18.

Budući da je odbacivanje povoljnije za ovršenika od odbijanja preinačeno je pobijano rješenje i odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

U Rijeci 22. srpnja 2019.