- 1 -              Rev 43/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 43/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. V. iz Z., OIB: ..., zastupanog po M. H., dipl. pravnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-311/2020-2 od 1. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-561/2019-20 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-311/2020-2 od 1. rujna 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-561/2019-20 od 28. studenoga 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda u Zagrebu broj Gž R-311/2020-2 od 1. rujna 2020. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-561/2019-20 od 28. studenoga 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 15. siječnja 2019. i očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 4. veljače 2019. nedopušteni, zbog čega da na temelju istih radni odnos tužitelju nije prestao kao i odbijen zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužitelju.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se revizija pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Nižestupanjskim presudama odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 15. siječnja 2019. te onog za sudski raskid ugovora o radu, pri čemu:

 

- prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da neopravdani izostanci tužitelja s posla 24. prosinca 2018. i 31. prosinca 2018. imaju značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, dok izostanak odnosno napuštanje radnog mjesta od strane tužitelja 4. siječnja 2019. da nema značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a kod činjenice što je razlog tome bio zdravstveni problem koji je zahtijevao liječničku intervenciju, a što je tužitelj dokazao medicinskom dokumentacijom i potvrdom o bolovanju; baš kao i da u datim okolnostima nije bilo za očekivati da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogući iznošenje obrane, a

 

- drugostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da izostanci tužitelja s posla 24. prosinca 2018., 31. prosinca 2018., kao i 4. siječnja 2019. imaju značaj grubog kršenja obveza iz radnog odnosa i time opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, baš kao i da e-mail dopis tuženika upućen tužitelju 27. prosinca 2018. ima značaj poziva na iznošenje obrane.

 

7. Institut izvanrednog otkaza ugovora o radu uređen je odredbom čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), a koji zakon se primjenjuje na ovaj spor (a ne Zakon o radu – "Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/13, na čije odredbe se drugostupanjski sud poziva?!). Stavkom 1. tog članka propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti ili interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

8. Odredbom čl. 117. st. 1. ZR propisano je da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

9. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

10. Iz stanja spisa rezultata provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije bio na radnom mjestu 24. prosinca 2018. i 31. prosinca 2018., a da je 4. siječnja 2019. u datom trenutku napustio radno mjesto zbog iznenadno nastalih zdravstvenih problema na oku, a što je tog dana riješeno hitnom liječničkom intervencijom u KBC Z., Poliklinika za oftalmologiju, vezano za što je tužitelju i određeno bolovanje počev od 7. siječnja 2019. u trajanju od 30 dana, da je tužitelj u odnosu na izostanak s posla 24. prosinca 2018. i 31. prosinca 2018. od tuženika naknadno, 2. siječnja 2019. zatražio da mu odobri korištenje godišnjeg odmora, a čemu tuženik nije udovoljio, te Odlukom od 15. siječnja 2019. tuženik dao izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, bez da mu je omogućio iznošenje obrane, smatrajući da okolnosti iz slučaja to opravdavaju.

 

11. Polazeći od takvih činjeničnih utvrđenja i podvodeći ih pod relevantne odredbe prethodno naznačene u toč. 8., 9. i 10. ovog obrazloženja, već sada je moguće ocijeniti da izostanak odnosno napuštanje radnog mjesta od strane tužitelja 4. siječnja 2019. se ne bi moglo smatrati neopravdanim, a time niti smatrati povredom obveze iz radnog odnosa i biti razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

 

12. Smisao odredbe čl. 116. st. 1. ZR o izvanrednom otkazu ugovora o radu jest taj da se i poslodavcu u iznimnim, opravdanim okolnostima omogući otkazivanje ugovora o radu radniku, a koji svojim postupanjem čini tako teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavcu nastavak rada tog radnika nije moguć. Dakle naglasak je na težini povrede počinjene od strane radnika koja za poslodavca ima značaj neotklonjive povrede.

 

13. Naravno, a polazeći od odredbe čl. 8. st. 1. ZR je tužitelj kao radnik tuženika bio dužan pridržavati se odredbi tog Zakona i drugih zakona itd., te Pravilnika o radu tuženika, a koji se odnose uz ostalo na uredno izvršavanje poslova njegovog radnog mjesta, što svakako uključuje uredno dolaženje i odlaženje s posla u skladu s propisanim radnim vremenom, obavještavanja poslodavca o izostanku s posla itd., a što je u odnosu na sporne dane 24. prosinca 2018. i 31. prosinca 2018. od strane tužitelja izostalo.

 

14. Činjenica je da je tužitelj, makar naknadno (2. siječnja 2019.) ovakve neopravdane izostanke s posla pokušao "ispraviti", zatraživši od tuženika da mu za te dane odobri naknadno korištenje godišnjeg odmora, o čemu tuženik nije odlučio, ocijenivši da je time tužitelj upravo potvrdio da su izostanci s posla bili neopravdani.

 

15. Rukovodeći se time tuženik je 15. siječnja 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a bez da je tužitelju prethodno omogućio iznošenje obrane, a što je bio dužan u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

 

Razloge koje je tuženik za to naveo: "... izgubio i minimalno potreban stupanj povjerenja u radnika koji bi ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu ...", se ne mogu u okolnostima ovog slučaja smatrati razlozima koji opravdavaju onemogućavanje radniku iznošenja obrane, a prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. To stoga što samo pretpostavljanje tuženika o nekim budućim povredama iz radnog odnosa, a koje bi radnik moguće počinio ubuduće, nikako ne mogu biti valjan razlog zbog kojeg se radniku uskraćuje zakonsko pravo na iznošenje obrane, baš kao što ni okolnost što je u travnju 2017. tužitelju bilo izrečeno upozorenje na dužnost ispunjavanja obveza iz radnog odnosa.

 

16. S tim u vezi ne može se prihvatiti pravilnost ocjene iz drugostupanjske presude da je tuženik e-mail porukom upućenom tužitelju 27. prosinca 2018. pozvao ovoga na iznošenje obrane, a kod činjenice da je tuženik kao razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju u odluci od 15. siječnja 2019. naveo izostanak tužitelja s posla 31. prosinca 2018. i 4. siječnja 2019., dakle naveo razlogom otkazivanja događaj koji su nastali nakon 27. prosinca 2018.

 

17. Kako su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja kako glede potpunog sagledavanja značaja počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa tužitelja u svjetlu zakonskih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, tako i sagledavanja dopuštenosti izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a bez da mu je tuženik prethodno omogućio iznošenje obrane, u nižestupanjskim presudama su za sada izostali razlozi o odlučnim činjenicama, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP-a obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od prethodno izloženog u obrazloženju ovog rješenja raspraviti sporna pitanja te donijeti novu zakonitu presudu.

 

Zagreb, 18. siječnja 2022.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.