Baza je ažurirana 30.12.2024.
zaključno sa NN 135/24
EU 2024/2679
- 1 - U-zpz 30/2021-5
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., zastupanog po punomoćnici S. D. odvjetnici u Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., radi prava na pristup informacijama, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-9/2021-4 od 31. ožujka 2021. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-297/2020 od 14. listopada 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-297/2020-6 od 14. listopada 2020. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske Klasa: UP/II-008-07/20-01/400 od 20. srpnja 2020., a kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z. Klasa: 008-02/20-02/53, Ur.broj: 251-02-02/15-20-9 od 14. svibnja 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za dostavljanjem mu ukupnih isplata svim odvjetničkim društvima, odvjetničkim uredima i odvjetnicima te isprava na temelju kojih su provedena knjiženja.
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je ista donesena zanemarujući odredbu čl. 23. st. 5. toč. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 25/13 i 85/15 – dalje: ZPPI) jer tužitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
3. Predloženo je prihvaćanjem zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-297/2020 od 14. listopada 2020. preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužiteljeve tužbe podnesene protiv rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske Klasa: UP/II-008-07/20-01/400 od 20. srpnja 2020., a kojim je odbijena žalba protiv rješenja Grada Zagreba Klasa: 008-02/20-02/53, ur.broj: 251-02-02/15-20-9 od 14. svibnja 2020.
4. Tužitelj nije odgovorio na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.
6. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
7. Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom je osnovanost zahtjeva tužitelja od 10. veljače 2020. kojim je od Grada Z. zatražio dostavljanje podataka o ukupnim isplatama učinjenim svim odvjetničkim društvima, odvjetničkim uredima i odvjetnicima u razdoblju: 1.-28. veljače 2019. te isprava na temelju kojih je provedeno knjiženje.
8. Povodom tog zahtjeva tužitelja za pristup informacijama, Grad Z. je rješenjem Klasa: 008-02/20-02/53, ur.broj: 251-02-02/15-20-9 od 14. svibnja 2020. odbio zahtjev tužitelja za pristup informacijama, a Povjerenik za informacije Republike Hrvatske rješenjem Klasa: UP/II-008-07/20-01/400 od 20. srpnja 2020. odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja uz izraženo pravno shvaćanje kojim se u konkretnom slučaju u bitnom takav zahtjev tužitelja, sagledan u svjetlu i ostalih njegovih zahtjeva koje temelji na pravu na pristup informacijama, protivan smislu tog instituta, zbog kojeg je uspostavljen, smatrajući da ga takvim postupanjem tužitelj obezvređuje, a sadržajno takav zahtjev tužitelja predstavlja zlouporabu tog instituta s posljedicom neopravdanog opterećenja rada tijela javne vlasti kao što je Grad Z. Stoga je ocijenjeno da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen, sve sukladno odredbi čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPPI.
9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je postupajući po tužbi tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja usvojio tužbeni zahtjev te poništio drugostupanjsko rješenje, polazeći od činjenice da za trošenje proračunskih sredstava kojima raspolaže Grad Z. kao jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave postoji zakonom određen javni interes (čl. 16. st. 3. ZPPI), a zbog kojeg tražena informacija treba biti dostupna javnosti i kao takva nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti.
U skladu s tim ocijenjeno je da je kontrola korištenja tih sredstava u interesu svih građana Grada Z., zbog čega i tužitelj kao i svaka druga osoba ima pravo znati kako se troše javna sredstva, te u cilju transparentnosti rada tijela javne vlasti, konkretno Grada Z., treba biti dostavljena, sve sukladno odredbi čl. 16. st. 4. ZPPI, a bez provođenja testa razmjernosti javnog interesa, a time nema ni mjesta razmatrati pitanje zlouporabe prava tužitelja u traženju prava na pristup tim informacijama.
Kako se dakle zahtjev odnosi na pristup podacima o raspolaganju javnim sredstvima, a koja moraju biti dostupna svakome, ocijenjeno je neodlučnim je li udovoljavanje takvom zahtjevu predstavlja dodatno opterećenje u radu tijela javne vlasti u njegovim redovitim poslovima, a zbog čega je osporenim rješenjem odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
10. Osporavajući pravilnost pobijane presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustraje u shvaćanju da zahtjev tužitelja sagledan u ukupnosti njegovog postupanja vezano za traženje pojedinih informacija od raznih tijela javne vlasti ima obilježje zlouporabe prava i kao takvo da je nedopušteno, jer njime tužitelj nepotrebno opterećuje rad tijela javne vlasti, umanjujući njihovu učinkovitost.
11. Broj zahtjeva koje je tužitelj uputio tijelima javne vlasti uključujući i Gradu Z. u razdoblju na koje ukazuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svrhu pribavljanja informacija putem instituta prava na pristup informacija je doista znatan, i kao takav može buditi sumnju u dobronamjernost takvog postupanja tužitelja, a time i njihovu osnovanost, sve polazeći od odredbe čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPP-a.
12. Tom odredbom propisano je da će tijela javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako podnositelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovjetnih informacija ili zahtjeva kojima se traži veliki broj informacija, dolazi do opterećenja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
13. Polazeći od citirane odredbe, ovaj sud smatra da je pitanje osnovanosti zahtjeva za pristup informacijama potrebno sagledati u okolnostima svakog konkretnog slučaja, imajući u vidu na što odnosno na koga i zbog čega je zahtjev upravljen. Kada je u pitanju angažiranje odvjetničkih društava, odvjetničkih ureda i odvjetnika u zastupanju G. Z. u određenim pravnim poslovima i postupcima u kojima se Grad Z. javlja kao stranka, a imajući u vidu nespornu činjenicu da Grad Z., uz ostalo ima kao zaposlenike uz ostalo i osobe sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom, dakle kvalificiranim osobama za obavljanje pravnih poslova koji se odnose na poslovanje te zastupanje Grada Z., onda je izvjesno da postoji interes javnosti za trošenje proračunskih sredstava Grada Z. na plaćanje odvjetničkih usluga angažiranim odvjetnicima od strane Grada Z. u promatranom razdoblju, a time dakle i postoji opravdanost zahtjeva tužitelja za dostavljanje mu traženih informacija, a bez da se to ocjenjuje zloupotrebom prava na pristup informacijama.
14. Stoga, kako su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke na strani tužitelja za pravo na pristup informacijama glede vršenih isplata odvjetničkim društvima, odvjetničkim uredima i odvjetnicima u veljači 2019. od strane Grada Z., sve u smislu odredbe čl. 16. st. 3. ZPPI, to je usvajanjem zahtjeva tužitelja i poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske Klasa: UP/II-008-07/20-01/400 od 20. srpnja 2020. pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan i odlučit kao u izreci.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.