Poslovni broj: 53 Pž-676/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-676/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F., OIB ..., T., kojeg zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik u J., L., M., Odvjetničko društvo j.t.d. Z., protiv 1. tuženika E. d.o.o., OIB ..., Z., i 2. tuženika 2 D. I. d.o.o., OIB ..., Z., koje zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2019-18 od 11. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2019-18 od 11. prosinca 2019.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2019-18 od 11. prosinca 2019. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu N. C.d.o.o. od 3. prosinca 2018., potvrđen kod javnog bilježnika J. S. iz Z., pod brojem OV-11027/2018 sklopljen između društva E. d.o.o. sa sjedištem u Z., , OIB: 02958603986, i društva 2 D. I. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ..., ništetan.

II. Nalaže se sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru izvršiti upis brisanja upisa promjene člana društva u društvu N. C.d.o.o. sa sjedištem u P. (Općina P.),  OIB: ..., MBS: ..., odnosno prijenosa poslovnih udjela s društva E. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ... na društvo 2 D. I. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ....
III. Nalaže se tuženicima E. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ... i 2 D. I. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ..., da tužitelju solidarno naknade parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice na koje se stranke nisu pozivale, utvrdivši da je Ugovor o osnivanju tajnog društva prestao po samom zakonu, iako je tužitelj tvrdio da je ugovor prestao pisanim otkazom od 26. listopada 2014. u skladu s čl. 8. tog Ugovora, budući da nijedna ugovorna strana nije smatrala da je ugovor prestao po zakonu još 2014. godine kako je neosnovano zaključio prvostupanjski sud. Ističe kako se ne radi o činjenicama vezanim za zahtjev kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. Zakona o parničnom postupku) i da sud nije mogao utemeljiti odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Nadalje, navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje je sud utvrdi činjenice na koje se stranke nisu pozivale, jer da je ugovor doista prestao još 2014. godine, a što nije, ne bi bilo potrebe za njegovim otkazivanje 2017. godine. Zatim, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka i svoja pravna shvaćanja zašto smatra ništetnim predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen 2018. godine između prvotuženika i drugtuženika. Odluku o trošku pobija zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu kojim osporavaju žalbene navode u cijelosti i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu. Zahtijevaju trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu N. C.d.o.o. koji su prvotuženik i drugotuženik sklopili 3. prosinca 2018. i potvrdili kod javnog bilježnika J. S. u Z., pod brojem OV-11027/2018, te da se naloži sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru da izvršit upis brisanja upisa promjene člana društva u društvu N. C.d.o.o. odnosno prijenosa poslovnog udjela s prvotuženika na drugotuženika.

Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je prvotuženik, kao prenositelj, bez suglasnosti tužitelja, kao tajnog člana iz Ugovora o osnivanju tajnog društva sklopljenog 30. travnja 2014., prenio svoj poslovni udio u društvu N. C.d.o.o. na drugotuženika kao stjecatelja, a što smatra protivnim odredbi čl. 58. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev tvrdnjom da je Ugovor o osnivanju tajnog društva od 30. travnja 2014. prestao 31. listopada 2017. otkazom zbog neplaćanja uloga sukladno odredbi čl. 8. Ugovora o osnivanju tajnog društva, pa da stoga za prijenos poslovnog udjela nije bila potrebna suglasnost tužitelja kao tajnog člana. Osim toga smatraju da se u konkretnom slučaju na tajno društvo primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o ortaštvu, a ne Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koji se pozvao tužitelj. Tužitelj je, pak, osporio da je Ugovor o tajnom društvu prestao otkazom tvrdnjom da je uplatio ulog i da nije bilo osnove za otkaz ugovora.

7. Između stranaka nije sporno da je 30. travnja 2014. tužitelj sklopio s prvotuženikom i društvom H. N. d.o.o. Ugovor o osnivanju tajnog društva, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je tužitelj kao tajni član sukladno odredbi čl. 2. Ugovora bio dužan uplatiti ulog u iznosu od 8.000,00 kn u društvo N. C.d.o.o. P., te je odredbom čl. 8. ugovoreno da je svaki član ovlašten otkazati ugovor i pod kojim uvjetima i razlozima.

Nije sporno da je prvotuženik, sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu N. C.d.o.o. P. na drugotuženika, kao stjecatelja, bez suglasnosti tužitelja kao tajnog člana tog društva.

Sporno je je li prvotuženik mogao bez suglasnosti tužitelja kao tajnog člana prenijeti poslovni udio u društvu, te je sporno je li Ugovor o osnivanju tajnog društva prestao otkazom prije nego što je sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu N. C.d.o.o.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, budući da je iz izvedenih dokaza utvrdio da tajno društvo nije prestalo otkazom, izjavom prvotuženika od 26. listopada 2017. jer je otkaz sukladno odredbama čl. 155. i 98. st. 1. ZTD-a mogao stupiti na snagu najranije 31. prosinca 2018., ali smatra da je tajno društvo prestalo po samom zakonu prema odredbi čl. 154. st. 1. t. 2. ZTD-a, s obzirom na to da je utvrdio da je ostvarivanje cilja zbog kojeg je sklopljen ugovor o tajnom društvu postalo nemoguće zbog okolnosti koje su se dogodile nakon njegovog sklapanja. Zbog navedenog je zaključio da je Ugovor o osnivanju tajnog društva prestao prije sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela pa da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 641. st. 5. ZOO-a i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) o zajedničkom vlasništvu, koje bi bile povrijeđene, a zbog koje povrede bi ugovor bio ništetan.

9. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a. Točno je da je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice na koje se stranke nisu pozivale, a nije se radilo o raspolaganju stranaka u smislu čl. 3. ZPP-a, te da nije utvrdio činjenice koje su bitne za donošenje odluke, a prema podacima u spisu, među strankama nisu bile sporne. Nadalje, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan iz razloga jer je sud utvrdio da je ugovor o osnivanju tajnog društva prestao po sili zakona prije sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela i da stoga nije bila potrebna suglasnost tajnog člana društva za prijenos poslovnog udjela.

11. Prema odredbi čl. 148. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine" broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) i na temelju tog uloga stječe pravo sudjelovati u dobiti i gubitku poduzetnika. Ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzetnika. Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza.

12. Poslovni udjeli prema Zakonu u trgovačkim društvima nisu imovina člana društva, nego imovina društva iz koje član društva ostvaruje zakonom propisana prava i obveze u društvu. Tajni član koji je uložio imovinu u društvo, ne postaje član tog društva nego iz svog uloga u imovinu društva ostvaruje prava kako je to ugovoreno ugovorom o tajnom društvu. Dakle, glede poslovnih udjela se ne radi o zajedničkoj imovini člana društva i tajnog člana na koju bi se primijenile odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koje se poziva tužitelj, a niti odredba čl. 641. st. 5. ZOO-a na koju upućuje prvostupanjski sud.

13. Zakon o trgovačkim društvima u načelu dopušta slobodan prijenos i raspolaganje poslovnim udjelom jer je društvo s ograničenom odgovornošću društvo kapitala. Član d.o.o. može raspolagati poslovnim udjelom u skladu s onim što je ugovoreno ugovorom o tajnom društvu. Ako je za to potrebna suglasnost tajnog člana, pa je član društva od njega ne dobije, ili ako mu je ugovorom zabranjeno raspolaganje poslovnim udjelom, pa postupi protivno tome, prijenos poslovnog udjela bit će valjan, ako su za to ispunjene pretpostavke koji je se za to tražene društvenim ugovorom, a član društva odgovara samo za povredu ugovora. Posljedica raspolaganja poslovnim udjelom bez suglasnosti tajnog člana može biti odgovornost za štetu, a raspolaganje poslovnim udjelom dovodi do prestanka tajnog društva (čl. 154. st. 2. ZTD-a) na štetu člana d.o.o. Prema tome, posljedica raspolaganja poslovnim udjelom bez suglasnosti tajnog člana, ako bi i bila ugovorena, nije ništetnost ugovora.

U konkretnom slučaju Ugovorom o osnivanju tajnog društva nisu ugovorena nikakva ograničenja u raspolaganju člana društva poslovnim udjelom, a i da su ugovorena i povrijeđena, radilo bi se samo o povredi građansko pravnog odnosa, čija posljedica nije ništetnost ugovora o prijenosu poslovnog udjela, nego eventualna odgovornost za štetu.

Tužitelj se nije pozivao, a niti iz podataka u spisu proizlazi, da bi postojala povreda odredbi Zakona o trgovačkim društvima koje reguliraju prijenosa poslovnog udjela i ograničenja propisana odredbom čl. 412. i čl. 413. ZTD-a, kao niti da ne bi bile ispunjene pretpostavke koje su za prijenos poslovnog udjela tražene društvenim ugovorom društva N. C. d.o.o. u kojem je tužitelj bio tajni član.

14. Prema tome, upravo je zbog navedenih razloga tužbeni zahtjev trebalo odbiti, a ne iz razloga na koje se u obrazloženju pobijane presude pozvao prvostupanjski sud.

15. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, a tužitelj ju je osporio samo zbog odluke o glavnoj stvari.

16. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu jer bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer trošak za sastav odgovora na tužiteljevu žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 13. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić