- 1 -              Rev 12/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 12/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB …, Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 56.373,10 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2942/2020-4 od 31. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1697/15 od 3. lipnja 2020., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2942/2020-4 od 31. ožujka 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1697/15 od 3. lipnja 2020. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.588,76 kn zajedno sa kamatama koje teku od 03. prosinca 2014. pa do isplate, kao i iznos od 27.784,34 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30.12.2016. pa do isplate, a sve po kamatnoj stopi do 31. srpnja 2015. od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku 8 (osam) dana isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 28.588,76 kn od 17.11.2014. do 02.12.2014 i na iznos od 27.784,34 kn od 06.12.2016. do 29.12.2016., kao neosnovan.

III/ Svaka stranka snosi svoj trošak.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

 

„I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1697/2015 od 3. lipnja 2020. u dijelu točke I. izreke u kojoj je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznose od:

- 28.588,76 kn od 3. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 27.784,34 kn od 30. prosinca 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u točki III. njene izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1697/2015 od 3. lipnja 2020. u dijelu točke I. izreke za visinu stope zateznih kamata na iznos do 28.588,76 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 28.588,76 kn teku od 3. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1697/2015 od 3. lipnja 2020. kao nedopuštena.“.

 

3. Protiv presude suda reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd-2970/21 od 7. srpnja 2021. podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:

 

„1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05 i dr- dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98 i dr- Dalje ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja?

 

2. Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode- a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu- mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U ovom postupku sudovi su tuženika obvezali na isplatu iznosa na ime obiteljske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatili članovima obitelji svog osiguranika umrlog I. V.

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se u biti svode na isto materijalnopravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja.

 

9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:

 

„Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

 

10. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.

 

11. Dakle, prvo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate naknade za tjelesno oštećenje na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.

12. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti.

 

13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

 

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

 

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

 

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

 

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

 

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

 

15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

17. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3., postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.