- 1 -              Rev-x 106/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 106/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6592/15-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3533/14-58 od 21. svibnja 2015., u sjednici vijeća dana 4. siječnja 2022..

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6592/15-2 od 30. svibnja 2017. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-3533/14-58 od 21. svibnja 2015. odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„Nalaže se tuženici R. H. da tužiteljici M. B. isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 206.955,00 kn tekuće od 1. siječnja 1999. do 18. siječnja 2005., kao dana isplate, te da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.“ (točka I. izreke).

 

1.2. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6592/15-2 od 30. svibnja 2017. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete koju tužiteljica potražuje od tuženice kao kćerka bivšeg političkog zatvorenika kojemu je priznato pravo na naknadu štete po osnovi propisa o pravima bivših političkih zatvorenika. U dosadašnjem tijeku postupka presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7892/01-7 od 07. studenog 2002., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-382/03-2 od 15. lipnja 2004., naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 206.955,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 1999. godine pa do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 12.297,60 kn. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. studenog 2002. godine pa do isplate. Vrhovni sud RH je presudom poslovni broj Rev-222/2005-2 od 8. veljače 2006. djelomično prihvatio reviziju te djelomično ukinuo presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 206.955,00 kn tekućim od 01. siječnja 1999. godine do isplate i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku nižestupanjskim presudama je odlučeno o zahtjevu za isplatu zateznih kamate na dosuđeni iznos od 206.955,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 1999. do isplate glavnice 18. siječnja 2005. (što obračunato iznosi 209.393,10 kuna).

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). U reviziji je navela da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predložila da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Vijeće revizijskog suda je prije ispitivanja osnovanosti revizije ispitao njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužiteljica podnijela izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP koja je prema toj odredbi dopuštena samo ako protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

8. U ovom slučaju je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija po čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 209.393,10 kuna.)

 

9. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

 

10. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, novčani zahtjev za isplatu zateznih lamata na iznos od 206.955,00 kn koji je u ovom sporu dosuđen tužiteljici pravomoćnom presudom na temelju Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika ("Narodne novine" broj 34/95 – pročišćeni tekst, 164/98 i 109/01). Sporno je i u revizijskom stupnju postupka kada je dospjela obveza naknade štete te je li tuženica bila u zakašnjenju s ispunjenjem dospjele obveze. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 277. st. 1. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53791, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99 – dalje ZOO/91), koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11).

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu bile sporne činjenice:

 

- rješenjem Administrativne komisije od 12. srpnja 1996. pok. A. V. priznato je u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju vrijeme provedeno u zatvoru u razdoblju od 1. siječnja 1950. do 1. siječnja 1964. (14 godina);

 

-rješenjem Administrativne komisije od 20. prosinca 1999., tužiteljici je priznato pravo na naknadu iza pok. oca A. V., bivšeg političkog zatvorenika prema broju dana provedenih u zatvoru, te da joj je po toj osnovi isplaćena akontacija naknade u iznosu od 68.985,00 kn;

 

-presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7892/01-7 od 07. studenog 2002., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-382/03-2 od 15. lipnja 2004., naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 206.955,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 1999. godine pa do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 12.297,60 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom

 

- tuženica je tužiteljici 18. siječnja 2005., postupajući po pravomoćnoj presudi, isplatila preostali iznos glavnice od 206.955,00 kn. te iznos od 209.393,10 kn na ime obračunatih zateznih kamata, kao i iznos od 19.400,75 kn na ime troškova parničnog postupka,

 

-Vrhovni sud RH je presudom poslovni broj Rev-222/2005-2 od 8. veljače 2006. djelomično prihvatio reviziju te ukinuo presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 206.955,00 kn tekućim od 01. siječnja 1999. godine do isplate i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

11.1. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tuženica je na vrijeme i u cijelosti podmirila obvezu i nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze. Ovaj zaključak je donesen polazeći od utvrđenja da je tuženica tužiteljici u cijelosti (pored isplaćene akontacije naknade u iznosu od 68.985,00 kn), a na temelju pravomoćnog rješenja Administrativne komisije od 20. prosinca 1999., a protiv kojeg tužiteljica nije pokrenula upravni spor, isplatila naknadu u skladu s odredbama čl. 2. i čl. 5. st. 1., i 3. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika (Narodne novine, broj 109/01, dalje: ZIDZPBPZ), Odlukom o kriterijima za isplatu naknade bivšim političkim zatvorenicima (dalje: Odluka) te u skladu s Naputkom o načinu isplate bivšim političkim zatvorenicima (Narodne novine, broj 18/01 dalje: Naputak). Naputkom je propisan samo način isplate naknade bivšim političkim zatvorenicima, dok nije određeno dospijeće obveze tuženice. Naime tek Odlukom Administrativne komisije od 21. veljače 2008., koja se primjenjuje od 1. siječnja 2008., bila su osigurana sredstva u državnom proračunu za 2008. za naknade bivšim političkim zatvorenicima, odnosno tek je tom Odlukom odlučeno da će se isplata naknade vršiti prema drugim osobama u skladu sa Zakonom o pravima bivših političkih zatvorenika na temelju odluke Ustavnog suda broj U-2510/01 i dr. od 6. prosinca 2006. Napomenuto je da je tek navedenom Odlukom tužiteljica, kao kći bivšeg političkog zatvorenika, obuhvaćena kao "druge osobe", nakon čega su u državnom proračunu osigurana sredstva za isplatu i za taj krug ovlaštenika.

 

11.2. Polazeći od utvrđenja da je tuženica isplatila tužiteljici preostali dio naknade u iznosu od 206.955,00 kn po pravomoćnoj presudi dana 18. siječnja 2005., dakle i prije nego je donesena Odluka Administrativne komisije od 21. veljače 2008., (koja se primjenjuje od 1. siječnja 2008.) čijim stupanjem na snagu je dospjela obveza tuženice, slijedi da nije bilo zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze i nema mjesta primjeni odredbe čl. 277. ZOO/91. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata odbijen.

 

12. Tužiteljica je revizijom naznačenim materijalnopravnim pitanjima osporila pravilnu primjenu odredbe čl. 277. st. 1. i čl. 324. ZOO/91, tvrdeći da je obveza tuženice na isplatu po osnovi naknade štete nastala na temelju rješenja Administrativne komisije od 20. prosinca 1999., kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu iza pok. oca A. V.. Tužiteljica tvrdi da u tom rješenju nije određen datum dospijeća obveze, pa je obveza dospjela kad je tužiteljica pozvala tuženicu na ispunjenje obveze. Pri tome se pozvala i na pravno shvaćanje revizijskog suda u ukidnom dijelu odluke poslovni broj Rev-222/05 (donesene u ovom predmetu) u kojoj je navedeno: „…U rješenju nije navedeno dospijeće svakog od tih obroka, ali s obzirom na protek vremena od donošenja rješenja kojim je tužiteljici utvrđeno pravo na naknadu, ovaj sud prihvaća stav sudova nižeg stupnja da tužba nije preuranjena, odnosno da je nastupilo dospijeće i za preostali neisplaćeni iznos naknade.“

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredbe čl. 277. st. 1. u vezi s čl. 324. ZOO/91, jer se presuda temelji na pravilnom zaključku da je obveza tuženice dospjela tek stupanjem na snagu Odluke Administrativne komisije od 21. veljače 2008., a tuženica je ispunila obvezu po pravomoćnoj presudi i prije donošenja navedene Odluke.

 

13.1. Prema odredbi čl. 277.st. 1. ZOO/91 dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Nadalje prema odredbi č. 324. ZOO/91 dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (st. 1.). Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze (st.2.).

 

14. U ovom slučaju nije riječ o situaciji kad rok za ispunjenje nije uopće određen u smislu odredbe čl. 324. ZOO/91. Rješenjem Administrativne komisije od 12. srpnja 1996. pok. A. V. priznato u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju vrijeme provedeno u zatvoru u razdoblju od 1. siječnja 1950. do 1. siječnja 1964. (14 godina), a rješenjem Administrativne komisije od 20. prosinca 1999., tužiteljici je priznato pravo na naknadu iza pok. oca A. V., bivšeg političkog zatvorenika te joj je po toj osnovi isplaćena akontacija naknade u iznosu od 68.985,00 kn, Tim rješenjem priznato je pravo na naknadu i za dane provedene u zatvoru ili pritvoru u određenom iznosu akontacije. Navedenim rješenjem određena je isplata sukladno Naputku o načinu isplate naknada bivšim političkim zatvorenicima ("Narodne novine" broj 51/96.). Rješenjem Vlade Republike Hrvatske, Administrativne komisije klasa: 140-09/93- 14/07, urbroj: 50304/4-05-01 od 20. siječnja 2005. sukladno članku 11. i 5. stavcima 1. i 3. ZPPZ-a i člancima 2. i 5. Odluke o mjerilima za isplatu naknade bivšim političkim zatvorenicima u 2005. godini od 23. prosinca 2004. utvrđena je isplata trećeg i četvrtog obroka na ime naknade za dane provedene u zatvoru ili pritvoru u određenom iznosu akontacije, a II. isplata određena je sukladno Naputku o načinu isplate naknada bivšim političkim zatvorenicima ("Narodne novine" broj 18/01.).

 

14.1. Navedena rješenja treba tumačiti imajući na umu da je odredbama članka 5. stavak 1. i 3. Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika ... propisano da bivši politički zatvorenik ima pravo na naknadu za svaki dan proveden u zatvoru ... , da se naknada isplaćuje u obrocima od 1/4 (25%) od ukupnog iznosa prema mjerilima što će ih za svaku godinu posebno utvrditi stalno radno tijelo Vlade RH, a ovisno o osiguranim sredstvima u državnom proračunu, te da će se bivšem političkom zatvoreniku kojem je isplaćena akontacija naknade isplatiti razlika do iznosa ... Odlukama o kriterijima za isplatu naknade Administrativna komisija Vlade RH pak za pojedine godine utvrdila je kriterije za isplatu naknade.

 

14.2. S obzirom na to da je tužiteljici naknada isplaćivana sukladno navedenim propisima, a ovisno o sredstvima osiguranim u državnom proračunu, te sukladno donesenim rješenjima kojima nisu određeni rokovi za isplatu naknade, a niti priznato pravo na zatezne kamate, to su u ovom slučaju nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da tužiteljici na isplaćeni obrok u visini od 206.955,00 kn ne pripada zakonska zatezna kamata, jer tuženica nije kasnila s ispunjenjem obveze (Takvo shvaćanje je ocijenjeno pravilnim u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-788/09-2 od 9. ožujka 2011. i Ustavnog suda RH broj U-III-32092011 od 23. svibnja 2014.).

 

15. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji je ukazala tužiteljica, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.