- 1 -              Poslovni broj: UsII-280/21-5

 

Poslovni broj: UsII-280/21-5

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. B., S., protiv tuženog Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-008-07/21-01/625, urbroj: 401-01/10-21-3 od 25. kolovoza 2021., u predmetu prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-008-07/21-01/625, urbroj: 401-01/10-21-3 od 25. kolovoza 2021.

 

Obrazloženje

             

1.              Osporenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja HNB-e od 14. srpnja 2021. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za pristup informacijama.

2.              Tužitelj u tužbi ističe da je zahtjevom za pristup informacijama pokrenuo upravni postupak dostave informacije propisa kojima je regulirano da trgovci nisu obvezni primiti oštećen novac (zakona, pravilnika, odluka itd.). Rješenjem Hrvatske narodne banke od 14. srpnja 2021. odbačen je zahtjev tužitelja za davanje informacije tumačenjem kako ista nije nadležna za davanje mišljenja o ispravnosti poslovanja poslovnih subjekta kao što su trgovačka društva, primjerice P. S. d.o.o., koji nisu niti subjekti nadzora HNB-a. Poziva se na odredbu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Ističe da izreka rješenja proturječi obrazloženju da, obrazloženje ne sadržava sve potrebne dijelove sukladno zakonu, da Hrvatska narodna banka u obrazloženju stvara novu informaciju te da ista shvaća obveze trgovačkih društava tipa P. S. d.o.o. suprotno važećim propisima. Smatra nedopustivim da tuženik podržava shvaćanje Hrvatske narodne banke. Predlaže usvojiti tužbu, oglasiti ništetnim, podredno poništiti rješenje tuženika i rješenje Hrvatske narodne banke od 14. srpnja 2021. godine.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u potpunosti kod osporenog rješenja ističući da tužbu tužitelja treba odbaciti pozivajući se na odredbu članka 30. stavak 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima. Razmatrajući navode tužbe kao i navode prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja u ovom postupku, jasno je da tužitelj ne osporava pravilnost primjene odredbe članka 23. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne osporava da ne postoji zakon, pravilnik ili odluka u kojoj piše da trgovci nisu obvezni zaprimiti oštećeni novac. To je posebno vidljivo na stranici 2. tužbe gdje tužitelj jasno ističe da je prvostupanjsko rješenje pravilno s formalne ali ne i sa sadržajne strane. Međutim, niti žalba tužitelja, a niti tužba u ovom postupku ne ukazuju da su tuženik i prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju mogli donijeti drugačiju odluku. Tužitelju je naime sporan dio obrazloženja u kojem je prvostupanjsko tijelo izrazilo shvaćanje da trgovačka društva (primjerice P. S. d.o.o.), ne bi bili u obvezi zaprimiti novčanicu koja nije u opterećenju, pa smatra da je navedeno dovoljan razlog za poništenje prvostupanjskog rješenja. Činjenica što je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke izrazilo svoje shvaćanje vezano za pravno uređenje postupanja s oštećenim novčanicama, ni na koji način ne utječe na prava tužitelja u ovom postupku, jer niti tužitelju nije sporno da odluku odnosno pravilnik koji je tražio ne postoji. Predmetni upravni spor se očito vodi isključivo radi dijela obrazloženja s kojim tužitelj nije zadovoljan, pa je jasno da se prvostupanjskim i osporenim rješenjem u postupku ne dira u prava tužitelja. Glede shvaćanja tužitelja o primjeni članka 98. stavak 5. ZUP-a, tuženik je jasno istaknuo da prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a činjenica što u obrazloženju rješenja dodatno postoji i određeno shvaćanje prvostupanjskog tijela ne dovodi do ništavosti tog rješenja, niti utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, jer je nesporna činjenica da odluka, odnosno propis koji tužitelj traži ne postoji. Predlaže odbiti tužbu.

4.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21., dalje:  ZUS), ovaj Sud je cijenio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5.              Ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 14. srpnja 2021. godine.

6.              Obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava, a činjenice nisu sporne, Sud je konkretni upravni spor riješio bez rasprave na temelju odredbe članka 36. stavak 4. ZUS-a. 

7.              Nadalje, odredbom članka 23. stavak 4. istog Zakona, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju, te nema saznanja gdje se informacija nalazi. 

8.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj svojim zahtjevom za pravo na pristup informacijama od 2. svibnja 2021., zatražio od Hrvatske narodne banke propis (zakon, pravilnik, odluku itd.), kojim je propisano da trgovci nisu obvezni zaprimiti oštećeni novac.

9.              Hrvatska narodna banka je svojim rješenjem od 14. srpnja 2021., odbacila navedeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da se ne radi o zahtjevu u smislu članka 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13. i 85/15.) uz obrazloženje da ne raspolaže traženom informacijom, odnosno zakonom, pravilnikom ili drugom odlukom na kojoj bi bilo propisano da trgovci nisu obvezni zaprimiti oštećen novac. Zahtjev je odbačen pozivom na odredbu članka 23. stavak 4. citiranog Zakona.

10.              Obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je tuženik odbijajući žalbu tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela osporenom rješenju dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok prigovori tužitelja u tužbi nisu prema ocjeni ovog Suda odlučni niti od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

11.              Tužitelj u tužbi ponavlja razloge na koje se pozivao i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja na koje prigovore je tuženik u cijelosti odgovorio tužitelju.

12.              Kako je, dakle, osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u cijelosti u smislu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (suprotno navodima tužitelja), to ovaj Sud nije našao osnove navedeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

13.              Nadalje, ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti zahtjev za oglašavanje ništetnim rješenje tuženika budući da za to nije ispunjen niti jedan zakonom propisan uvjet iz odredbe članka 128. ZUP-a.

14.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 11. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.