Poslovni broj 29 Gž R-1574/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 29 Gž R-1547/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda, Lidiji Jelavić, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. B.  /OIB:…/ iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Odvjetničkom uredu u P., protiv tuženice Opće bolnice P. – O. G. d. P., P. /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., i umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice i o žalbi umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-309/2018-36 od 24. ožujka 2021., nadnevka 5. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog  suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-309/2018-36 od 24. ožujka 2021., u točkama I., III. i IV. izreke te se u tom dijelu vraća predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbe tuženice ostavlja se odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 10.030,96 kn bruto, po osnovi razlike plaće u navedenom razdoblju, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. izreke, u točki III. izreke, naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u svoti od 12.222,50 kn i u točki IV. izreke, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žale se tuženica i umješač na strani tuženice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP/. Predlažu presudu preinačiti odnosno ukinuti.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalbe su osnovane.

             

5. Ovaj sud ispitao je presudu u dijelu u kojem se pobija žalbama (članak 365. stavak 1. ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženice na radnom mjestu prvostupnice m.-l. d. za isplatu dodatka za otežane uvjete rada i od 1. listopada 2015., za isplatu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate prekovremenog rada i ovisno od toga manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora u predmetnom razdoblju u smislu odredaba Zakona o radu (Narodne novine, broj 49/2009., 61/2011., 82/2012., 93/2014., dalje u tekstu ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu ZR/14), internih akata - Pravilnika tuženika, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 126/2011, 88/2013,. 143/2013., dalje u tekstu KU/13), Dodatka I KU/13 (Narodne novine broj 96/2015.), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/2018., dalje u tekstu: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 142/2012., dalje u tekstu: TKU/12), Dodatka II TKU/12 (Narodne novine broj 150/2013.), Ispravka Dodatka II TKU/12 (Narodne novine, broj 153/2013), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, 24/2017.), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/2017, dalje u tekstu TKU 128/2017.), i Dopune TKU 128/17 (Narodne novine, broj 47/2018).

 

7. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja sukladno inačici stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Z. U. /list 201 spisa/ u kojoj je navela da je ta inačica dana u skladno članku 36 KU/13 i članku 51 KU /18, članku 34 ZR/09 i članku 49 ZR/14, članku 60. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji da su bili na snazi u Republici Hrvatskoj od 1. listopada 2013. do 31.prosinca 2018., te da je tužiteljici vršen obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada i od 1. listopada 2015., dodatak za odgovornost za život i zdravlje, da bi primila veću plaću  za:

 

- prekovremeni rad      6.565,09 kn

- godišnji odmor          3.465,86 kn

 

ili ukupno 10.030,96 kn.

 

8. Iz navedenog proizlazi da nije uzeto u obzir da je Službeno povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda radnih sati dalo dva tumačenja a u ovom stadiju postupka upravo je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati  jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbije samo subota i nedjelja  a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno istovjetne odredbe članka 49. stavka 10. KU/19., koje glase:

 

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi  u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog vremena. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."

 

9. U vezi navedenih odredbi Zajedničko povjerenstvo za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora dalo je (dva) tumačenja sadržana u Zaključku 148.  i Zaključku 153., koja  ne reguliraju jednako pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbe članka 1. stavak 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11)."

 

10. Zaključak broj 153. u bitnome se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) upravo u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

11. Prema shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., s obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako isti sud u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pri tom nije isključena mogućnost  da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

 

12. Odredbu članka 51. stavka 10. KU /13 Zajedničko povjerenstvo za tumačene KU/13 dva puta je tumačilo tako da je prvi puta na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donesen Zaključak broj 148., prema kojem je redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

Drugi puta, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici 21. prosinca 2015., donijelo je Zaključak  broj 153. koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

 

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju rješenja Rev 281/2021-2 od  27. travnja 2021.,navodi da taj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

14. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

 

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.".

 

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu (od 1. prosinca 2013.).

 

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati je činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje broj 153.

 

18. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

19. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

20. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

 

21. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

 

22. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.030,96 kn, temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim u cijelosti.

 

23. Slijedom iznesenog, budući zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., pa s tim u vezi nije utvrdio odlučne činjenice zbog čega su osnovane obje žalbe iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog (članak 355. ZPP).

 

24. Konačno iz odgovora na tužbu razvidno je da je tuženica istakla prigovor zastare o kojem presuda nema razloga pa se tuženica sa tim u vezi osnovano žali zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

 

25. Iz navedenih razloga osnovom članka 369.stavka 1. ZPP i članka 370. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.

 

26. U nastavku postupka sud će raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice vezano za navedena tumačenja KU, ovisno o razdoblju njihove primjene, te će otkloniti uočene nedostatke tako što će ocijeniti prigovor zastare istaknut od strane tuženice nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

 

27. O troškovima žalbe tuženice ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP, točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

 

U Zagrebu 5. studenoga 2021.

 

       Sutkinja:

Lidija Jelavić, v.r.