-   -              Poslovni broj: 8 UsI-2749/21-12

 

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke m. C., u upravnom sporu tužitelja M. Č. j.d.o.,B., , OIB: …, zastupanog po opunomoćenici I. P. R., odvjetnici u Š., , protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po opunomoćenici I. B., zaposlenici tuženika (višoj inspektorici), radi inspekcijskog nadzora nad pružanjem socijalnih usluga smještaja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2021. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, 25. listopada 2021. godine,

 

                                                   p r e s u d i o  j e

 

            I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/21-06/37, URBROJ: 524-10-02/23-21-2 od 28. lipnja 2021. godine.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

                                                      Obrazloženje

 

1.              U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-550-06/21-06/37, URBROJ: 524-10-02/23-21-2 od 28. lipnja 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo da tužbu podnosi samo u odnosu na točku 1., podtočka 1.1, koja se odnosi na zabranu uporabe nadzornih kamera u sobama korisnika, a da u pogledu drugi točaka izreke rješenja (naloga ) će tužitelj postupiti po istima; da nisu točna utvrđenja da se nadzorne kamere koriste bez suglasnosti korisnika, odnosno da se obrada vrši bez svrhe koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine; da je korištenje nadzornih kamera uspostavljeno baš radi zaštite korisnika, radi njihove sigurnosti i radi pružanja najbolje moguće usluge korisnicima, što nije nepoznato korisnicima, odnosno članovima njihovih obitelji; da se radi o specifičnoj djelatnosti – brizi za starije i nemoćne osobe koje trebaju stalnu i neprekidnu skrb, pa da se putem uspostavljenog nadzora (kamera) skrb dodatno pojačava i osigurava jer je osoblje doma u mogućnosti brže reagirati ako bi došlo do kakve nepredviđene situacije, budući da je među korisnicima ima i dementnih osoba i  da je kod takvog stanja moguć nastanak ozljeda i da dođe do drugih problema; da su korisnici usluga ,odnosno članovi njihovih obitelji upoznati sa postavljenim nadzorom te da odobravaju korištenje istoga a da nikada nitko nije postavio pitanje zašto su kamere postavljene u sobama, jer im je jasno da se na taj način osigurava bolja skrb za korisnike; da nije osnovano utvrđenje tuženika da je tužitelj postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakona o provedbi opće uredbe  o zaštiti podataka, te da nema mjesta zabrani uporabe nadzornih kamera u sobama korisnika tužiteljevog doma. Predložio je da se saslušaju stranke i svjedoci. Tužbenim zahtjevom je zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika u dijelu koji se osporava i da se predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud, tužbu odbije kao neosnovanu. U odnosu na pitanje privole samih korisnika, odnosno članova njihovih obitelji, da su isti upoznati sa postavljenim nadzornim sustavom, da odobravaju korištenje istog te da nikada nitko nije postavio pitanje zašto su kamere u sobama, tuženik je istakao da privolu daje sam korisnik ili ukoliko je korisnik lišen poslovne sposobnosti njegov posebni skrbnik imenovan sukladno odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15,98/19). U odnosu na navode tužitelja da se radi o specifičnoj djelatnosti brige za starije i nemoćne osobe koje trebaju stalnu i neprekidnu skrb a da se putem postavljenog nadzora takva skrb dodatno pojačava i osigurava i da je osoblje doma u mogućnosti odmah ili brže reagirati a da nadzorni sustav bitno poboljšava usluge koje se pružaju korisnicima, tuženik je istakao da se stalna i neprekidna skrb korisnicima u domu provodi temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13,152/14,99/15, 52/16,16/17,130/17, 98/19,64/20,138/20) i Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 40/14,66/15,56/20, 28/21); da odredbama navedenih akata propisani minimalni uvjeti za pružanje stalne i neprekidne skrbi starijim i nemoćnim osobama prema stupnjevima njege i zdravstvene brige; da je dužnost doma da za korisnike svih stupnjeva njege i brige o zdravlju osiguraju dovoljan broj stručnih radnika koji će stalnu i neprekidnu skrb osigura1vati kontinuirano kroz 24 sata korisnicima; da se obrada osobnih podataka putem video nadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora temeljem članka 26. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“; broj: 42/18); da postavljanje video nadzora u sobama korisnika a sobe predstavljaju njihov privatni i intimni prostor u kojem se provode aktivnosti njege i higijene, prevladava interes korisnika i da su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora; da ovakav način obrade podataka za koji nije jasno propisano tko obrađuje podatke i na koji način su prikupljeni podaci zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba u suprotnosti je sa zaštitom osobnih podataka i interesa korisnika; da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno proveden i da je rješenje donijeto temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a da su tužbeni navodi neutemeljeni. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

 

3.              Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. (1.1.) naređuje se M. Dž., direktorici trgovačkog društva „M. Č. j.d.o.o., za usluge socijalne skrbi“ koja pruža socijalne usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama, zabranjuje se uporaba nadzornih kamera u sobama korisnika temeljem odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj:106/12) i Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj: 42/18), odmah po primitku ovog rješenja. Točkom 1.(1.2.)utvrđuje se da je direktorica tužitelja obvezna na poslovima brige o zdravlju imati zaposlenog izvršitelja sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem za medicinsku sestru/tehničara, koji posjeduje odobrenje (licenciju) za samostalan rad od strane Hrvatske komore medicinskih sestara, i njegovateljcu/lja sa završenim tečajem za njegu starijih i nemoćnih osoba, u roku od 45 dana od dana primitka ovog rješenja. Točkom 1(1.3.) naloženo je da vodi propisane evidencije i dokumentaciju, sukladno odredbama Pravilnika o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga, te načinu i rokovima za dostavu izvješća („Narodne novine“, broj: 100/15. Točkom 2. utvrđeno je da je direktorica tužitelja obvezna izvijestiti tuženika o provedenim mjerama i dostaviti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz izvršenja mjera protekom utvrđenog roka, u pisanom obliku, pozivom na oznaku ovog rješenja.

              Opunomoćenica tužitelja dana ... godine sudu je dostavila podnesak u kojem ostaje kod tužbenog navoda  da su nadzorne kamere postavljene uz suglasnost korisnika te je priložio izjave članova obitelji iz kojih je vidljivo da su oni suglasni sa postavljenim video nadzorom u sobama korisnika. Predložio je da se navedene osobe saslušaju kao svjedoci.

 

4.              Na raspravi od dana 15. listopada 2021. godine zamjenik opunomoćenice tužitelja iskazao je da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i sadržaja dostavljenog podneska od ... godine. Popisao je trošak sastava tužbe i podneska od ... godine, trošak zastupanja na raspravi i na ročištu za objavu presude, za svaku radnju u iznosu od po … kn uvećano za DPV-a. Opunomoćenica tuženika iskazala je da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

              Sud je odbio prijedlog da se saslušaju svjedoci jer je ocijenjeno da je to nepotrebno obzirom da se temeljem dokaza u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušavanja određenih svjedoka. Uz navedeno prijedlog za saslušanje svjedoka je nepotpun budući da nisu navedeni podaci iz kojih bi bilo vidljivo o kojim se svjedocima radi kao i njihove adrese.

              U dokaznom postupku pregledana je tužba, rješenje tuženika od 28. lipnja 2021. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od …. godine, te je pregledan sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. 

 

5.              Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6.              Predmet spora je ocjena zakonitosti točke 1. (1.1) izreke osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je tužitelju zakonito zabranjena uporaba nadzornih kamera u sobama  koje je tužitelj postavio u sobama korisnika u svom domu na adresi, B., , u kojem tužitelj pruža usluge smještava starijih i nemoćnih osoba.

             

7.              Prema stanju spisa proizlazi da su inspektori tuženika-Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike obavili nadzor u tužiteljevom domu na adresi, B., , u kojem tužitelj pruža usluge smještava starijih i nemoćnih osoba o čemu je sačinjen Zapisnik od dana 21. travnja 2021. godine.               Nadzorom je među ostalim utvrđeno da je tužitelj u sobama koje koriste korisnici doma postavio nadzorne kamere s ciljem cjelodnevnog snimanja korisnika dok borave u sobi a uz obrazloženje da se na taj način korisnicima pruža bolja skrb i mogućnost bržeg postupanja  u smislu bolje skrbi, u slučaju da to zatreba.

 

8.              Prema odredbi članka 2. točke 2. i 8, članka 6., članka 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka, za prikupljanje, obrada i korištenje osobnih podataka potrebna je privola ispitanika i očitovanje volje kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka.

              U vezi sa navedenim istaći je da suglasnost za postavljanje video nadzora (kamera u sobama) treba dati sam korisnik ili ukoliko je korisnik lišen poslovne sposobnosti njegov posebni skrbnik imenovan sukladno odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15,98/19). U konkretnom slučaju suglasnost na korištenje postavljenog video nadzora dali su članovi obitelji korisnika doma, odnosno nema dokaza da su korisnici doma koji koriste sobe u kojima su postavljen video nadzor (kamere), osobno dali pisanu suglasnost za korištenje video nadzora.

             

9.              Člankom 26. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora.

              Dakle, video nadzor može se koristiti iznimno samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ali samo ako se to ne protivi interesima osobe  koja se snima postavljenim kamerama.

             

10.              Kod postavljanja kamera u sobama korisnika doma prisutna su dva interesa i to: zaštita korisnika doma koji su smješteni u sobama, kao i zaštita  imovine u sobama, te osobni interesi korisnika koji su smješteni u sobama.

              Sobe korisnika doma u kojima su postavljene  kamere za snimanje su privatni prostor korisnika, njihov intimni prostor, a povreda privatnosti-intimnosti prostora soba bi bila moguća iznimno i to da postoji pisana suglasnost korisnika sobe i da postavljanje kamera se ne protivi članku 26. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka  ili da  postavljanje kamera suprotno interesu korisnika, a da se zaštita korisnika i imovine u sobama ne može osigurati na drugi način.

             

11.              Kako se u sobama u kojima su smješteni korisnici kao intimnom prostoru korisnika provode među ostalim i aktivnosti njege i higijene, prevladava interes korisnika, te je isti interes u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora.

             

12.              Obzirom da tužitelj nema odgovarajućim aktom uređen način tko obrađuje i na koji način se prikupljeni podaci koriste i kako su prikupljeni podaci zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba, to je korištenje kamera (videonadzora) u sobama, u suprotnosti sa zaštitom osobnih podataka i interesa korisnika.

             

13.              Stalna i neprekidna skrb korisnicima u domu provodi temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13,152/14,99/15, 52/16,16/17,130/17, 98/19,64/20,138/20) i Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 40/14,66/15,56/20, 28/21).

         Navedenim aktima propisani su  minimalni uvjeti za pružanje stalne i neprekidne skrbi starijim i nemoćnim osobama prema stupnjevima njege i zdravstvene brige. Dužnost doma da za korisnike svih stupnjeva njege i brige o zdravlju osiguraju dovoljan broj stručnih radnika koji će stalnu i neprekidnu skrb osiguravati kontinuirano kroz 24 sata korisnicima.

             

14.              Stalna i neprekidna skrb kontinuirano kroz 24 sata može se osigurati bez postavljanja kamera u sobama i to zapošljavanjem potrebitog broja osoba sa adekvatnim stručnim kvalifikacijama i sposobnostima,  budući da je i nadzorom utvrđeno da je broj zaposlenih stručnih osoba nedovoljan, te je u točci 1.(1.2) izreke rješenja, naloženo zapošljavanje još dviju stručno educiranih osoba.

 

15.              S obzirom na stanje spisa upravnog tijela, te izloženo činjenično stanje, i navedene odredbe zakona, po ocijeni ovog suda, navedeno rješenja tuženika  je zakonito.

            Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u   izreci presude.

 

16.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno  kao u izreci pod točkom II. izreke.

 

                                        U Splitu 25. listopada 2021. godine

 

                     SUDAC

 

               Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja, I. P. Rošić, Š., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.