Broj: Revr 250/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz M. V., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. H. d.o.o.  k. d. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-8/14-2 od 16. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1046/11-16 od 25. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija tužitelja u pogledu odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Revizija tužitelja glede odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-8/14-2 od 16. srpnja 2014. odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev utvrđeno je da je nedopušten otkaz ugovora o radu iz odluke tuženika kao poslodavca tužitelja od 19. siječnja 2007. uz utvrđenje da radni odnos tužitelju nije prestao. Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na posao (radno mjesto "voditelja nabave") uz naknadu troškova postupka u iznosu 3.125,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je navedeni tužbeni zahtjev odbijen.

 

              Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 6.000,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu presudu preinači i odbije žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u povodu predmetne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zakonitost odnosno dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu uz vraćanje na posao i naknadu troškova postupka.

 

              Suprotno tvrdnji podnositelja revizije, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što taj sud prema tvrdnji revidenta u razlozima svoje odluke nije savjesno i brižljivo ocijenio iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja.

 

              Naime, temeljni dio iskaza tužitelja koji je, pored ostalih dokaza i konačno rezultata cjelokupnog postupka, bio podlogom za donošenje drugostupanjske presude odnosi se na reproduciranje navoda tužitelja iz njegovog iskaza (list 43 spisa), u kojem on potvrđuje da nije "sklopio" na vrijeme ugovore s dobavljačima imenovanim u otkazu, a što je upravo i bilo osnovom predmetnog redovitog otkaza ugovora o radu tužitelju.

 

              Riječ je, i po shvaćanju revizijskog suda, o opravdanom razlogu za redovito otkazivanje ugovora o radu tuženika kao poslodavca tužitelju zbog kršenja radnih obveza, budući da za određene dobavljače kojima je isticao ugovor nije poduzeo odgovarajuće aktivnosti u pravcu sklapanja ugovora o nastavku suradnje pa dobavljači više nisu bili vezani ugovorenim cijenama za isporuku robe i sl., a na što je sve tužitelj prethodno bio pisano upozoren.

 

              Zbog toga su ispunjene pretpostavke za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika iz odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 140/09 – dalje: ZR).

 

              Revizijski prigovori tužitelja usmjereni na to da su slično postupali i drugi voditelji nabave kod tužitelja, budući da su prema tvrdnjama revidenta i oni također kasnili s pripremama, obradama i sklapanjima ugovora s dobavljačima, nisu mogli biti prihvaćeni.

 

              Na te prigovore  valja odgovoriti da se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje načina organiziranja te uspješnosti poslovanja tuženika, već samo to jesu li ostvarene zakonske pretpostavke za redovito otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja.

 

              Osim toga, ako bi se ti prigovori sadržajno odnosili na povredu prava na jednako postupanje, tada treba reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do takve situacije po bilo kojoj od propisanih osnova za diskriminaciju jer nijednu od osnova za postojanje izravne ili neizravne diskriminacije uopće ne spominje.

 

              Zbog svega rečenog, budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u pogledu odluke o glavnoj stvari reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

              U odnosu na revizijske navode kojim se pobija odluka o troškovima postupka treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta - merituma spora te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i revizijski sud u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

Konačno, ako su ispunjene pretpostavke za ispravak drugostupanjske presude glede neke pogreške u ispisivanju brojeva, ispravak se može učiniti i po službenoj dužnosti  i po prijedlogu stranke u svako doba.

 

Na osnovu izloženog valjalo je glede odluke o troškovima na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

              Ujedno je na temelju odredbe čl. 155. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 1. lipnja 2016.