Broj: Revr 1387/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Darka Milkovića i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz G. P., zastupane po R. D., odvjetniku iz Č., protiv tuženika Z. – m. p. d.o.o. V. Z., zastupanog po M. L., odvjetnici iz D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u  Bjelovaru broj Gž-1093/2014-2 od 15. svibnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-688/2013-26 od 12. ožujka 2014. ispravljena rješenjem istog suda broj P-688/2013-27 od 14. ožujka 2014 , u sjednici održanoj 12. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:             

 

              "I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, a koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije zakonita odluka tuženika Z. –. m. p. d.o.o. V. Z. (OIB: …) broj MK-2222/ŽG od 24. lipnja 2013. godine o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici M. L. iz G. P., te se ta odluka poništava, te da nije zakonit odgovor na zahtjev za zaštitu prava – odluka tuženika od 18. srpnja 2013. godine, slijedom čega je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad na poslove mljekara – operatera tehnološke linije ili druge srodne poslove u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tuženiku  naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 8 dana."

 

Protiv te drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija bude odbijena.

 

Revizija je neosnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP-a, te je ocijenjeno da ti razlozi ne postoje.

 

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji se opisno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a navodima da je tužiteljica 6. ožujka 2014. nakon preotvaranja rasprave preinačila tužbu taklo da je uz zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2013., istaknut u tužbi, postavila i zahtjev za utvrđenje ništavom odluke tuženika od 18. srpnja 2013. donesene po zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava, da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 190. i 191. ZPP-a s kojom se tuženik nije suglasio i u odnosu na koju je istakao prekluziju prava, da je preotvaranjem rasprave prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 305. ZPP-a, da je takvo postupanje prvostupanjskog suda nezakonito u cijelosti, te da se u istome ogleda bitna povreda odredaba parničnog postupka koju je drugostupanjski sud propustio sankcionirati.

 

Isticanjem uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev i zahtjev za utvrđenje nezakonitosti tuženikovog odgovora za zahtjev za zaštitu prava ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a već je riječ o suvišnoj dopuni tužbe jer tužba kojom se traži sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu ne mora sadržavati i zahtjev za utvrđenje nezakonitosti poslodavčevog odgovora na zahtjev radnika za zaštitu prava, pa postupanje prvostupanjskog suda protivno odredbi čl. 305. ZPP-a nije bilo od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude. Stoga zaključivši pravilno da takvim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tu bitnu povredu nije počinio ni drugostupanjski sud.

 

Tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova mljekara - operatera tehnološke linije dan je osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR).

 

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza u odnosu na tvrdnju tužiteljice da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz sudovi su utvrdili da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga – trajnih osobina i svojstva zbog kojih nije u stanju obavljati poslove svoga radnog mjesta pozivajući se na svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanu 20. travnja 2012. u Specijalističkoj ordinaciji medicine rada, da iz te svjedodžbe proizlazi da je tužiteljica nesposobna za rad u zrioni sira – za rad u hladnim klimatiziranim prostorima i za teža fizička opterećenja, da je tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu obavljala rad u ekspeditu (otpremi) gdje rad obavlja zadnje tri godine i na koje poslove ju je premjestio poslodavac prije izdavanja svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti, da osim tužiteljici tuženik nije otkazao ugovor ni jednom radniku zaposlenom u ekspeditu, da je tužiteljica stara 51 godinu, ima 31 godinu radnog staža i obvezu uzdržavanja jednog punoljetnog djeteta na školovanju, da od svih (32) radnika zaposlenih na poslovima mljekara - operatera tehnološke linije samo sedam radnika je starije životne dobi od tužiteljice, a četiri radnika imaju od nje manje radnog staža i nemaju obveza uzdržavanja i da se radničko vijeće tuženika protivilo otkazu ugovora o radu tužiteljici, te su zaključili da tuženik nije dokazao da tužiteljica zbog svojih zdravstvenih problema nije mogla obavljati poslove svoga radnog mjesta, niti da ju ne bi mogao zaposliti na obavljanju drugih poslova koje je prema liječničkoj svjedodžbi u stanju obavljati i da stoga nisu postojale pretpostavke propisane odredbom čl. 107. st. 1. toč. 2. i st. 2. ZR-a za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

 

Za navedeno zaključivanje koje se tiče primjene materijalnog prava u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude izneseni su jasni i dostatni razlozi koje ovaj sud prihvaća te se umjesto posebnog obrazloženja poziva na te razloge, sukladno odredbi čl. 396a. st. 1. ZPP-a.

 

Na temelju odredbe st. 2. toga članka razlozi drugostupanjske presude objaviti će se na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija je odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 12. srpnja 2016.