Broj: Revr 1186/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz V., koju zastupaju punomoćnici M. D. i I. D. Ž., odvjetnici u V., protiv tuženika „K.“ d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 1900/14-3 od 13. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P - 606/12-31 od 17. rujna 2014., u sjednici održanoj 14. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 1900/14-3 od 13. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P - 606/12-31 od 17. rujna 2014., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije zakonit ni dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 24. kolovoza 2012., te tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za povratak na posao i naknadu plaće. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 5.825,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 24. kolovoza 2012., te tako i zahtjev tužiteljice za povratak na posao i naknadu plaće.

 

Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 4. srpnja 2012. na poslovima referenta za izdavanje rješenja, a koji ugovor je tuženik otkazao odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu od 24. kolovoza 2012. U navedenom su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužiteljice cijeneći da je riječ o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR).

 

Pri tom nižestupanjski sudovi u bitnom cijene da je riječ o dopuštenom otkazu jer je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto za koje je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika predviđen jedan izvršitelj, a koje je s trenutkom sklapanja ugovora o radu bilo popunjeno, te tako da je riječ o ugovoru o radu sklopljenom protivno pravilniku o radu tuženika.

 

Međutim, u postupku između stranaka nije sporno da je između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa isti shodno odredbi čl. 9. st. 2. ZR-a obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen ovim Zakonom. Jedan od načina prestanka ugovora o radu je otkaz (čl. 104. t. 6. ZR-a). U konkretnom slučaju tuženik je tužiteljici otkazao pozivajući se na razloge redovitog poslovno uvjetovanog otkaza, kojeg regulira odredba čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a, pa je o zahtjevu tužiteljice trebalo odlučiti prema iznijetom činjeničnom osnovu u kojem tužiteljica tvrdi da je taj otkaz bio nezakonit i/ili nedopušten, a što su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili raspraviti.

 

Naime, u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Riječ je o otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici, pa je shodno odredbi čl. 131. st. 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz na tuženiku. Tako je tuženik dužan dokazati nastup (gospodarskih, tehničkih i/ili organizacijskih) okolnosti koje po svojoj prirodi onemogućuju poslodavca da radniku osigura daljnji rad na radnom mjestu predviđenom ugovorom o radu. Isto tako (izvan okolnosti kada poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika – čl. 107. st. 5. ZR-a), poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 2. ZR-a), odnosno kada se niti obrazovanjem radnik ne može osposobiti za rad na drugim poslovima (čl. 107. st. 4. ZR-a). Pri odlučivanju o ovom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 107. st. 3. ZR-a). Pri tom treba napomenuti da je autonomno pravo poslodavca odrediti kojim će kriterijima u smislu odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a dati prednost, a odluku može donijeti uzimajući u obzir i druge kriterije (npr. uspješnost u dotadašnjem radu kod poslodavca). Međutim određeni kriteriji na jednak se način primjenjuju na sve radnike, a poslodavac je dužan konkretno naznačiti koje radnike je uzeo u obzir i kojim se kriterijima rukovodio.

 

Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba ostale nepotpuno utvrđene činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i koje su relevantne u primjeni prethodno citiranih odredaba čl. 107. st. 1., 2., 3., 4. i 5. ZR-a, to nema uvjeta za preinaku odluke.

 

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi prethodno iznijete odlučne činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. rujna 2016.