Broj: Revr 1820/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. A. iz S., kojega zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., kojega zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-30/14 od 14. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-61/12 od 17. veljače 2014., u sjednici održanoj 20. rujna 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-30/14 od 14. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-61/12 od 17. veljače 2014. i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-61/12 od 17. veljače 2014.

 

              II.              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 1.200,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka točke 1. i 3. Ugovora o radu zaključenog između tuženika H. C. d.o.o. i tužitelja dana 30. lipnja 2011. godine pod poslovnim brojem 1153/11.

 

              II. Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen između tuženika H. C. d.o.o. i tužitelja dana 30. lipnja 2011. godine pod poslovnim brojem 1153/11 zasnovan na neodređeno vrijeme.

 

III. Utvrđuje se nedopuštenom Obavijest tuženika broj 3014/11 od 29. studenog 2011. godine o prestanku ugovora o radu broj 1153/11 od 30. lipnja 2011. godine.

 

IV. Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 29. prosinca 2011. godine, kao i da je tužitelj bio u stalnom radnom odnosu kod tuženika od 30. lipnja 2011. godine do 30. travnja 2012. godine.

 

V. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i koja zatezna kamata teče od dana presuda do dana isplate."

 

Ujedno je tuženiku naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev u glavnoj stvari prihvaćen u cijelosti. Preinačena je i odluka o troškovima postupka te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud "ukine u cijelosti donesenu odluku i odbaci tužbu, podredno da ukine u cijelosti pobijanu drugostupanjsku presudu te ju preinači u smislu revizijskih navoda na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, odnosno podredno da ukine u cijelosti presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje".

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem ništavosti odredbi ugovora o radu, utvrđenjem da je ugovor o radu od 30. lipnja 2011. sklopljen na neodređeno vrijeme, utvrđenjem nedopuštenosti obavijesti i utvrđenjem da je tužitelj bio u radnom odnosu u razdoblju od 30. lipnja 2011. do 30. travnja 2012.

 

Pošavši od utvrđenja

 

- da je na radnom mjestu tužitelja prije radio M. S. s kojim je tuženik, zbog imenovanja tog radnika na radno mjesto nadređenog službenika u H. H. d.o.o., sklopio sporazum o prestanku radnog odnosa dana 30. prosinca 2010. (list 47);

 

- da se istim sporazumom tuženik obvezao da će u slučaju prestanka ugovora M. S. u H. H. d.o.o., osim zbog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, ponuditi M. S. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog čega se obvezao da ispražnjeno radno mjesto neće popunjavati sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme

 

prvostupanjski sud zaključuje da je sklapanje ugovora o radu s tužiteljem na određeno vrijeme bilo opravdano preuzetom obvezom tuženika iz sporazuma o prestanku ugovora o radu s M. S., stoga da ugovor s tužiteljem nije sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR).

 

Drugostupanjski sud, ocijenivši da opisana okolnost ne predstavlja opravdani razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i budući da je ugovor o radu sklopljen protivnom odredbama Zakona o radu, zaključuje da je nastupila predmnijeva iz čl. 10. st. 5. ZR te da se smatra da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Shodno tome preinačio je prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

              Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, postojanje koje povrede ničim ne obrazlaže.

             

              Stoga ovaj sud, ispitujući reviziju u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Osnovana je međutim tvrdnja tuženika da je drugostupanjski sud zaključivši da je sporni ugovor o radu sklopljen protivno odredbama Zakona o radu pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZR ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

 

              Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da odredbama Zakona o radu nije propisana obveza poslodavca na ponovno zasnivanje radnog odnosa s radnikom koji se nakon prestanka radnog odnosa kod drugog poslodavca hoće vratiti na rad kod ranijeg poslodavca, stoga da obveza tuženika preuzeta sporazumom o prestanku ugovora o radu s M. S., ne predstavlja objektivan razlog za zasnivanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, poslodavac može, unatoč tome što obveza ponovnog zapošljavanja radnika kojem je prestao radni odnos nije propisana zakonom, takvu obvezu preuzeti ugovorom.

 

Prestanak radnog odnosa ranijeg radnika kod drugog poslodavca te predvidivo njegovo vraćanje na rad kod tuženika upravo predstavlja događaj čije nastupanje opravdava zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme te je ugovor o radu sklopljen sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZR.

 

Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 10. st. 5. ZR).

 

Budući da suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda ugovor o radu nije sklopljen protivno zakonu te se ne smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme pogrešno je drugostupanjski sud, posljedično tome ocijenio osnovanim sve istaknute zahtjeve.

 

Slijedom iznesenog, budući da je materijalno pravo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tužitelja.

 

Tuženik u cijelosti uspio je s revizijom te mu je dosuđen trošak revizije u iznosu od 1.200,00 kn.

 

Zagreb, 20. rujna 2016.