Broj: Revr 524/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. Ž. iz O., i 2. I. B. iz R., koje zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika P. V. d.d. V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi utvrđenja ništetnosti prijenosa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1467/2012-3 od 14. studenoga 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1583/11-11 od 21. veljače 2012., u sjednici održanoj 21. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos kod tuženika nije prestao, da su tužitelji i nadalje u neprekidnom radnom odnosu, da im pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da im tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan prijenos ugovora o radu sklopljenih između tužitelja i tuženika, kao i aneksa njihovih ugovora, a koji prijenos je izvršen na temelju Ugovora o pružanju usluga fizičko-tehničke zaštite od 28. rujna 2011. i Sporazuma o prenošenju ugovora o radu od 28. rujna 2011. sklopljenih između tuženika i trgovačkog društva P.-A. j.t.d..

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1583/11-11 od 21. veljače 2012. godine usvojio je u cijelosti tužbene zahtjeve tužitelja M. Ž. i I. B. tako da je utvrdio da je ništetan prijenos Ugovora o radu zaključenih između tužitelja i tuženika kao i aneksa njihovih ugovora koji prijenos je izvršen temeljem Ugovora o pružanju usluga fizičko-tehničke zaštite od 28. rujna 2011. godine i Sporazuma o prenošenju ugovora o radu od 28. rujna 2011. godine zaključenih između tuženika i trgovačkog društva P.-A. j.t.d. te je utvrdio da radni odnos tužitelja nije prestao te da se oni i nadalje nalaze u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika, a tuženiku je naloženo da im omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja sukladno njihovim sklopljenim ugovorima o radu (točka I. i II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanim u presudi naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka i to svakome u iznosu od 2.460,00 kn (točka III. izreke).

 

Drugostupanjska presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1467/2012-3 od 14. studenoga 2013. glasi:

 

"Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1583/11-11 od 21. veljače 2012. godine i sudi:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. Ž. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetan prijenos Ugovora o radu zaključenog između tužitelja Ž. M. iz O., i tuženika P. V. d.d. V., dana 03. travnja 1996. g. i Aneksa Ugovora od 23.01.2006. g., koji prijenos je izvršen temeljem Ugovora o pružanju usluga fizičko-tehničke zaštite od 28. rujna 2011. g. i Sporazuma o prenošenju Ugovora o radu od 28. rujna 2011. g., zaključenih između tuženika s jedne strane i trgovačkog društva „P.-A.“ j.t.d. s druge strane, te se utvrđuje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao te da je tužitelj i nadalje u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 03. travnja 1996. g. i Aneksa Ugovora od 23. siječnja 2006. g. temeljem kojih mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa, pa se nalaže tuženiku da omogući tužitelju obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja sukladno sklopljenom Ugovoru o radu i Aneksu Ugovora, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužitelju M. Ž. da tuženiku P. V. d.d. V. plati na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.430,00 kn u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. B. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetan prijenos Ugovora o radu zaključenog između tužitelja B. I. iz R., i tuženika P. V. d.d. V., dana 29. travnja 1996. g. i Aneksa Ugovora od 23.01.2006. g., koji prijenos je izvršen temeljem Ugovora o pružanju usluga fizičko-tehničke zaštite od 28. rujna 2011. g. i Sporazuma o prenošenju Ugovora o radu od 28. rujna 2011. g., zaključenih između tuženika s jedne strane i trgovačkog društva „P.-A.“ j.t.d. s druge strane, te se utvrđuje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao te da je tužitelj i nadalje u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 29. travnja 1996. g. i Aneksa Ugovora od 23. siječnja 2006. g. temeljem kojih mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa, pa se nalaže tuženiku da omogući tužitelju obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja sukladno sklopljenom Ugovoru o radu i Aneksu Ugovora, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

IV. Nalaže se tužitelju I. B. da tuženiku P. V. d.d. V. plati na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.430,00 kn u roku od 8 dana.“"

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje pobijane presude i odbijanje žalbe tuženika izjavljenu protiv prvostupanjske presude uz naknadu troškova revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

 

Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

Pobijana presuda nije donesena prema odredbama iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

 

U konkretnoj pravnoj stvari tužitelji, uz ostalo, tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan prijenos ugovora o radu, a koji prijenos je izvršen na temelju Ugovora o pružanju usluga fizičko-tehničke zaštite od 28. rujna 2011. i Sporazuma o prenošenju Ugovora o radu od 28. rujna 2011. sklopljenih između tuženika i trgovačkog društva P.-A. j.t.d. Z..

 

Slijedom toga, u ovom se dijelu ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, naprotiv, spor se vodi glede utvrđenja apsolutne ništavosti prijenosa na temelju ugovora koje su sklopile dvije pravne osobe, tj. tuženikov poslodavac i treća osoba P.-A. j.t.d. Z..

 

Prema tome, za prosudbu dopuštenosti revizije u ovakvoj se situaciji ne može primijeniti odredba iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a već ona o vrijednosnom kriteriju za izjavljivanje revizije, iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

 

U tužbi je vrijednost predmeta spora naznačena s iznosom od 10.000,00 kn pa slijedom toga, imajući na umu da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to u ovom slučaju u odnosu na utvrđenje ništetnosti prijenosa ugovora o radu revizija nije dopuštena.

 

Međutim, sukladno odredbama članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a, dopuštena je revizija protiv dijela pobijane presude u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da radni odnos kod tuženika nije prestao i da je nadalje u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika.

 

Drugostupanjski sud je, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, ocijenio da su ispunjeni zakonski razlozi iz čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, dalje: ZR) za prijenos ugovora o radu na novog poslodavca, da su u smislu čl. 133. ZR-a zadržana prava radnika koja su stečena do prijenosa ugovora i da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 133. stavak 6. ZR-a i prije prijenosa pisano obavijestio radnike i radničko vijeće o prijenosu, odnosno da se o prijenosu savjetovao sa radničkim vijećem sukladno odredbi članka 149. ZR-a.

 

Zbog toga je preinačio prvostupanjsku presudu i u odnosu na daljnji dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da radni odnos kod tuženika nije prestao, da su tužitelji i nadalje u neprekidnom radnom odnosu, da im pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da im tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja.

 

Tužitelj u reviziji neosnovano navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavanju njezino ispitivanje s obzirom da sadrži razloge zbog kojih je preinačena prvostupanjska presuda.

 

Kako je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca pravomoćno odbijen, a revizija tužitelja u tom dijelu odbačena, proizlazi da su nižestupanjski sudovi, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos kod tuženika nije prestao, da su tužitelji i nadalje u neprekidnom radnom odnosu, da im pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da im tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja.

 

Iz navedenih je razloga, valjalo je na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a presuditi kao u izreci, a na temelju članka 392. stavak 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. rujna 2016.