Broj: Revr 1123/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. P. iz J., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u J., protiv tuženika-protutužitelja M. V. C. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., radi nezakonitosti otkaza, isplate i utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-116/13-2 od 9. travnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1627/12-18 od 15. studenoga 2013., te protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-116/13-2 od 9. travnja 2014., kojim je djelomično ukinuta i u tom dijelu odbačena tužba, te djelomično ukinuta navedena prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja-protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-116/13-2 od 9. travnja 2014. u dijelu pod točkom I izreke odbija se kao neosnovana.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-116/13-2 od 9. travnja 2014. u dijelu pod točkom II izreke odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 26. rujna 2011., kao i odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. listopada 2011., koje je dao tuženik-protutužitelj M. V. C. d.o.o., OIB: …, Z., tužitelju-protutuženiku D. P., OIB: …, iz J.

 

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. V. C. d.o.o., Z. da isplati tužitelju-protutuženiku D. P. iz J. iznos:

              - 6.779,91 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, tekućim od 26. kolovoza 2011., pa do isplate,

- 7.256,92 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. rujna 2011., pa do isplate,

- 4.592,05 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. listopada 2011., pa do isplate,

- 4.592,05 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. studenoga 2011., pa do isplate,

- 4.035,27 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. prosinca 2011., pa do isplate,

- 4.035,27 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. siječnja 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. veljače 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. ožujka 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. travnja 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. svibnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. lipnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. srpnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. kolovoza 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. rujna 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. listopada 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. studenoga 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. prosinca 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. siječnja 2013., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. veljače 2013., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. ožujka 2013., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. travnja 2013., pa do isplate,

pa nadalje za svaki mjesec iznos 2.423,74 kuna, sve do povratka na posao, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od svakog 25. dana u mjesecu za protekli mjesec, pa sve do isplate, kao i da plati parnični trošak u iznosu 13.125,00 kuna sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu traženog troška parničnog postupka u iznosu 900,00 kuna, kao neosnovan.

 

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika 1. travnja 2010., s danom 4. listopada 2011.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 13.406,25 kuna.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1627/12-18 od 15. studenoga 2013., u dijelu pod točkom I. izreke te se u tom dijelu tužba odbacuje.

 

II. Ukida se navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju M. V. C. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D. P. isplati iznos 6.779,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2011. do isplate, iznos 7.256,92 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2011. do isplate i iznos 4.592,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2011. do isplate te u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu 13.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2013. do isplate, te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu 13.406,25 kn, te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima postupka nastalim u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.“

 

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja M. V. C. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1627/12-18 od 15. studenoga 2013. u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika 1. travnja 2010. s danom 4. listopada 2011.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1627/12-18 od 15. studenoga 2013. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju M. V. C. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku M. P. isplati iznos 60.826,08 kn sa zateznim kamatama te za svaki mjesec nadalje, sve do povratka na posao iznos 2.423,74 kn sa zateznim kamatama i za isto sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika M. P. za isplatu iznosa 60.826,08 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodište za pet postotnih poena tekućim

- na iznos 4.592,05 kn od 26. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos 4.035,27 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. siječnja 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. veljače 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. ožujka 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. travnja 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. svibnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. lipnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. srpnja 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. kolovoza 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. rujna 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. listopada 2012., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. studenoga 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. prosinca 2012., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. siječnja 2013., pa do isplate,

- 4.110,51 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. veljače 2013., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. ožujka 2013., pa do isplate,

- 2.423,74 kuna, sa navedenim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. travnja 2013., pa do isplate, kao i zahtjev za isplatu iznosa 2.423,74 kn nadalje za svaki mjesec sve do povratka na posao sa zateznim kamatama tekućim od svakog 25-og dana u mjesecu za protekli mjesec pa sve do isplate.“

 

Protiv točke I izreke drugostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je ukinuta točka I izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i u tom dijelu odbačena tužba, tužitelj-protutuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Protiv drugostupanjske presude pod točkom II izreke u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženiku) da tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelju) isplati iznos 60.826,08 kn sa zateznim kamatama, te za svaki mjesec nadalje, sve do povratka na posao iznos 2.423,74 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati revizija te ukine drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija tužitelja nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud ispituje pobijano rješenje i pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ono pobijano revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Također na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

              Stoga, s obzirom da podnositelj revizije nije određeno naveo i obrazložio razloge koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, već je samo naveo da je ta povreda počinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom kada je drugostupanjski sud protivno odredbi čl 369. st. 2 ZPP odbacio tužbu, to ovi razlozi nisu uzeti u obzir.

 

              U revizijskom stupnju postupka sporno je između stranaka je li tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari pravilno odbačena, te pripada li tužitelju pravo na naknadu štete na ime izmakle dobiti koja se sastoji u razlici plaće koju je tužitelj ostvarivao kod tuženika i plaće kod novog poslodavca.

 

              U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika primio 27. rujna 2011.,

- da je tužitelj protiv navedene odluke pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava putem pošte preporučenom pošiljkom 6. listopada 2011.,

- da je tužitelj odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primio 4. listopada 2011.

- da je tužitelj protiv navedene odluke pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava putem pošte preporučenom pošiljkom 7. listopada 2011.,

- da tuženik o zahtjevima za zaštitu prava nije odlučivao,

- da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu neposredno sudu 9. studenoga 2011.

 

              Slijedom utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava predao u zakonskom roku od 15 dana sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), kao i tužbu sudu u narednom roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava tuženiku, sukladno čl. 129. st. 2. ZR.

 

              Međutim, drugostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica zaključio da je tužba tužitelja podnesena po proteku roka iz čl. 129. st. 2. ZR.

 

              Takvo svoje pravno shvaćanje drugostupanjski sud temelji na činjenici da odredba čl. 129. st. 2.  ZR ne propisuje ništa glede načina računanja rokova i utvrđivanja pravovremenosti zahtjeva odnosno tužbe za zaštitu prava. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da se o tome odlučuje primjenom odredbi čl. 112. st. 1., 2. i 4. ZPP, te čl. 113. st. 2. i 8. ZPP koje propisuju način računanja početka, tijeka i isteka posljednjeg dana roka (čl. 112. st. 1., 2. i 4. ZPP), kao i pravovremenost podnesaka vezanih za rok, tako da se smatra da je takav podnesak predan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu (čl. 113. st. 1. ZPP), a ukoliko je takav podnesak upućen putem pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, da se dan predaje pošti smatra danom predaje sudu kojem je upućen (čl. 113. st. 2. ZPP). Također drugostupanjski sud ističe da se odredba čl. 113. st. 1. i 2. ZPP primjenjuje i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba, a isto tako i na rok zastare potraživanja ili kakva druga prava (čl. 113. st. 8. ZPP).

 

Takvo shvaćanje pravilnim prihvaća i revizijski sud.

 

              Naime, prema odredbi čl. 129 st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

 

              Prema odredbi čl. 129. st. 2. ZR ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

              Imajući na umu utvrđene činjenice pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da je predmetna tužba koja je predana neposredno sudu 9. studenoga 2011., podnesena po proteku zakonskog roka iz čl. 129. st. 2. ZR.

 

              To stoga što je, u konkretnom slučaju, tužitelj zahtjev za zaštitu prava u odnosu na otkaz ugovora o radu od 26. rujna 2011., uputio poslodavcu putem pošte preporučenom pošiljkom 6. listopada 2011., pa je rok od 15 dana iz čl. 129. st. 2. ZR u kojem je tuženik kao poslodavac trebao odlučivati o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava u odnosu na odluku o otkazu od 26. rujna 2011., počeo teći 7. listopada 2011., a posljednji dan tog roka isticao je 21. listopada 2011. (petak). Kako tuženik o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava tužitelja nije odlučivao, to je tužitelju daljnji rok od petnaest dana za ostvarivanje povrijeđenog prava pred sudom u smislu odredbe čl. 129. st. 2. ZR počeo teći 22. listopada 2011. i istekao je 7. studenoga 2011. (ponedjeljak), kako je pravilno ocijenio drugostupanjski sud.

 

              Nadalje, tužitelj je zahtjev za zaštitu prava u odnosu na otkaz ugovora o radu od 3. listopada 2011. uputio poslodavcu putem pošte preporučenom pošiljkom, pa je rok od 15 dana iz čl. 129. st. 2. ZR u kojem je tuženik kao poslodavac trebao odlučivati o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava u odnosu na odluku o otkazu od 3. listopada 2011., počeo teći 8. listopada 2011., a posljednji dan tog roka isticao je 24. listopada 2011. (ponedjeljak). Kako tuženik o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava tužitelja nije odlučivao, to je tužitelju daljnji rok od petnaest dana za ostvarivanje povrijeđenog prava pred sudom u smislu odredbe čl. 129. st. 2. ZR počeo teći 25. listopada 2011. i istekao je 8. studenoga 2011. (utorak), kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud.

 

              Nadalje, revident u reviziji ističe da nema mjesta primjeni odredbi o računanju rokova kako ih određuje ZPP, već da bi rok od 15 dana iz čl. 129. st. 2. ZR za odlučivanje tuženika o tužiteljevu zahtjevu za zaštitu prava trebao početi teći tek nakon što bi tuženiku bio uručen zahtjev za zaštitu prava.

 

              Međutim, u situaciji kada je nesporno da je u odnosu na otkaz ugovora o radu od 26. rujna 2011., tužitelj podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preporučenom pošiljkom 6. listopada 2011., a u odnosu na otkaz ugovora o radu od 3. listopada 2011. da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preporučenom pošiljkom 7. listopada 2011., te u situaciji kada tužitelj kao radnik nema podatak iz javne isprave (povratnice) kada je poslodavac primio njegov zahtjev za zaštitu prava iz čl. 129. st. 1. ZR, kao u konkretnom slučaju, tada se pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite prava sukladno roku iz čl. 129. st. 2. ZR računa prema odredbama ZPP (čl. 112. i čl. 113. ZPP). Dakle, suprotno navodima revidenta, dan predaje pošti preporučene pošiljke se smatra i danom dostave poslodavcu.

 

              Na navode revidenta u kojima isti ističe da se može smatrati da je dostava poslodavcu obavljena tek prvog slijedećeg dana nakon što je podnesak predan pošti, ukoliko tužitelj ne dokaže drugačije, valja reći da bi i tada tužba bila podnesena izvan roka, s obzirom da bi i u tom slučaju posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 8. studenoga 2011.

 

              Stoga, suprotno revizijskim navodima revidenta, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 369. st. 2. ZPP, kada je pobijanim rješenjem (točka I izreke) ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim predmetnih odluka o otkazu ugovora o radu, i u tom dijelu odbacio tužbu.

 

              Nadalje, u odnosu na reviziju protiv točke II izreke pobijane presude, valja reći da je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio naknadu štete na ime izmakle dobiti koja se sastoji u razlici plaće koju je tužitelj ostvarivao kod tuženika i plaće kod novog poslodavca.

 

              To stoga što u situaciji kada je tužitelj propustio u propisanom roku zahtijevati sudsku zaštitu, kao u konkretnom slučaju i kada nije utvrđen nezakonitim otkaz ugovora o radu, tužitelj ne može od svojeg ranijeg poslodavca zahtijevati naknadu štete s osnova izgubljene zarade.

 

              Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 21. rujna 2016.