Broj: Revr 191/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. A. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici P. P. i A.-M. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar S. M. u Z.,  OIB: …, radi utvrđenja, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1233/14-2 od 30. rujna 2014., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-116/12-30 od 23. travnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1233/14-2 od 30. rujna 2014. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-116/12-30 od 23. travnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pr-116/12 od 23. travnja 2014. odbacio je tužbu tužiteljice u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se utvrdi da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu kod tuženika na poslovima radnog mjesta dipl. inž. zaštite na radu u Službi općih, pravnih i kadrovskih poslova na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2011. pa nadalje, te da je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika sa danom 30. studenog 2011. nezakonit.

 

Presudom istog suda i poslovnog broja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da s njom zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta dipl. inž. zaštite na radu u Službi općih, pravnih i kadrovskih poslova, te da ju vrati na to radno mjesto i isplati joj izgubljenu zaradu u iznosima i sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci.

 

Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnične troškove.

 

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-1233/14 od 30. rujna 2014. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-116/12 od 23. travnja 2014., a rješenjem istog poslovnog broja od 23. travnja 2014. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-116/12 od 23. travnja 2014.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (redovitu reviziju) zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem ukine presudu i rješenje drugostupanjskog i presudu i rješenje prvostupanjskog suda ili samo presudu i rješenje drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda, odnosno da presudom prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu i rješenje uz naknadu troškova postupka kao i troškova revizije tužiteljici.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), koji se zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev da se utvrdi da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu kod tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta dipl. inž. zaštite na radu u Službi općih, pravnih i kadrovskih poslova na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2011. pa nadalje, da je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 30. studenog 2011. nezakonit, da se naloži tuženiku da s tužiteljicom zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta dipl. inž. zaštite na radu u Službi općih, pravnih i kadrovskih poslova i da ju vrati na to radno mjesto, te da joj tuženik isplati naknadu plaće za utuženo razdoblje s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tužba podnesena 11. siječnja 2012. podnesena izvan zakonom propisanog roka iz čl. 129. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 – dalje: ZR) te su tužbu odbacili u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta dipl. inž. zaštite na radu u Službi općih, pravnih i kadrovskih poslova na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2011. pa nadalje i da je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 30. studenog 2011. nezakonit. Nadalje, sudovi zaključuju da nedostaje pravna osnova za usvajanjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva – da se naloži tuženiku da s tužiteljicom zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da tužiteljicu vrati na radno mjesto, odnosno da joj isplati plaću za traženo razdoblje, jer je tužiteljici Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme istekao 30. studenog 2011. sukladno odredbi čl. 104. st. 1. t. 2. ZR.

 

Međutim, osnovano tužiteljica u reviziji opisno ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP, jer tužba na utvrđenje u smislu čl. 187. ZPP nije vezana za rok, odnosno uz činjenicu je li tužiteljica tražila zaštitu povrijeđenog prava kod poslodavca ili ne. Pretpostavka za dopuštenost takve tužbe postojanje je pravnog interesa pa tek ukoliko ne bi postojao pravni interes, takva bi se tužba mogla odbaciti, a za podnošenje takve tužbe ne traži se da bude ispunjena pretpostavka iz čl. 129. st. 4. ZR.

 

Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave.

 

Prema st. 2. čl. 187. ZPP takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su zauzeli pogrešno pravno shvaćanje da je tužiteljica u ovom postupku, u kojem je podnesena tužba na utvrđenje (da su parnične stranke u ovom postupku kao poslodavac i radnik sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 30. studenog 2011. godine nezakonit), kod podnošenja takve tužbe vezana prekluzivnim rokom iz čl 129. st. 4. ZR.

 

Kako je u ovom postupku podnesena tužba na utvrđenje, a pravo na podizanje takve tužbe valja ocjenjivati u smislu već ranije citiranih odredbi čl. 187. ZPP, jer pravo na podnošenje tužbe na utvrđenje nije vezano uz rok propisan odredbom čl. 129. st. 4. ZR ovaj sud je na temelju čl. 400. u vezi čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 394. st. 1. ZPP prihvatio reviziju tužiteljice, ukinuo obje nižestupanjske presude, s obzirom da o odluci suda u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nezakonit, ovisi je li tuženik dužan s tužiteljicom zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, je li dužan vratiti ju na rad i isplatiti joj naknadu plaće za utuženo razdoblje te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će otkloniti navedenu povredu te donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u smislu čl. 154. ZPP ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 27. rujna 2016.