Broj: Revr 1120/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., OIB: …, iz R., C., kojega zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u S., protiv tuženice H. r., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica I. O. A., mag. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-84/14 od 19. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-531/10 od 18. lipnja 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-84/14 od 19. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-531/10 od 18. lipnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. 57/10 od 15. lipnja 2010. nedopuštena te da se tužitelj i dalje nalazi u radnom odnosu kod tuženice na neodređeno vrijeme na temelju ugovora o radu od 17. siječnja 2007. Ujedno je naloženo tuženici da tužitelja vrati na njegovo ranije radno mjesto snimatelja tona u podružnicu H. t., Radna jedinica tehnika H., Odjel snimanje, TV Centar S.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza i vraćanjem na rad tužitelja.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim pošavši od zaključka da je sporni izvanredni otkaz dan izvan roka iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine"149/09 - dalje: ZR). Zaključak obrazlažu utvrđenjem

 

- da je tuženica tužitelju otkazala ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka dana 15. lipnja 2010.;

 

- da je odlukom o otkazu tužitelju stavljeno na teret počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 19. Etičkog kodeksa H. i čl. 64. Pravilnika o radu, jer da je za vrijeme korištenja slobodnog dana obavljao poslove snimanja za konkurentsku pravnu osobu "…" i pri tome sudjelovao u verbalnom i fizičkom incidentu koji je odjeknuo u javnosti i zbog koje je narušen ugled tuženice;

 

- da su o incidentnom događaju, koji se zbio 27. svibnja 2010., izvještavali internetski portali, a dana 29. svibnja 2010., u dnevnom listu S. D. da je objavljen članak u kojem se navodi da je u incidentu, kao zaposlenik tuženice, sudjelovao tužitelj, čime da je narušen ugled tuženice;

 

- da je tuženica za činjenice na kojima temelji izvanredni otkaz doznala 29. svibnja 2010., pa da je otkaz od 15. lipnja 2010. dan po proteku roka od saznanja za tu činjenicu.

 

Pritom nižestupanjski sudovi ne prihvaćaju tvrdnju tuženice da je s dovoljnim stupnjem izvjesnosti za tu činjenicu saznala tek 1. lipnja 2010, kada je primila izvješće urednika "…" u kojem se navodi da je tužitelj u vrijeme incidenta radio za tu televizijsku kuću.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP tuženica pobliže ne obrazlaže, pa ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbi čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud nije našao da je počinjena navedena bitna povreda.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa revizijski razlozi kojima tuženica osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Osnovana je, međutim, tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da je tuženica za činjenice na kojima temelji otkaz saznala objavom informacije o incidentu u dnevnom listu S. D. još 29. svibnja 2010., pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Danom saznanja za činjenicu na kojoj se temelji otkaz smatra se dan kad je osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa s velikom stupnjem izvjesnosti mogla zaključiti o postojanju takve povrede.

 

Tuženica tužitelju stavlja na teret počinjenje osobito teške povrede iz radnog odnosa opisane u čl. 19. Etičkog kodeksa H. počinjene time što je radeći za konkurentsku kuću kršio odredbe o zabrani utakmice s poslodavcem, pri čemu je sudjelovao i u verbalnom i fizičkom incidentu, čime je kao radnik poslodavca štetio ugledu poslodavca.

 

Neovisno o sadržaju članka objavljenog u S. D., o činjenici da je u vrijeme događaja od 27. svibnja 2010. tužitelj radio za konkurentsku kuću "…", a na kojoj činjenici tuženica temelji otkaz, tuženica je s dovoljnom izvjesnošću mogla zaključiti tek primitkom dopisa te kuće od 1. lipnja 2010., kojim se potvrđuje ta činjenica.

 

Budući, da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da je tuženica za činjenicu na kojoj temelji otkaz saznala već na temelju sadržaja članka objavljenog u S. D. 29. svibnja 2010., pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su otkaz ocijenili nedopuštenim na temelju odredbe čl. 108. st. 2. ZR, a zbog čega nisu raspravili ostale činjenice o kojima ovisi dopuštenost otkaza, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 27. rujna 2016.