Broj: Revr 1159/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. ž. p. p. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., P., R.₁, R.₂ d.o.o., Z., protiv prvotuženika Sindikat strojovođa Hrvatske, Z., OIB: .... i drugotuženika A. H. iz N., OIB: ..., kao sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, zastupani po punomoćnicima Odvjetničkog društva R. i p., radi nadomještaja suglasnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-299/2016 od 7. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2078/15-13 od 14. siječnja 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I Nadomješta se suglasnost SINDIKATA STROJOVOĐA HRVATSKE sa sjedištem u Z., ...., OIB: ..., na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku D. P. na radnom mjestu strojovođa I, u jedinici kolodvor B. koji je u radnom odnosu s društvom H. P. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... temeljem Ugovora o radu broj 220-63/2014 od 8. siječnja 2014., kako je isti zamijenjen Aneksom ugovora o radu br. 1307/2014, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem od 21. srpnja 2015. godine zaprimljenim 23. srpnja 2015. godine.

 

II Nadomješta se suglasnost H. A. iz N., OIB: ..., kao sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku D. P. na radnom mjestu strojovođa I, u jedinici kolodvor B. koji je u radnom odnosu s društvom H. P. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., ...., OIB: ... temeljem Ugovora o radu broj 220-63/2014 od 8. siječnja 2014., kako je isti izmijenjen Aneksom ugovora o radu br. 1307/2014, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem zaprimljenim 22. srpnja 2015. god.

 

III Nalaže se SINDIKATU STROJOVOĐA HRVATSKE sa sjedištem u Z., ...., OIB: ... te H. A. iz N., ..., OIB: ...., kao sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća da društvu H. P. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... solidarno nadoknade troškove vođenja ovog postupka, u roku od 8 dana.“

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.850,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 21 Pr-2078/15 od 14. siječnja 2016., te se prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I Nadomješta se suglasnost SINDIKATA STROJOVOĐA HRVATSKE  sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku D. P. na radnom mjestu strojovođa I, u jedinici kolodvor B. koji je u radnom odnosu s društvom H. P. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... temeljem Ugovora o radu broj 220-63/2014 od 8. siječnja 2014., kako je isti izmijenjen Aneksom ugovora o radu br. 1307/2014, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem od 21. srpnja 2015. godine zaprimljenim 23. srpnja 2015. godine.

 

II Nadomješta se suglasnost H. A. iz N., ..., OIB: ..., kao sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku D. P. na radnom mjestu strojovođa I, u jedinici kolodvor B. koji je u radnom odnosu s društvom H. P. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... temeljem Ugovora o radu broj 220-63/2014 od 8. siječnja 2014., kako je isti izmijenjen Aneksom ugovora o radu br. 1307/2014, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem zaprimljenim 22. srpnja 2015. god.

 

III. Preinačava se presuda u dijelu pod točkom II. te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.850 kuna.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske drugostupanjsku presudu preinačiti te odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženicima, uključujući i trošak revizije od 3.125,00 kn, PDV na taj iznos od 781,25 kn, te pristojbe na reviziju u iznosu od 8.000,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tuženici ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju pobijane presude jasni, razumljivi i ne proturječe sadržaju spisa. Niti činjenica, na koju se ukazuje revizijom, da je drugostupanjski sud u obrazloženju (očitom omaškom u pisanju) naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka L. M., M. Đ. i Z. K. proizlazi da postoji osnovana sumnja da su A. H. i D. P., umjesto samo radnik D. P., izvršili povredu radne obveze zbog koje nastavak ugovora o radu ne bi bio moguć, ne čini pobijanu presudu nerazumljivom.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao pretpostavke za nadomještanje suglasnosti jer nije utvrđeno postojanje opravdane sumnje u ostvarivanju otkaznog razloga iz čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR/14) i to, polazeći od toga da tužitelj namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu temelji na osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa i gubitka povjerenja u radnika D. P., a da iz Aneksa ugovora od 8. siječnja 2014. proizlazi da je radnik D. P. oslobođen obavljanja poslova iz ugovora o radu radi obnašanja funkcije sindikalnog dužnosnika koji svoju dužnost može obavljati u punom radnom vremenu, radi čega isti nije mogao počiniti tešku povredu obveza iz radnog odnosa na svom radnom mjestu budući je bio oslobođen od obavljanja poslova svog radnog mjesta temeljem ugovora o radu.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja istu ocijenio osnovanom te je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvatio. Sud drugog stupnja je shvaćanja da se u konkretnom slučaju radi o sudskom postupku koji se vodi prema čl. 249. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09), a koje odredbe se primjenjuju temeljem čl. 232. ZR/14, u kojem postupku je potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o radniku kojem se može otkazati ugovor o radu, te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Pritom drugostupanjski sud navodi da se radi o odredbi koja je lex specialis u odnosu na odredbu (čl. 108. st. 2. ZR/09) prema kojoj se rok za izvanredni otkaz ugovora o radu računa od dana saznanja za povredu radne obveze (odnosno za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji). To stoga što se sindikalnom povjereniku može otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost sindikata, a u slučaju da sindikat uskrati suglasnost, istu može nadomjestiti sudska odluka. Dakle, obzirom poslodavac ne može otkazati sindikalnom povjereniku prije nego dobije suglasnost sindikata odnosno suda, to prije ne postoje zakonske pretpostavke otkazivanja, pa se ne može primjenjivati subjektivni rok iz čl. 107. st. 1. ZR/09 (pravilno čl. 108. st. 2. ZR/09).

 

K tomu, drugostupanjski sud nalazi neutemeljenim zaključak suda prvog stupnja da radnik D. P. (sindikalni povjerenik) nije mogao počiniti povredu radne obveze jer je oslobođen obavljanja poslova radi kojih je zaključen ugovor o radu, budući povredu radne obveze čini i radnik koji je tu povredu uzrokovao u svezi s radom.

 

Konačno, drugostupanjski sud nalazi da iz rezultata dokaznog postupka, prije svega iskaza saslušanih svjedoka L. M., M. Đ. i Z. K., proizlazi da postoji osnovana sumnja da je radnik D. P. izvršio povredu radne obveze zbog koje nastavak ugovora o radu ne bi bio moguć.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Prema odredbi čl. 249. st. 1. ZR/09 sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:

 

1. otkazati ugovor o radu, ili

 

2. na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.

 

Prema čl. 249. st. 3. ZR/09 ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

 

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da u situaciji kada sindikat uskrati suglasnost na otkaz poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada sindikat uskrati suglasnost na namjeravani otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku, a radi se o izvanrednom otkazu poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata (čl. 249. st. 3. ZR/09) podnijeti tužbu sudu radi nadomještanja suglasnosti, te u daljnjem roku od petnaest dana od dana kada odluka o nadomještanju suglasnosti postane pravomoćna dati izvanredni otkaz radniku koji je sindikalni povjerenik (u tom smislu i ovaj sud u Revr-319/2002-2 od 20. svibnja 2003.).

 

Tuženici niti ne tvrde da poslodavac nije u zakonom propisanom roku zatražio da suglasnost nadomjesti sudska odluka, već navodima revizije ističu da je istekao prekluzivni rok od petnaest dana za davanje izvanrednog otkaza radniku D. P., slijedom čega navedeni prigovor nije odlučan za rješenje ovog spora.

 

Revizijski navodi kojima se tvrdi da u postupanju radnika D. P. ne postoje bilo kakve povrede radne obveze također u ovom sporu nisu odlučni. Naime, u postupku povodom traženja suglasnosti poslodavac ne mora dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, već samo da postoji osnovana sumnja da je izvršena povreda radne obveze. Drugostupanjski sud zaključak o postojanju takve sumnje izvodi iz iskaza svjedoka L. M., M. Đ. i Z. K., a isti revizijskim navodima nije doveden u sumnju.

 

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. listopada 2016.