Broj: Revr 2183/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Dom zdravlja O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i V. B. u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2953/2014-2 od 5. veljače 2015., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-857/2013-8 od 17. travnja 2014., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika Dom zdravlja O. i preinačava se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2953/2014-2 od 5. veljače 2015. u točki I. izreke i sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice K. S. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-857/2013-8 od 17. travnja 2014.

 

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„Odbija se kao neosnovani alternativni tužbeni zahtjevi tužiteljice K. S. iz O., ..., OIB:... koji glase:

 

I/ „Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženoga Dom zdravlja O., O., ..., OIB:... od 18. listopada 2013.g. godine, kojim se tužiteljici redovito otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

Poništava se tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 18. listopada 2013. godine.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati nazad na posao i s njom u pisanom obliku sklopi Ugovor o radu za poslove koje je tužiteljica do trenutka otkaza ugovora o radu obavljala.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi bruto plaće i sva materijalna primanja na koja bi tužiteljica ostvarila pravo prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kao da je cijelo vrijeme radila na svom radnom mjestu, od dana prestanka ugovora o radu do dana vraćanja na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dospijeća pojedinog materijalnog prava i pojedine plaće, pa do dana isplate.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka i troškove Zahtjeva za zaštitu prava koji je tužiteljica tuženiku morala uputiti prije podizanja tužbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dana presuđenja do dana isplate.

 

II/ Utvrđuje se da tuženik tužiteljici nije točno utvrdio visinu otpremnine u Odluci o otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2013.g. i nije točno utvrdio trajanje tužiteljičinog otkaznog roka.

 

Poništava se dio tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2013. godine pod točkama 2. i 4. Odluke.

 

Nalaže se tuženiku da donese novu Odluku kojom će tužiteljici utvrditi trajanje otkaznog roka sukladno Zakonu o radu i visinu otpremnine sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka i troškove Zahtjeva za zaštitu prava koji je tužiteljica tuženiku morala uputiti prije podizanja tužbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dana presuđenja do dana isplate.“

 

Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere vraćanja tužiteljice na posao do okončanja ovog spora.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u visini od 3.750,00 kuna, sve u roku osam dana.“

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja povodom žalbe tužiteljice djelomično je preinačena i djelomično je ukinuta presuda suda prvog stupnja tako da je odlučeno:

 

„Žalba tužiteljice djelomično je osnovana pa se presuda Općinskog suda u Osijeku, broj 1.P: Pr-857/2013-8 od 17. travnja 2014.

 

I Preinačava u točki I stav 1 i 2 izreke i u tom dijelu sada glasi:

- Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika Dom zdravlja O. od 18. 10. 2013. kojim se tužiteljici redovito otkazuju ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

- Poništava se tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 18. 10. 2013.

 

II Ukida se presuda prvostupanjskog suda pod toč. I st. 4. izreke s kojom je tužiteljica odbijena zahtjevom da tuženik naknadi tužiteljici bruto plaće i sva materijalna primanja na koja bi tužiteljica ostvarila pravo prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana prestanka ugovora o radu do dana vraćanja na posao te u dijelu pod toč. II izreke s kojom je naloženo tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.750,00 kn i u tom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U preostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja i to u onom dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je ona uspjela u sporu reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08,  84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2010., na radnom mjestu „dentalni tehničar“,

 

- da je tuženik do 1. studenog 2010. obavljao djelatnost zubotehničkog laboratorija u kojem je radila tužiteljica,

 

- da je tuženik 30. kolovoza 2013. donio odluku da više neće obavljati djelatnost zubotehničkog laboratorija u svom sastavu, nego putem drugih nositelja zdravstvene zaštite,

 

- da je tuženik 18. rujna 2013. raspisao natječaj za obavljanje usluga dentalnih tehničara, kojim je pozvao sve zainteresirane za podnošenje ponuda za obavljanje usluga dentalnih tehničara za potrebe ordinacija dentalne medicine koje su u sastavu Doma zdravlja O.,

 

- da je tuženik 27. rujna 2013. donio Odluku o odabiru ponuditelja u postupku nabave dentalnih tehničara, kojom je utvrdio da je za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji odabrao Privatnu praksu zubotehničkog laboratorija G. S. iz Č., te je sukladno toj Odluci sklopio Ugovor o pružanju usluga izrade dentalnih pomagala od 1. listopada 2013.,

 

- da je tuženik 22. listopada 2013., otkazao tužiteljici Ugovor o radu zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

 

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela pravovremeni zahtjev za zaštitu prava 4. studenog 2013., a tuženik je odgovorio na taj zahtjev i odbio ga kao neosnovanog.

 

Sud drugog stupnja smatra da iz gore navedenih i u postupku utvrđenih činjenica slijedi da je ostvaren uvjet iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) koji govori o pravima radnika kada dolazi do prenošenja ugovora na novog poslodavca.

 

U ovom konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda kada je tuženik kao poslodavac odlučio da će dio poslova za njega obavljati druga pravna osoba nisu ostvarene okolnosti za primjenu odredbe čl. 133. ZR-a.

 

Naime, iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a određeno je da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom primjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

 

Iz izričaja ove odredbe slijedi da kada se ostvare uvjeti koji su u njoj propisani imperativno se na novog poslodavca prenose ugovori o radu, a radnik zadržava sva prava koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, a novi poslodavac preuzima danom prenošenja sva prava i obveze iz prenesenog ugovora.

 

Dakle, ako bi se i ostvarile okolnosti za koje tužiteljica tvrdi da bi se su se ostvarile  u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a time što je tuženik odlučio da će usluge dentalnih tehničara obavljati pravna osoba izvan tuženika, tada bi tužitelj svoja prava mogao ostvarivati jedino kod novog poslodavca pod uvjetom da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji radi o prijenosu djelatnosti na novog poslodavca.

 

S druge strane time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik odlučio da će jedan segment dentalne medicinske usluge, i to poslove koje obavljaju dentalni tehničari, sada umjesto da te poslove obavlja sam, koristiti usluge treće pravne osobe ne radi se o situaciji iz čl. 133. st. 1. ZR-a jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

 

Prema tome kako se ne radi o činjeničnoj situaciji, koja je regulirana odredbom čl. 133. ZR-a radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija (tako i ovaj sud u odluci Revr-1267/15 od 11. svibnja 2016.).

 

Slijedom navedenog, kako je zbog poslovne odluke tuženika prestala potreba za radom to je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a (poslovno uvjetovani otkaz) kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja.

 

Zbog svega gore navedenog, a kako nisu osnovani niti revizijski prigovori da bi u postupku pred sudom drugog stupnja bila počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a valjalo je reviziju tuženika usvojiti i preinačiti presudu suda drugog stupnja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa revizijom valjalo mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnose na sastav revizije prema Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) 150 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kuna, 1.500,00 kuna te pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 375,00 kuna, ukupno 1.875,00 kuna, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 5. listopada 2016.