Broj: Revr 234/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. iz P., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnika u P., protiv tuženika Osnovne škole M. Z. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. P.-J., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Poli poslovni broj Gž R-75/15-2 od 28. rujna 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1431/14-17 od 4. svibnja 2015., u sjednici održanoj 3. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Poli poslovni broj Gž R-75/15-2 od 28. rujna 2015., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi „M. Z.“ P., ..., ... P., isplatiti tužiteljici B. A., ..., ... P., na ime otpremnine u neto iznosu, iznos od 323.116,17 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos otpremnine od 06.04.2011. godine pa do isplate, po stopi koja je određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 25.625,00 kn u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužena odbija.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice, te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-1431/14-17 od 4. svibnja 2014. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 256.835,93 kune i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženici da na ime otpremnine plati tužiteljici bruto iznos od 256.835,93 kune, sa zateznom kamatom koja se određuje ta svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući od 6. travnja 2011. godine do isplate, u roku od 8 dana.

 

U ostalom dijelu žalba tužiteljice se odbija i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1431/14-17 od 4. svibnja 2014. godine.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tužiteljice i potvrdi prvostupanjsku presudu te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizijski sud odbije reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine u neto iznosu od 323.116,17 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od prestanka radnog odnosa do isplate.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica kod tuženika počela raditi 1979. kao učitelj razredne nastave,

 

- da je tužiteljica s tuženikom 15. travnja 1996. sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova ravnatelja te da je posljednji put za ravnateljicu tužiteljica imenovana odlukom od 2. prosinca 2005. na mandat od četiri godine, nakon čega je temeljem obavijesti proglašena organizacijskim viškom jer nije postojala mogućnost da obavlja druge odgovarajuće poslove,

 

- da je tuženik u narednom razdoblju od 12 mjeseci posredovao pri njenom zapošljavanju, budući da je imala 61 godinu života i 38 godina radnog staža te obzirom da posredovanje nije uspjelo, otkazan joj je ugovor o radu odlukom od 3. prosinca 2010. pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na čl. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR) i nastavno na čl. 48. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 115/10) odbio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud preinačio je djelomično prvostupanjsku presudu jer je ocijenio da je radni odnos tužiteljice na poslovima ravnatelja zasnovan odlukom o imenovanju u određenom trajanju, pa je to radni odnos na određeno vrijeme, koji je tužiteljici prestao istekom mandata, nakon čega nije bilo potrebno otkazivati ugovor o radu.

 

Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da je preuzimanjem obveze posredovanja radi zapošljavanja nakon prestanka mandata na poslovima ravnateljice, tuženica prihvatila nastavak radnog odnosa tužiteljice na poslovima učiteljice te da tuženica nije mogla posredovati u zapošljavanju na poslovima ravnateljice, za koje poslove je propisan drugi način zapošljavanja, nego je mogao posredovati jedino za zapošljavanje na poslovima učiteljice. Stoga drugostupanjski sud izvodi zaključak da tužiteljici ugovor o radu nije otkazan dok je bila ravnateljica, za vrijeme trajanja mandata, dok joj nakon isteka mandata, kad više nije bila ravnateljica, nije niti mogao biti otkazan ugovor o radu kao ravnateljici radi čega tužiteljici kao radnici kojoj je ugovor o radu otkazan iz poslovno uvjetovanih razloga pripadaju sva prava iz radnog odnosa koja u skladu s odredbama ZR pripadaju radnicima kojima je ugovor o radu otkazan iz tog razloga, pa tako i pravo na otpremninu na temelju čl. 119. ZR.

 

Međutim, potpuno je nejasno na temelju kojeg je to provedenog dokaza sud drugoga stupnja utvrdio da tužiteljici ugovor o radu nije otkazan dok je bila ravnateljica, budući da je prvostupanjski sud naveo da tužiteljica u vrijeme prestanka radnog odnosa nije imala na snazi neki drugi ugovor o radu već isključivo ugovor o radu za poslove ravnatelja i kako tim ugovorom ništa drugo nije ugovoreno glede toga da će se ista vratiti na poslove učitelja. Isto tako pravilno tuženik ukazuje da iz pobijane drugostupanjske odluke nije jasno koje je to činjenice prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio, pa radi toga pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Pogotovo kod toga nije jasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu kao učiteljici.

 

Budući da je u tom dijelu odluka drugostupanjskog suda protivna provedenim dokazima i utvrđenjima prvostupanjskog suda, a drugostupanjski sud nije sam utvrđivao druge činjenice, to je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tužiteljice i dati jasne razloge u svojoj odluci glede postavljenog tužbenog zahtjeva i o istome ponovno odlučiti.

 

Zagreb, 3. studenoga 2016.