Broj: Pr-44/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, po sucu Sandri Oletić, u parničnom predmetu tužitelja S. M., N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i Š. iz Č., protiv tuženika B. M. d.o.o. V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K., mag.iur., radni spor – radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, nakon dovršene glavne rasprave dana 02. studenog 2016.g. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, dana 08. prosinca 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu, od 28. travnja 2016., a kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nedopušten.

 

II.               Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao.

 

III.               Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao te da mu prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, sve u roku od osam dana.

 

IV.               Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 03. lipnja 2016. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim.

              U tužbi navodi da parnične stranke su 10. ožujka 2015. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova tehnološke pripreme, a da tužitelj je od tuženika 5. svibnja 2016. zaprimio "Odluku o otkazu ugovora o radu" od 28. travnja 2016., da ta je odluka nezakonita i nedopuštena zbog čega je protiv nje tužitelj tuženiku dana 11. svibnja 2016. preporučenom poštom podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, da tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 12. svibnja 2016., te da tuženik je odgovorio tužitelju na zahtjev za zaštitu prava dopisom od 18. svibnja 2016. koje je poslao preporučenom poštom dana 19. svibnja 2016.

              Tužitelj navodi da u odluci o otkazu tuženik je naveo da se otkazuje ugovor o radu zbog teške povrede iz radnog odnosa te da radni odnos prestaje 29. travnja 2016., a da u obrazloženju otkaza tuženik je naveo da je tužitelj dopisom uprave od 21. travnja 2016. upozoren na dužnost urednog izvršavanja radnih obveza te mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponovnog kršenja radnih obveza, a što nije točno, te nadalje, da u obrazloženju otkaza tuženik je naveo da je 27. travnja 2016. izvršio tešku povredu iz radnog odnosa nanošenjem materijalne štete, odnosno prouzročenje manjka u visini većoj od 3.000,00 kn, a što nije točno, te da u obrazloženju otkaza tuženik je naveo da je tužitelj kontinuirano prijevremeno odlazio s posla prije kraja radnog vremena, a što nije točno.

              Tužitelj dalje navodi da u zahtjevu za zaštitu prava on je naveo da je otkaz primio 05. svibnja 2016., da nije počinio nikakve povrede obveza iz radnog odnosa, ni prije 21. travnja 2016. ni nakon toga, da nije prouzročio nikakav manjak, ni veći ni manji od 3.000,00 kn, da nije počinio ni povredu prijevremenim odlaskom s posla, da je otkaz nezakonit i nedopušten i zato što ne može radni odnos prestati prije nego je otkaz radniku uručen, da otkaz nije obrazložen na zakonit način, da je nejasno koju mu povredu stavlja tuženik na teret, da ne razumije kakav je manjak prouzročio i na koji način, da je nejasno koju je štetu pretrpio i kada, te zatražio od tuženika da povuče odnosno ukine odluku o otkazu, prizna mu sva prava iz radnog odnosa neprekidno od 29. travnja 2016., i da ga vrati na posao, a da u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava tuženik je naveo da je odluka o otkazu zakonita te ostao kod otkaza i tužitelja nije vratio na posao, u kojem je dopisu istovremeno naveo niz neistinitih tvrdnji, a kojima nije dokazao da je odluka zakonita.

              Tužitelj ističe da otkaz nije dopušten i nije donesen u skladu s odredbama Zakona o radu.

              Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je otkaz ugovora o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu, od 28. travnja 2016., a kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nedopušten; utvrđuje da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao; nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao te da mu prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, sve u roku od osam dana, te nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka, u roku od osam dana.

 

              Tuženik u danom odgovoru na tužbu navodi da parnične stranke su dana 10.03.2015. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnološke pripreme, a da dana 01.05.2015. sklopile su novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnolog, a kojim se Ugovorom zamjenjuje Ugovor o radu od 10.03.2015., te da dana 20.4.2016. tužitelju je uručeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa zbog nedoličnog ponašanja tijekom radnog vremena – vikanja na djelatnicu kadrovske službe T. K., da tužitelju to nije bio prvi takav neprimjeren ispad, a što najbolje znaju kolege iz ureda, da tužitelj je imao priličnih financijskih problema, budući je nekolicina kolega iz ureda posudila novaca tužitelju, međutim nikada im nije vratio isti, da također, tužitelj je imao čak tri kredita i blokiran račun te je i u nekoliko navrata zatražio akontaciju plaće i pozajmice od strane tuženika što mu sve i bilo odobreno, a ti su se problemi počeli izrazito odražavati na njegovo ophođenje sa kolegama iz radne okoline te isto tako na kvalitetu njegovih zadataka.

Tuženik navodi da zadnji projekat koji je bio povjeren tužitelju bila je razrada nacrta i kompletan izračun metalne nadstrešnice za klijenta V. d.o.o., da tužitelj je izradio nacrt metalne nadstrešnice, izračun potrebno materijala koji se izračunava u kilogramima te je na temelju podataka koje je dao tužitelj napravljena ponuda prema klijentu koji je takvu ponudu i prihvatio, a da nakon potpisivanja Ugovora s klijentom, krenulo se u realizaciju projekta odnosno s postupkom nabave materijala potrebno za izradu ugovorenog, da bi se tada, prilikom izračuna od strane tehničkog direktora, došlo do spoznaje da je tužitelj uvelike pogriješio prilikom izračuna materijala te se došlo do zaključka da je za izradu ugovorene metalne nadstrešnice potrebno više materijala i to čak materijala u vrijednosti 30.000,00 kn, te da nakon priopćenja takve greške upravi tuženika ista je odmah donijela odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju budući da je napravljena šteta tuženiku u spomenutoj visini, a takav je propust u Pravilniku o radu označen kao teška povreda obveza iz radnog odnosa za koji je predviđen izvanredni otkaz, a da odluku o otkazu tužitelju je priopćio izvršni direktor G. M., međutim, tužitelj je odbio potpisati primitak odluke o otkazu, uz galamu i viku po hodniku izašao iz zgrade poslodavca, te tom prilikom i bacio svoju karticu za evidenciju ulaska i izlaska iz zgrade na pod.

Tuženik navodi i da karticom za evidenciju ulaska i izlaska, kakvu posjeduju svi radnici tuženika vidljivo je da je tužitelj učestalo kasnio na posao i prijevremeno odlazio s posla na što je također bio upozoren.

Također navodi da u zahtjevu za zaštitu prava tužitelj se poziva na potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, te da tuženik je pokrenuo postupak provjere prava na bolovanje tužitelja kod zavoda.

Na kraju navodi da s obzirom na sve navedeno, uprava je tuženika donijela odluku o otkazu koja je zakonita te se stoga predlaže tužbu tužitelja i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.  

 

              Tužitelj osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu.

              Navodi da je točno da je 20. travnja 2016. tužitelju uručeno upozorenje, no u tom upozorenju, a ni usmeno tužitelju nije rečeno ni predočeno na koga je on vikao, na kojim sastancima, kada je psovao i koga je vrijeđao.

              Dalje tužitelj navodi da nije točno da je on vikao na T. K., te da nije točno da je nekolicina radnika pozajmila mu novac, a da ta činjenica nema nikakve veze s ovim postupkom.

              Ističe da je on radio na radnom mjestu tehnolog proizvodnje, te da nije dobio radni zadatak razrade nacrta i kompletnog izračuna metalne nadstrešnice za V. d.o.o., nego izradu prijedloga za ponudu osnovne metalne konstrukcije bez brojnih elemenata važnih za izradu nacrta, primjerice spojnih elemenata i sl., da nije imao podatke stvarnog stanja prije izrade, nije imao završni prijedlog arhitekta, ni statički izračun od inženjera, te na temelju podataka koje je tuženik dao tužitelju, ponuda se nije mogla napraviti i to je tuženik znao, a da osim toga, izrada prijedloga ponude metalne konstrukcije za nadstrešnicu nije u opisu poslova tužitelja, da naime, E. P. d.o.o. je prodavao nadstrešnicu, a E. C. d.o.o. je izvršitelj radova, te da tužitelj nije izradio ponudu za V. d.o.o., da nije točno da je prije otkaza tuženik V.-u d.o.o. predao ponudu, da nije točno da je V.d.o.o. tu ponudu prihvatio, da nije točno da je potpisan ugovor, da nije točno da je tuženik na temelju prijedloga koji je izradio tužitelj krenuo u realizaciju projekta, odnosno s postupkom nabave, da nije točno da je tehnički direktor naknadno uočio pogrešku, da nije točno da je tužitelj pogriješio, da nije točno da za izradu metalne nadstrešnice potrebno više materijala i za više od 30.000,00 kn, da te tvrdnje tuženika su paušalne, ničim dokazane, te uopćene, kao i da nije točno da je tužitelj učestalo kasnio na posao i odlazio prijevremeno, niti da bi na to bio upozoren. Tužitelj osporava evidenciju ulazaka/izlazaka koju je tuženik predao kao dokaz u spis.

              Tužitelj navodi i da na temelju odredbe iz članka 119. st. 2. Zakona o radu prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a da tuženik nije omogućio tužitelju da iznese obranu, da štoviše, čak ni u odluci o otkazu nije naveo na koji bi način tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa.

              Slijedom navedenog tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

              Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu.

              U dokaznom je postupku izvršen uvid u dokumentaciju u spisu: presliku Ugovora o radu od 10. ožujka 2015.g. (listovi br. 3-4 spisa), presliku Odluke o otkazu ugovora o radu od 28.4.2016.g. (list br. 5 spisa), presliku Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 10.05.2015.g. sa preslikom povratnice (listovi br. 6-7 spisa), presliku Odgovora na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 18.05.2016.g. (list br. 8 spisa), presliku upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 20.04.2016.g. (list br. 13 spisa), presliku Ugovora o radu od 01.05.2015.g. (list br. 17 spisa), preslike Ugovora o pozajmici od 7. srpnja 2015.g. i od 23. listopada 2015.g. (listovi br. 18 i 19 spisa), presliku dokumentacije S. i Z. banke – ovršnih izjava za zapljenu plaće tužitelja (listovi br. 20-27 spisa), Pravilnik o radu od 30.03.2016.g. (listovi br. 28-53 spisa), Priručnik korporativne kulture od 30.03.2016.g. (listovi br. 54-56 spisa), ispise evidencije ulaska/izlaska tužitelja (listovi br. 57-59 spisa), presliku Ugovora o izvođenju konstrukcijskih radova na izgradnji nadstrešnice broj EP-2016-0016 od 02.05.2016.g. (listovi br. 67-69 spisa), nacrt metalne nadstrešnice i izračunom – tri verzije (listovi br. 70-72 spisa) i konačan izračun (list br. 73 spisa).

              Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka L. M., D.V., I. L., T. K., G. G., S. F. i G. M., te saslušanjem tužitelja.

              Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka M. V., a tuženik od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka R. K. te zakonskog zastupnika tuženika Z. T.

 

Nedvojbeno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, i to prvotno temeljem Ugovora o radu od 10. ožujka 2015.g. na radnom mjestu tehnološke pripreme (listovi br. 3-4 spisa), a potom je temeljem novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.05.2015.g. tužitelj nastavio rad kod tuženika na radnom mjestu glavnog operativnog inženjera (list br. 17 spisa) tj. kako to parnične stranke suglasno navode radnom mjestu tehnologa.

Nesporno je da je tuženik tužitelju predmetni Ugovor o radu otkazao Odlukom o otkazu ugovora o radu od 28.4.2016.g., koja je priložena u preslici na listu br. 5 spisa.

Također je nesporno da je osnovom odredbi o zaštiti prava iz radnog odnosa iz članka 133.  Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. – dalje: ZR), tužitelj se glede donesene Odluke o otkazu tuženiku obratio pravodobnim Zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa od 10.05.2015.g. (listovi br. 6-7 spisa), a koji je Zahtjev tužitelja tuženik odbio Odgovorom na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 18.05.2016.g. (list br. 8 spisa), slijedom čega je tužitelj zatražio sudsku zaštitu podnošenjem tužbe u ovom predmetu.

Odredbama članka 115. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), dok su odredbama članka 116. ZR-a propisane pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, i to da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te u stavku 2. istog članka da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Nadalje, u članku 119. st. 1. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a u st. 2. istog članka da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Sukladno odredbama članka 120. st. 1. i 2. ZR-a, otkaz mora imati pisani oblik i mora biti obrazložen.

              Prema odredbi članka 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

              Uvidom u predmetnu pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu od 28.4.2016.g. (list br. 5 spisa), utvrđuje se da je u istoj navedeno da se sadašnjem tužitelju koji obavlja poslove radnog mjesta TEHNOLOG, otkazuje ugovor o radu od 1. svibnja 2015.g. zbog teške povrede iz radnog odnosa, te da mu radni odnos prestaje sa danom 29. travnja 2016.g., uz obrazloženje da dopisom uprave društva od 21. travnja 2016.g. tužitelj je upozoren na dužnost urednog izvršavanja radnih obveza, te mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponovnog kršenja radnih obveza, a da tužitelj je, međutim, dana 27. travnja 2016.g. izvršio tešku povredu iz radnog odnosa nanošenjem materijalne štete, odnosno prouzročenje manjka u visini većoj od 3.000,00 kuna, iz čega proizlazi da je nastavio s kršenjem radnih obveza, te nadalje, da tužitelj je izvršio i lakše povrede iz radnog odnosa na način kontinuiranog prijevremenog odlaska sa posla prije kraja radnog vremena, te da temeljem izloženog uprava društva je sukladno odredbama članka 96. Pravilnika o radu donijela odluku o otkazu ugovora o radu. 

Iz iznesenog je razvidno da je predmetnom Odlukom o otkazu od 28.04.2016.g. tužitelju Ugovor o radu otkazan sa idućim danom 29.04.2016.g., znači bez prava na otkazni rok, te pozivanjem na odredbe članka 96. Pravilnika o radu, a kojim je člankom Pravilnika o radu od 30.03.2016.g. (listovi br. 28-53 spisa) uređeno pitanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, slijedom čega se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazivanju tužiteljeva Ugovora o radu.

Nedvojbeno je da prije donošenja predmetne Odluke o otkazu tuženik tužitelju nije omogućio da iznese svoju obranu.

              Na osnovi iskaza saslušanih svjedoka, te uvida u dokument na listu br. 13 spisa, sud utvrđuje da je prije predmetnog otkaza tuženik tužitelju zbog neprimjerenog ponašanja na radnom mjestu izdao pisano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 20.04.2016.g., a koje se neprimjereno ponašanje prema iskazima svjedoka očitovalo u vikanju na kolegicu T. K. iz kadrovske službe na hodniku poslovnih prostorija tuženika a u vrijeme kada je kod tuženika bio važan poslovni partner, te da je tužitelj i usmeno upozoravan od strane nadređenog D. V., a radi manjkavog izvršavanja radnih zadataka te kašnjenja na posao i neopravdanih prijevremenih odlazaka s posla, dok je iz po tuženiku priloženih ispisa ulazaka/izlazaka tužitelja (listovi br. 57-59 spisa) vidljivo da je tužitelj tijekom 2., 3. i 4. mjeseca 2016.g. doista povremeno kasnio na posao te prijevremeno odlazio s posla.

Nedvojbeno je da su prednje opisana ponašanja tužitelja na radnom mjestu protivna  načelima sadržanima u Priručniku korporativne kulture od 30.03.2016.g. (listovi br. 54-56 spisa), kao i odredbama Pravilnika o radu od 30.03.2016.g. (listovi br. 28-53 spisa), u kojem je nepoštivanje odredbi odluke o radnom vremenu (kašnjenje do 15 minuta, neopravdano napuštanje radnog mjesta) propisano kao lakša povreda obveza iz radnog odnosa (čl. 101.), a  grubo, nedolično ponašanje prema ostalim radnicima propisano kao teža povreda obveza iz radnog odnosa (čl. 102.).

Iskazi svjedoka, te dokumentacija uložena na listovima br. 18-27 spisa, ukazuju na istinitost navoda tuženika da je tužitelj u razdoblju koje je prethodilo otkazu imao privatnih financijskih problema, dok je iz iskaza tužitelja razvidno da je imao i zdravstvenih problema koji su utjecali na otežano obavljanje povjerenih mu radnih zadataka, no isto i nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Naime, ocjenom svih u ovom postupku provedenih dokaza sud utvrđuje da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao opravdanost razloga za otkazivanje tužiteljevog Ugovora o radu, a napose ne za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu.

              Tuženik svoju Odluku o otkazu od 28.04.2016.g., kojom je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu, temelji na teškoj povredi iz radnog odnosa od dana 27. travnja 2016.g. nanošenjem materijalne štete, odnosno prouzročenjem manjka tuženiku u visini većoj od 3.000,00 kuna, a to

              Prema odredbi članka 103. Pravilnika o radu nanošenje materijalne štete, odnosno prouzročenje manjka u visini većoj od 3.000,00 kuna predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

              No, navodi iz obrazloženja predmetne Odluke tuženika glede nanošenja materijalne štete posve su paušalni, budući da tuženik u istoj uopće ne navodi kojim bi to i kakvim eventualnim propustom tužitelja tuženiku kao poslodavcu bila nanesena šteta, te u čemu se ta navodna šteta očitovala i kojoj vrijednosti tj. visini.

Nadalje, u ovoj se Odluci u otkazu uopće ne navodi koje su eventualne okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika ne bio moguć.

              U sudskom postupku povodom zahtjeva radnika za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, tuženik se kao poslodavac glede opravdanog razloga za otkaz može pozivati samo na razloge navedene u samoj Odluci o otkazu, a koje opravdane razloge predmetna Odluka o otkazu ne sadrži. 

              Prema navodima tuženika iznesenima tek u ovom postupku tužitelj je tuženiku nanio štetu neadekvatnim izvršenjem povjerenog mu radnog zadatka izrade nacrta i izračuna metalne konstrukcije nadstrešnice za klijenta V. d.o.o. V., no čak niti osnovanost ovih navoda tuženik nije dokazao.

              Tužitelj je trebao izraditi nacrt i izračun navedene metalne konstrukcije, a po nalogu tehničkog direktora I. L., koji je zadatak tužitelj i izvršio odnosno izradio nacrt i izračun od 25.04.2016.g., koji je uložen na listu br. 70 spisa. Nesporno je da je izračun mase potrebnog materijala u ovoj prvoj verziji bio netočan, a iz razloga jer je tužitelj predvidio premali broj nosivih stupova nadstrešnice, te da je tužitelj ovaj nedostatak ispravio izradom druge verzije, koja je uložena na listu br. 71 spisa, a potom nakon po navedenom I. L. rukom izvršenog ispravka te druge verzije, tužitelj istoga dana izradio i treću verziju nacrta i izračuna metalne konstrukcije navedene nadstrešnice, koja je uložena na listu br. 72 spisa. Kako je prednje izloženo, tužitelj je ovaj radni zadatak izvršavao pod kontrolom nadređenog tehničkog direktora I. L., te konačnu treću verziju tužitelj i izradio na temelju ispravka koji je na drugoj verziji napravio upravo navedeni I. L. Nadalje, imajući u vidu da su sve te tri verzije nadstrešnice izrađene istoga dana, dana 25.04.2016.g., kako je to na istima i navedeno, a što uostalom potvrđuje i dani iskaz I. L., nelogična je tvrdnja tuženika da je ponuda klijentu V. d.o.o. dana temeljem prve verzije nadstrešnice, a ako je to i točno, za to, što je ponuda dana temeljem prve verzije, zasigurno ne može biti odgovoran tužitelj, jer on u okviru svog radnog mjesta tehnologa u proizvodnji niti nije bio zadužen za davanje ponuda klijentima, pa tako niti odgovoran za ispravnost ponuda. Iz po tuženiku priloženog Ugovora o izvođenju konstrukcijskih radova na izgradnji nadstrešnice broj EP-2016-0016, sklopljenog sa navedenim klijentom V. d.o.o. (listovi br. 67-69 spisa), razvidno je da je ovaj ugovor sklopljen dana 02.05.2016.g., slijedom čega tuženik dana 27.04.2016.g., navedenog u Odluci o otkazu, nije mogao utvrditi nastanak štete iz sklopljenog posla sa navedenim naručiteljem V. d.o.o., a posebno je važno naglasiti i to da ovaj Ugovor o izvođenju radova na izgradnji nadstrešnice sa naručiteljem V. d.o.o. nije sklopio tuženik, već druga pravna osoba, E. P. d.o.o., slijedom čega sklapanjem ovog posla između V. d.o.o. kao naručitelja i E. P. d.o.o. kao izvoditelja radova, tuženiku zasigurno nije nastala, niti mogla nastati bilo kakva šteta.

              Stoga počinjenje teške povrede obveza iz radnog odnosa nije dokazano.

Prijevremeni pak odlazak s posla, kako je ranije izneseno i kako to navodi i sam tuženik u Odluci o otkazu, predstavlja lakšu povredu radne obveze, koja lakša povreda ne može predstavljati opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

              Na osnovu svega iznesenoga, sud utvrđuje da je Odluka o otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika dana 28. travnja 2016.g., nezakonita, te izvanredni otkaz dan tužitelju tom Odlukom nedopušten.

Obzirom na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, nedvojbeno je da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je sukladno odredbi članka 124. ZR-a naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao i da mu prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme.

 

O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kuna (Tbr. 7. t. 2. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost, na navedeni iznos od 2.000,00 kuna, po stopi od 25%, u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 2.500,00 kuna.

 

U Čakovcu, 08. prosinca 2016. godine.