Broj: Revr 13/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. E., OIB:..., iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-638/2015-2 od 26. kolovoza 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1507/13-7 od 22. siječnja 2015., u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-638/2015-2 od 26. kolovoza 2015. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1507/13-7 od 22. siječnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženici da mu isplati neto iznos 5.400,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 2.625,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odlučeno da je protiv drugostupanjske odluke dopuštena revizija (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud  preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da istu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno potražuje i trošak revizije u iznosu od 1.406,25 kn.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Iako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv drugostupanjske odluke dopuštena (čl. 467.a ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Isključuje li primjenu općih odredbi Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na naknadu štete (umanjenje mirovine) činjenica da je tuženik isplatio tužitelju dodatke na plaću po pravomoćnoj presudi iako nije nadležnoj službi HZMO-a dostavio obrazac s novim podacima o plaći tužitelja?“

 

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova navodeći pritom odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr-21/12 od 8. svibnja 2013., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-537/11 od 24. travnja 2012., Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-1197/09 od 21. kolovoza 2009., Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-130/09 od 18. rujna 2009., Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-1676/09 od 25. svibnja 2010., Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-403/09 od 8. lipnja 2010., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1038/10 od 14. ožujka 2011.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o postavljenom pitanju to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između isplaćene mirovine i mirovine koju je tužitelj trebao ostvariti iz razloga što u mirovinsku osnovicu nisu uvršteni iznosi dodataka na plaću koji su mu priznati pravomoćnom sudskom presudom donesenom nakon tužiteljevog odlaska u mirovinu.

 

U postupku nije sporno da je tužitelj bio djelatnik tužene i to kao djelatna vojna osoba sve do umirovljenja zbog profesionalne nesposobnosti za rad 1. srpnja 2009., kao i da je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-324/11 od 8. ožujka 2013. tuženici naloženo tužitelju isplatiti bruto plaću u iznosu 89.723,66 kn za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 30. lipnja 2011. Isto tako, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju bruto glavnicu i zateznu kamatu po presudi.

 

Nižestupanjski sudovi su odbijajući tužbeni zahtjev zauzeli shvaćanje da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kako potražuje - isplata mjesečnih iznosa razlike, odnosno manje isplaćene mirovine, budući su ti iznosi dosuđeni tužitelju i tužitelj je bio ovlašten podnijeti zahtjev za tu isplatu nadležnom uredu HZMO-a, budući je tuženica ispunila obvezu. 

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Dok se sukladno st. 2. istog članka pravo na naknadu štete iz prethodnog stavka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

 

Sukladno čl. 98. st. 1. ZOMO obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Nadalje, sukladno čl. 101. st. 1. toč. 2. ZOMO podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka (za vođenje matične evidencije) obveznici dostavljaju u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja ili od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

 

Stoga je upravo zbog postupanja tuženice, koja nije na vrijeme tužitelju isplatila sve dodatke na plaću i dužne doprinose te o tome nije na vrijeme obavijestila na odgovarajućem obrascu HZMO, tužitelj mogao pretrpiti štetu  u vidu manjeg iznosa mirovine koja bi mu bila isplaćena u utuženom razdoblju. Naime, tuženica kao poslodavac je takvim postupanjem mogla uzrokovati štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom P-324/11 od 8. ožujka 2013.) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju mogla  nastupiti šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

 

Slijedom iznesenog, a kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrdili visinu nastale štete,  pa tako nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 20. prosinca 2016.