Broj: Revr 2190/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Ž., kojega zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., protiv tuženika A. t. d.o.o., K., kojega zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog u Splitu broj GžR-205/15 od 27. kolovoza 2015., kojom su potvrđene presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-300/12 od 5. veljače 2013. i dopunska presuda istog suda broj Pr-300/12 od 22. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 17. travnja 2012. te zahtjev za vraćanje na rad na poslove prodajno-tehničkog zastupnika za područje D. sukladno ugovoru o radu od 7. listopada 2008.

 

              Dopunskom prvostupanjskom presudom tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.700,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i potvrđene su prvostupanjska presuda i dopunska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačenjem prvostupanjske presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Podredno predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

              Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza i vraćanjem radnika na rad.

 

              Pošavši od utvrđenja

 

              - da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 7. listopada 2008. na poslovima prodajno-tehničkog zastupnika za područje D., time da je radio na izdvojenom radnom mjestu;

 

              - da je između stranaka ugovoreno da tužitelj neće za svoj ili tuđi račun obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca;

 

              - da je tuženik tužitelju dana 17. travnja 2012. izvanredno otkazao ugovor o radu stavljajući mu na teret da je tužitelj bio jedan od suosnivača društva O. p. d.o.o., osnovanog 22. ožujka 2010., sa sjedištem na tužiteljevoj kućnoj adresi, a koje društvo je bilo osnovano za obavljanje iste ili slične djelatnosti kojom se bavi tuženik;

 

              - da je tuženik tužitelju stavio na teret da je nastupajući kao predstavnik društva O. p. d.o.o. nudio klijentima poslodavca robu i usluge iz asortimana poslodavca;

 

              - da je jedan od inicijatora osnivanja trgovačkog društva O. p. bio F. Š., tadašnji predsjednik uprave tuženika;

 

              - da je F. Š. radni odnos kod tuženika prestao u lipnju ili srpnju 2010., a sadašnji zakonski zastupnik tuženika da je o tužitelju kao o jednom od osnivača društva O. p. saznao u travnju 2012.;

 

prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj osnivanjem trgovačkog društva koje se bavilo konkurentskim poslovima u odnosu na tuženika i radom za to društvo počinio tešku povedu obveze iz radnog odnosa, slijedom čega je otkaz ocijenio dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

              Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, pa i utvrđenje prvostupanjskog suda da je novi član uprave za okolnosti na kojima se temelji sporna odluka o otkazu, saznao u travnju 2012. i to unutar roka iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 61/11).

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 6. i 11. ZPP, te o neodređenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za pribavljanje podataka o prometu na žiro-računu O. p. d.o.o., kao i tvrdnjom da sud nije ocjenjivao njegov iskaz.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

Navedenim tvrdnjama tužitelj ne opravdava postojanje navedene povrede već sadržajno ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 220. ZPP. Zbog navedenih povreda tužitelj nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, pa ni drugostupanjski sud nije mogao, eventualnim neosnovanim neprihvaćanjem žalbenih navoda, i sam počiniti tu povredu.

 

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obrazlaže tvrdnjom da drugostupanjski sud nije dao svoje obrazloženje presude, već se u svojoj presudi pozvao na iscrpne razloge prvostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 375. st. 5. ZPP propisano je da, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. Stoga se pobijana presuda, u kojoj se drugostupanjski sud pozvao na razloge prvostupanjske presude, doduše ne pozivajući se pri tome izrijekom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, može ispitati i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP, pa opsežni revizijski navodi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj uopće ne obrazlaže. Stoga ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud ne nalazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

 

Prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima postupka u presudi smatra se rješenjem.

 

Revizija je podnesena i protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u presudi.

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u odnosu na reviziju protiv rješenja o troškovima postupka valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2017.